DOKAZI O HRVATSTVU ISTRE KROZ POVIEST

- Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.

https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=23350

Godine 599. papa Grgur I. Veliki spominje Slavene, koji preko Istre prodiru u Italiju. Barem dio tih tobožnjih Slavena, kako misli Marko Vego, bili su Hrvati već od prije naseljeni u Istri.

- Josip Bratulić - Stjepan Damjanović: HRVATSKA PISANA KULTURA (str.44)

Rižanski pravoriek (Placitum Risanum), godina 804.

Izprava pisana latinskim jezikom o pritužbama istarskih gradova protiv vojvode Ivana koji je naselio Slavene sve do gradova uz morsku obalu. Tužbe se iznose pred izaslanikom Karla Velikoga. Ako knez Ivan ne odmakne Slavene od njihovih gradova, gradske će ih vlasti izbaciti sa svoga područja. Slaveni, Hrvati i Slovenci, prema tomu spisu, prije 800. godine naselili su cielu Istru i došli do zidina gradova. Ime je spis dobio po rieci Rižani kraj Kopra. (Venecija, Frari, Codex Trevisanus)

- Krešimir I, sin kralja Tomislava, kralj od g. 932., imao je u sklopu svoje hrvatske države Istru do rieke Raše, Rieku, Međimurje i. t. d.

( O upravljanju carstvom – Glava XXX. – Priča o provinciji Dalmaciji: ,,Od rijeke Cetine započinje zemlja Hrvatska i proteže se uzduž, na strani obale sve do granica Istre, a to je do grada Labina, a na strani planine, na neki način, prelazi preko provincije Istre, a u području Cetine i Hlebena postaje susjed Srbiji.'')

- http://arhinet.arhiv.hr/_DigitalniArhiv/Monumenta/HR-HDA-876-8.htm

HR-HDA-876 Zbirka najstarijih hrvatskih povelja (999 - 1089) - Hrvatski Državni Arhiv

HR-HDA-876-8

1071.

Darovnica Paške općine samostana sv. Petra na Iloviku samostanu sv. Mihovila na Susku na latinskom jeziku:

,,Godine od utjelovljenja gospodina našega Isusa Krista 1071, devete indikcije, u vrijeme Krešimira, kralja Hrvatske i Dalmacije, i rapskog biskupa Drage. Mi, dakako, paška općina, jer smo Boga i samostan svetog Mihaela na Susku u počecima gradnje samog samostana tajno i javno povrijedili i jer nas je Bog svojom milosrdnošću preko otkrivanja svetog Nikole posjetio, budući da je teškoća kojom smo pritisnuti, na nas došla zbog toga, zajedničkom namjerom da ispravimo zločin koji smo učinili, darujemo naš samostan svetog Petra na otocima Ilovika samostanu na Susku s oba otoka Ilovika i onime što im pripada, i s deset knjiga crkve, tri volovska pluga, dva zvona, 206 ovaca, 18 kobila i 50 krava. A pristin1 molimo da se daje Maćulinu, rapskom knezu koji je naš. Želimo da rečeni samostan svetog Mihaela sve to, izuzev spomenutog pristina, ima, i da po nasljednom pravu zauvijek posjeduje, uz ipak sačuvano pravo rapske biskupije. Ja, Maćolin, rapski i paški knez, svjedočim i zapovijedio sam da me se potpiše. Ja, Otma (?) darujem i slažem se, te molim da me se potpiše. Ja, Dobrogost, želim da se ostvari ovo darovanje. Ja, Petrić, darujem i želim. Ja, valastelin Dujam, darujem i želim. Ja, Stanimir, darujem i želim. Ja, Burdin, darujem i želim. Ja, Prelug, darujem i želim. Ja, Subdimir, darujem i želim. Ja, Pavao, darujem i želim. Ja, Kuliamir, darujem i želim. Ja, Rubo(…), darujem i želim. Ja, Bostian, darujem i želim. Ja, Stoian, darujem i želim. Ja, Gestima, darujem i želim. Ja, Privonego, darujem i želim. Ja, Grubice, darujem i želim. I svi, koliko nas ima, želimo da ovo darovanje vrijedi zauvijek. + I ja, Drago, rapski biskup, u čijoj biskupiji je ovo darovano, bio sam prisutan spomenutom darovanju i, sačuvavši pravo naše stolice, odobravam i zapovijedam da se ova povlastica ostvari.

Ja, Martin, đakon i ispitivač, sam potpisao.

