Povratak/back

 

HRVATSTVO VA KALDIRU I KALDIRŠTINI

 

Jurina i Franina 2018.

Str.92-94

Izdvojeni dielovi:

U Kaldiru je otvoreno hrvatsko učilište u listopadu 1906. Za širenje hrvatske misli u Kladiru, najzaslužnije su obitelji Bertoša i Božić iz sela Laze kraj Kaldira. Oni su tamo osnovali i podružnicu Družbe sv. Ćirila i Metoda. Svi žitelji u Lazama su se u to vrieme izjašnjavali Hrvatima.

Prema popisu stanovničtva 1880. na Kaldirštini žive 603 stanovnika, od toga samo je 12 Hrvata, a ostali su se izjasnili kano Talijani. Prema prezimenima možemo zaključiti kako su mnogi od onih koji su se izjasnili kano Talijani, koje Naša sloga naziva ,,izrodima'' ili ,,šarenjacima'', zapravo Hrvati. Zahvaljujući djelovanju te ,,šačice'' Hrvata iz Laza, na popisu stanovničtva 1890. na Kaldirštini od 628 stanovnika bilo je 565 Hrvata, a samo 63 Talijana. Kakav obrat u samo 10 godina! Prema popisu iz 1900. od 581 stanovnika na Kaldirštini 44,75% su Hrvati a 55,25% Talijani, a na posljednjem popisu u AustroUgarskoj 1910. od 712 popisanih na području Kaldira 86,38% su Hrvati, 13,06% Talijani ter 0,56% ostalih. Područje Kaldira (zemljoupisnička obćina Kaldir) u tom razdoblju (1880.-1910.) obuhvaća naselja: Bažakulov Breg, Božići, Brdari, Brtoši, Brtošići, Cvitki, Dagustini, Kaldir, Klarići, Krpeneda, Laze, Meluni, Nadalini, Paladini, Pavati, Perčići, Petretići, Potoki, Prodani, Štefanići i Valenti.

Braća Josip i Antun Božić bili su veliki hrvatski domoljubi. Kako piše Naša sloga, na jednoj su proslavi u Lazama vijorili hrvatsku trobojnicu na kojoj je pisalo: ,,Živjela

Hrvatska''. Nakon razpada AustroUgarske, oko 1920., Josip i Antun Božić s obiteljima su morali napustiti rodni kraj i prebjeći u Jugoslaviju.