Ja, Martinuscije de Slovigna, ispitivač, ispitao sam po zapovijedi gospodina kneza Marka Michaelisa i njegova dvora.

Ja, Ćambonin de Rodanis de Cremona, rapski notar, po nalogu gospodina Marka Michaelisa, rapskog kneza, i rapskog dvora ispitao sam ovaj ovjereni notarski prijepis po nekoj notarskoj ispravi prijepisa dovršenog rukom Lanfranka, nekoć rapskog notara, godine 1291, treće indikcije, ne dodajući i ne oduzimajući ništa što bi mijenjalo smisao, dopunio sam, učvrstio i označio uobičajenim znakom.''

- Josip Bratulić - Stjepan Damjanović: HRVATSKA PISANA KULTURA (str.51)

https://hr.wikipedia.org/wiki/Osorski_evan%C4%91elistar

Osorski evanđelistar, Osor (Cres), 1070. ili 1081.

Na kraju izbornih evanđelja je svečana pjesma ,,Exultet'' u kojoj se moli za cara (bizantskog) i kralja (hrvatskoga), Zvonimira.

U samom proslovu napjeva Exultet ("Nek usklikne sad nebesko množtvo anđela...") spominje se samostan sv. Nikole na Susku, koji je, prema podatcima iz ljetopisa iz Monte Cassina, sagradio sv. Gaudencije, a o trošku hrvatskog kralja Krešimira. Stoga se smatra da je gore spomenuta liturgijska knjiga zapravo dar kralja novoosnovanoj crkvi.

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

I u djelima tuđih putopisaca spominje se hrvatsko ime. Arapski zemljopisac Abu Abdallah Mahommed Ibn Idris (o. 1099.-1166.) u svom zemljopisnomu djelu nekoliko puta spominje Hrvatsku i Hrvate njihovim narodnim imenom: ,,Svi ovi otoci o kojima smo govorili (Osor, Cres, Rab, Pag) jako su napučeni i čine sastavni dio Hrvatske (Grvasijah)''.

- Istarski razvod nastao u razdoblju od 1275.-1395. Navod iz izvornika kaže: ,,...jednoga latinskoga notara, drugega nimškega, a tretega hrvackoga, da ima vsaki na svoj orijinal pisat, poimeno od mesta do mesta, kako se niže udrži, po vsoj deželi...''.

- Juraj Slovinac (1355./60. - 1416.), rodom iz Brežica ovako naziva glagoljicu: ,,Istud alphabetum est Chrawaticum'' (ovo je hrvatski abecedarij). Također za Istru s ponosom kaže kako je dio njegove hrvatske domovine: ,, Istria eadem patria Chrawati''. Juraj je bio znameniti predavač na parižkom sveučilištu Sorbonna. Francuze je učio glagoljici i napominjao im kako je to izvorno hrvatsko pismo.

- U tršćanskoj biskipiji godine 1456. svećenik Križanić, javni bilježnik u Poreču, glagoljskom odredbom ovjerava priepise međašne izprave posjeda oglajskog patrijarhata, čiji je izvornik 1275. također napisan glagoljicom.

http://www.croatianhistory.net/etf/istria.html

http://www.zupa-ivan23.hr/Akt_Kom_Slovenska_presezanja_na_hrv_teritorij.html

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

https://www.istrapedia.hr/hrv/3751/psaltir/istra-a-z/

Glagoljicom pisani Frašćićev psaltir, pisan u Lindaru u Istri g. 1463.

,,Tumačenie saltira hrvackoga'' (to je na njemu dopisano u drugoj polovici 15.st.)

- Glagoljska ploča iz 1482. na samostanu sv. Grgura u Koparskoj biskupiji spominje njegovu gradnju.

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

1491. pri Slatskoj gori (Petrovoj gori). Acta croatica. str. 145 ili [Ivšić et al., str. 297], na glagoljici:

,,Fratar Mihal, vikariš kloštra sv. Marie pri Zagrebi, provincial i vižitator slovinski i Istrie i Hrvat, poli mora reda remet, prisežnik regule bl. Avgustina, ...''

- Dokaz o hrvatstvu Labina u 15.st.

Marin Sanudo (mlađi), poznati mletački kroničar , u pratnji jednog svog starijeg rođaka bio je 1483.godine u Labinu. Kasnije je u svojem dijelu "Itinerario per la Terra ferma Veneziana" ovako opisao Labin:

>>Albona è situada su uno monte in zima, par uno falcone, belissimo ad veder da lonzi; circonda atorno mezo mio; fa fuogi 300, et 350 homeni da fati: è il padron San Zusto, et à chiesia, zoè la magior. Questo castello va in asender con vie pericolose et mal da disender. Questo loco è picolissimo; à tre porte : la granda, di la Cisterna, et una altra non si adopera et è serada. Ha una piaza picola; brutta stantia à il Podestà, era Josaphat Lion di Andrea F.

QUI è TUTTI SCHIAVONI, ET NON SANO LATIN, COSSA CHE A MI ERA MIRANDA; li vestiti de grizo; et vano Conseglio, et sono 24; le done è magiche tute, ma vano molto a chiesia...<<

Obilazeći 1483. nedaleku Istru, mletački kroničar Marin Sanudo Ml. (1466.- 1536.) boravio je u gradu Labinu. Osim što ga je začudilo kako svi govore hrvatski, istaknuo je da se sve žene bave vračanjem.

(Spomenuto u: Krešimir Kužić: ,,Djelovanje Francesca II. da Carrara, zvanog “Novello”, u Hrvatskoj'', str.56)

- O razširenosti glagoljice u Istri možda je najbolje navesti porečkog biskupa Cezara Noresa iz 16. stoljeća, koji kaže da se glagoljica rabi u skoro svim crkvama od Istre.

- https://hrcak.srce.hr/14889

http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

Misal Pavla Modrušanina, Venecija 1528., kolofon:

Stručni pisac Petar Runje iz Zadra je odkrio nekoliko pismohranskih spisa u Archivio di stato u Veneciji koji se odnose na pripremanje i tiskanje glagoljskog misala iz 1528. koji je u literaturi poznat kano Misal Pavla Modrušanina. Na osnovu tih novoodkrivenih spisa zaključuje da je Bartolomeo Zanetti "da Bressa" bio izdavač (nakladnik) Misala i da je ugovorio tiskanje u tisuću primjeraka "officietti schiavoni". Poslije završena posla na Misalu B. Zanetti radio je u Rijeci kod Šimuna Kožičića Benje na tiskanju glagoljskih knjiga. Iz tih se dokumenta vidi da su naručitelji glagoljskog Misala iz 1528. bili fra Bernard Dubrovčanin "Raguseo", Ivan Bokina, pok. Bartola, plemić iz Cresa i stanovnik Venecije. Misal je bio naručen u više stotina primjeraka, i dio naklade bio je završen početkom kolovoza 1528. godine.

,,... Narejeni i urdinani po zakon kopije i u misala hrvackoga

ništar ne umanjkano, da veće pridano, ako bi ko slovo jedno za drugo ali ča ino, ne klnite, na (nego) blagoslovite.''

Šest primjeraka je u Hrvatskoj (četiri primjerka u Zagrebu, po jedan u gradu Krku i na Košljunu), jedan u Beču, jedan u Oxfordu (Bodleian Library), dva u Petrovgradu (Rosijskaja nacionaljnaja biblioteka, Berčićeva zbirka), jedan u Odesi, jedan u Rimu, jedan u Cambridgeu (VB), jedan u Londonu (British Library), jedan u Pragu (Nacionalna knjižnica Klementinum), jedan u Veneciji (Fondazione Cini).

- U 16. stoljeću djeluje ,,hrvatska tiskara'' u Urachu gdje su glavne stručne snage Stjepan Konzul Istrijan i Antun Dalmatin.

- U predgovoru (16. st.) protestantskom ,,Prvom delu Novoga Testamenta'' kaže se da su slova protestantskih izdanja izrađivana ,,... gledajući na onu staru hrvacku štampu u Brvijalih ' i Misalih' ... od dobrih ' umetlivih ' nemških ' meštar činili izdlesti, izseći ter izliti.''

- Protestantska knjižica ,,GLAGOLJIČNA I ĆIRILIČNA TABLA ZA DICU'' tiskana u Tubingenu godine 1561. na istarskoj čakavici za područje Istre. ,,ABECEDARIVIM, Und der ganze Catechissmus/ one ausslegung/ in der Crobatischen Sprach.''

- http://www.croatianhistory.net/etf/istria.html

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.176)

Mali katekizam, Tübingen 1561.:

,,... I jedna predika, kako se ima ovo slovo, vera, u svetom pismu razumeti, krozi Stipana Konsula Istrijanina, s pomoću dobrih Hrvatov, sad najprvo istomačena.''

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.177)

Hrvatski protestanti napravili su ,,Novi testament'' i na ćirilici i glagoljici:

Ćirilični ,,Novi testament'' iz 1563., najvažnije izdanje hrvatskih protestanata. Ondje Stipan Konzul i Antun Dalmatin u naslovu kažu da je ,,Novi testament'' preveden u razumljiv ,,hrvatski jazik'' i da je ,,štampan'' ,,ciruličskimi slovi''. U njemačkom podnaslovu ponavlja se isto: ,,in die Crobatische Sprach verdolmetscht und mit Cyrulischen Buchstaben getruckt'' (Sakrausky 1989: 221).

U glagoljičnom izdanju ,,Novoga testamenta'' (1562./1563.) piše ,,in die Crobatische Sprach verdolmetscht / und mit glagolischen Buchstaben getruckt'' (Sakrausky 1989: 203). U predgovoru glagoljičnog ,,Novog testamenta'' spominje ,,Ciruliske i Hrvacke tablice ili bukovnjak'' gdje su ,,hrvacka slova glagoljica, a ,,ciruliska'' ćirilična.

- http://www.croatianhistory.net/etf/istria.html

Spovid i spoznanje prave krstijanske vire, Tübingen 1564.:

,,... Sada najprvo iz latinskoga i nimškoga jazika va hrvatski: po Antonu Dalmatinu i Stipanu Istrijaninu istlmačena Psal. 119. ...''

- http://www.croatianhistory.net/etf/istria.html

Bramba Agustanske spovedi, Tübingen 1564.

,,... Apologia imenovana v edno tlmačena iz latinskoga jazika va hrvatski, po Antonu Dalmatinu i Stipanu Istrijaninu''

- Antun Bačić Modrušanin glagoljicom piše u Metliki 15. siječnja 1563. o valjanosti prijevoda Stipana Konzula Istranina:

,,... dam na znanje da ja razgledah knige hrvacke ke se štampaju v Tibingi i vidim da je pravi čisti istinni hrvatski jezik i prave riči ...''

Vidi [Hercigonja: Tisućljeće hrvatskoga glagoljaštva, str. 100]

- Godine 1592. u samostanu sv. Marije Magdalene u Kopru pravila oo. trećoredaca pišu se glagoljicom.

http://www.zupa-ivan23.hr/Akt_Kom_Slovenska_presezanja_na_hrv_teritorij.html

http://www.croatianhistory.net/etf/istria.html

- Koparski biskup Baltazar Corniani u izvješću ,,ad limina'' godine 1655. iznosi da ima još 13 sela, ali ne će im spominjati imena jerbo ih Talijan težko piše i izgovara. Žitelji govore hrvatski.

http://www.zupa-ivan23.hr/Akt_Kom_Slovenska_presezanja_na_hrv_teritorij.html

http://www.croatianhistory.net/etf/istria.html

- http://www.croatianhistory.net/etf/boljunb.html

Arhiv HAZU II c 77/b (Računi crkvenih imanja od 1595. do 1660.) -Boljun (Anđelko Badurina: Boljunski glagoljski rukopisi)

KVADERNA OD DOT CREKAV BOLJUNSKEH

,,1432. Tada vmre krepki Mikola ban Hrvacki.''

,,1469. Tada porobi Sabeh Hrvate.''

,,1532. Juleja dan 30. pobiše gs.poda Hrvacka Turki na gorah Senskih.''

1560. Uzeše Turki trdni Seget. Onde beše ubien Mikula Zrinski Hrvacki ban, i onde umre pas car Suliman.'' [Treba biti 1566.; D.Ž.]

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.

Starješina franjevačke provincije Bosne Hrvatske Franjo Glavinić (njegovi roditelji su došli pred Turcima iz Glamoča, iz Bosne), glagoljaš, u Istri rođen (Kanfanar 1585.) u Istri i umro (Trsat 1652.), u svojim je djelima pored slovinskoga imena (za njega je to isto što i hrvatsko ime) najčešće isticao ime svoga hrvatskoga naroda kojemu je pripadao dušom i tielom: pisao je ,,za naš hrvacki kraj'' svomu ,,Hrvackomu puk'', život svetih ,,prenio je i složio na hrvatski jezik''.

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

Andrija Kačić Miošić je u svom djelu ,,Korabljica'' (Mletci 1760.) zabilježio. ta je ,,kraljeva u Dalmaciji i rvatskoj zemlji Budimir, kralj sveti''; također je zabilježio, da je ,,kralj Bodin isto vrime kraljevao u Dalmaciji i rvatskoj zemlji''. Po Kačiću Hrvati su i Dubrovčani i Peraštani i Kotorani (,,Ter pokriva Boku od Kotora./ Kojano je dika ot Rvata''). U ,,Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga'' (64. izd., Split 1983., 112.) Kačić veli, da je Hrvatsko kraljevstvo obuhvaćalo Karniju, Karintiju i Stiriju (Karantanska Hrvatska), čitavu dolnju Dalmaciju od Istre to Cetine, Bosnu i sve zemlje do Dunava. i svi oni koji su u tim zemljama živjeli ,,zovu se Hrvati zarad zemlje Kroacije oliti Hrvatije''. Pod rečenim Hrvatskim kraljevstvom Kačić razumijeva samo nekadašnju Bijelu Hrvatsku, tok je u “Korabljici” zabilježio i druge hrvatske krajeve južno od Cetine. Zanimljivo je to, da Kačić Hrvatsku zove Hrvatija, dakle isto kako su iranski Hrvati zvali svoju Harahvatiš (Harauvatija, Harvatija).

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.117)

U vodama sjevernog Jadrana bile su u obrani mletačkih posjeda izuzetno važne t.zv. ,,protuuskočke barke'', sastavljene od lahko pokretnih i brzih lađa, obično smještenih u Kopru. Posada tih mornaričkih jedinica bila je sastavljena od Albanaca, Hrvata i Crnogoraca, a zvale su se ,,Barche armate contro Uscocchi'' i ,,Barche armate Croate'' (Čoralić-Balić Nižić 2006: 75).

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.90, 117)

U mletačkim snagama bile su elitne konjičke jedinice poznate pod imenom ,,Cavalleria Croata'' i ,,Croati a cavallo'', ustrijene u mletačkoj Dalmaciji na zadarskom području u prvoj polovici XVI.st. Hrvatsko su ime nosile zato što su ih osnovali i u njima se većinom borili Hrvati. Kasnije su u njih pristupali i Hrvati iz ostalih dielova Dalmacije i Boke Kotorske. Prijem u tu jedinicu se osim u Zadru, obavljao i u Kotoru i Kopru. Zapovjedni i govorni jezik u tim je postrojbama bio hrvatski (lingua illirica) (usp. Čoralić-Balić Nižić 2006.)

- Tršćanski biskup Antun Marentius godine 1662. u svom izvješću ,,ad limina'' navodi da u Trstu, u crkvi Blažene Djevice Marije ,,del mare'' otci kapucini propoviedaju hrvatski.

http://www.zupa-ivan23.hr/Akt_Kom_Slovenska_presezanja_na_hrv_teritorij.html

http://www.croatianhistory.net/etf/istria.html

- Godine 1779. koparska sinoda (crkveni sabor) određuje da se ne smije imenovati župnikom na selu svećenik koji nije na izpitu dokazao da zna govoriti hrvatski.

http://www.zupa-ivan23.hr/Akt_Kom_Slovenska_presezanja_na_hrv_teritorij.html

http://www.croatianhistory.net/etf/istria.html

- 1781. Osor na Cresu

Izvor: HRVATSKI DRŽAVNI ARHIV Zagreb - ARHIV PROVINCIJALATA FRANJEVACA TEĆOREDACA NA KSAVERU (ZM 43)

http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

Mostir S(ve)te Marie na Bijaru pri Osoru (na otoku Cresu)

Datja - Prijatja

Miseca šetembra 1781.

Dah paron Zvanu Kamaliću ča čini načiniti dva misala harvaska - - - - l. 18 s.

misala harvaska

- Dokaz o hrvatstvu Labina od početka 18.-početka 19.st.

Stručni rad: KRŠTENJA U SV. NEDELJI (1714. – 1815.) od Dean Škopac u sklopu zbornika 1. LABINSKI KULTURNO-POVIJESNI SUSRETI iz 2017. (str. 193-228 su nabrojana sve većinom hrvatska prezimena)

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.133)

Ljudevit Gaj u pjesmi ,,Horvatov szloga'' 1835.:

,,Josh Horvatzka ni propala,

Dok mi sivimo;

Viszoko sze bude ztala,

Kad ju zbudimo;

Ak' je dugo tverdo zpala,

Jachja hoche bit',

Ak' je szada vu sznu mala,

Che sze proztranit'.

...

V kolu jeszu vszi Horvati

Ztare Dersave:

Ztaroj Szlavi verni szvati

Z Like, Kerbave,

Krajnci, Stajer, Gorotanczi

Y Szlavonija,

Boszna, Szerbl' ji, Iztrijanczi

Ter Dalmaczija.

Vszi Horvati sze rukuju,

Y zpoznavaju,

Iztinzki sze szad kushuju,...''

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.125)

Slovački jezikoslovac Pavol Jozef Šafarik (1795.-1861.) piše 1842.: ,,Narodno ime ,Hrvati' prostire se daleko izvan granica koje smo odredili hrvatskomu narječju jer se žitelji istarskoga poluotoka, počevši od rijeke Raše (Arsa), zatim žitelji cijeloga Primorja i njegova otočja (,Čakavci'), sve do rijeke Cetine (Boduli), čak do same Neretve pa odatle prema istoku u Tursku Hrvatsku, zovu sve do danas onako kako su se zvali i u vrijeme Konstantina Porfirogeneta, ,Hrvatima'. Od nas su prema glavnim obilježjima svojih narječja pribrojeni u Srbe'' [...]. (usp. Šafarik 1842: 64)

- Kanonik (viši svećenik) Čerčić šalje godine 1848. banu Jelačiću spomenicu u kojoj traži da se Hrvatskoj priključi Lovran i čitava Istra. ,,Granica jednoga naroda je ondje dokud dopire i njegov jezik'' - iztiče on.

- Istarski svećenik Petar Studenac (1811.-1898.) dopisuje se s Ljudevitom Gajem. U preporodu se iztiču i župnik u Vranji Mate Mužina i Jakov Volčić.

- Hrvatstvo na Kaldirštini (blizu Motovuna prema Pazinu)

Izvor: Jurina i Franina 2018. (str.92-94)

Braća Josip i Antun Božić bili su veliki hrvatski domoljubi. Kako piše Naša sloga, na jednoj su proslavi u Lazama vijorili hrvatsku trobojnicu na kojoj je pisalo: ,,Živjela Hrvatska''. Nakon razpada AustroUgarske, oko 1920., Josip i Antun Božić s obiteljima su morali napustiti rodni kraj i prebjeći u Jugoslaviju.

- Hrvatstvo (slavenstvo) Ricmanjaca kod Kopra (kraj 19. i početak 20. st.) (želja i borba da imaju mise na glagoljici i staroslavenskom jeziku)

- Godine 1910., prema točnom austrougarskom popisu, hrvatskim jezikom govori 43.52 posto stanovnika, talijanskim 38.14 posto, a slovenskim 14.27 posto stanovnika tadašnje Istre, od Opatije do Trsta.

- Godine 1910. u Kopru postoji Hrvatsko obće srednje učilište (gimnazija), čiji je ravnatelj Vladimir Nazor.

- Slovenska su sela bila iznad Trsta, Kopra, Pirana. Nakon 1945. u pustu Primorsku, obalni dio današnje Slovenije, naseljavaju se Slovenci, pretežno iz Štajerske.

- Mate Balota (Mijo Mirković) (1898., Rakalj - 1963., Zagreb), pjesma: Vazmena nedilja

Grančice moja, tamo priko mora,

di zlatno sunce sije,

di sve se nebo smije,

di svu nan zemlju brani naša sedlasta gora,

da ti je srićan Vazan, bila dupla rumanija,

roža najlipća od svih, brkasta mala Marija.

Ti ćeš danas pojti u crikvu, s facoli hlibi i mesa,

za janca, turte i jaja, plovan će moliti stare hrvatske beside,

tajne i mile beside, ke tamo još više vride,

i vi ćete znati da hi je čuja veliki Bog iz nebesa.

...

- U Istri, ter okolici Kopra i Trsta, često je domaće prezime Hrvatin

- U Istri postoji nekoliko naselja s imenom ,,Hrvatini''. Hrvatini u sklopu Obćine Kopar (uz talijansku granicu kod Mugge (Milje) Hrvatini-Crevatini), Hrvatini su u sklopu Obćine Gračišće kod Milotskog Briega, Hrvatini u sklopu Obćine Tinjan, kod Kringe. Toponimi s imenom ,,Hrvatini'': u sklopu Grada Labina u k.o. Prkušnica, u sklopu Grada Buzeta u k.o. Senj,