Odprilike do konca rujna 1941. surađuju četnici i komunisti u
Srbiji, pojačani bivšim robijašima, složno protiv pobjedničke
okupacione vojske, protiv Srba koi nijesu htjeli sudjelovati u bezsmislenom
četnikovanju, i protiv Srba koji su pristupili suradnji s njemačkim
vojničkim vlastima. Premda pod odvojenim vodstvima odmetnici su izmiešali
svoje redove i prelazeći preko "ideoložkih" razlika i opreka te
konačnih posebnih ciljeva išli zajedno. "Srbski boljševizam" -
to bi zaista bila najbolja oznaka ovog razdioblja njihove djelatnosti u Srbiji
i u Hrvatskoj. To se očituje i u emblemima, pod kojima nastupaju: srbska
narodna zastava crvenom zviezdom, četnička kapa s crvenom zviedom, te
lozinka : "Živio kralj Petar, živio Staljin!" i slično. Na
hrvatskom području ima ta suradnja četnika i komunista nešto duži
viek, jer je obje skupine osim mržnje na osovinske velevlasti vezala i snažna
mržnja na hrvatski narod i državu.
Koncem 1941. izbijaju prvi sukobi među četnicima
i komunistima u Hrvatskoj. Oni međusobno krvavo obračunavaju.
Izrazito boljševičko-anarhistički odmetnici, koji su sebi dali ime
"partizani", pristupili su suglasno s uputama iz Moskve uklanjanju
onih odmetničkih prvaka, koji su pristajali uz Dražu Mihajlovića
(njegov stžer imao je sjedište u Ravnoj Gori u Srbiji), predstavnika srbske
"vlade" u Londonu. Krvavo razčišćavanje u taboru odmetnika
svršilo je uglavnom u korist "partizana". Naime, njihove su lozinke
bile privlačnije za većinu odmetnika zbog sklonosti Srba prema Moskvi
i boljševizmu. Vjerojatno je na izhod ovakvog razvitka imalo jak utjecaj i
uvjerenje većine bandita, da bi slučajna pobjeda englezke, Amerike i
Sovjetske unije nad narodima Europe značila u samoj Europi izključivo
pobjedu Sovjetske unije, odnosno boljševizma. Koliko je odmetnika poginulo u
ovom njihovom međusobnom uništavanju, točno se ne zna, ali se znade
da je taj broj znatan.
U ovom razkolu
nastupaju obje skupine pred svoje sljedbenike najtežim optužbama. U njima
priznaju najgora i najteža nasilja nad hrvatskim pučanstvom i
potvrđuju obstojnost prvotnog zajedničkog nacrta, da onemoguće
izgradnju NDH. Nepobitno uglavljene zločinačke osebine odmetnika
ocrtane su u mnogo letaka, u kojima se međusobno napadaju. U tom pogledu
značajan je letak "partizanskog" vodstva pod naslovom
"Zašto se bore partizani u Bosni i Hercegovini". U tom se letku veli
među ostalim:
"Neki oficiri vođe četnika-veli se u
letku-nijesu iskreno surađivali s partizanima, nego su išli za pljačkom....
Dok su partizani vodili borbu, oni su se širili u pozadini paleći i
pljačkajući". "Oni guraju srpski narod u istrebljenje
muslimana". Ubijanjem od reda svih muslimana, klanjem i bacanjem u vatru
žena i dece oni tjeraju u ustaše one muslimane koji nisu bili raspoloženi za
ustaše.... Pljačkaju i ubijaju tako, da je 200. muslimana, koji su dotle u
svemu pomagali partizane, otišlo u Kladanj, da se bore protiv nas i danas su
postali ustaše. Zar to nije zločin protiv samog srpskog naroda? Može li
biti strašnijeg zločina od toga, da se četnici, kada su muslimani iz
jednog sela na položaju, za to vreme u njihovom selu poklali njihove žene, decu
i mlađu braću. Bilo je četničkih jedinica, koje su neki
oficiri vaspitali za pljačku tako, da su mnoge čete nesposobne za
borbu, koje su pljačkale i samo srpsko stanovništvo. Baš srpsko
stanovništvo u fočanskom srezu i drugim stranama ogorčeno je protiv
četnika u kojima su isprva gledali osloboditelje zbog strahovitih
zločina, koje su tamo izvršili i nad srpskim i nad muslimanskim
stanovništvom, kao i zbog jezovite pustoši, koju su tamo ostavili. I takve
četničke vođe kažu, da se bore protiv ustaša. Ali srpski narod
želi stvarnu borbu protiv ustaša. On s pravom traži da ustaše budu uništeni,
kao i svi drugi fašisti i neprijatelji."
Veoma je značajna rezolucija, koju su
"partizanski" raspoloženi pravoslavci sela Jablanice stvorili 17.
siečnja 1942., koju su onda "partizani" razširili u obliku
letka. Ta rezolucija glasi:"Mi najenergičnije ustajemo i protestujemo
protiv svih nasilja i terorisanja, koja vrše neodgovorni četnici u našem
selu. Mi smatramo nasiljem terati goloruke seljake u Navioce, da izvoze
kukuruz, pa kad ovi nisu hteli ići, oduzeti im po tri metra kukuruza na
silu, kundačiti ih i izvoditi na strelište, kao što je bio slučaj s
Antom i Ilijom Bojićem, Danilom Jakovljevićem, Ostojom Krstićem,
Dikom Milovanovićem i Neđom Tadićem. Ne slažemo se s time, da se
mirna muslimanska i katolička sela pale i pljačkaju radi toga, što ta
sela nisu od nas to zaslužila i što nama preti veća opasnost ukoliko se
ovakova politika bude i dalje vodila. Ne slažemo se s time i
najenergičnije protestujemo protiv toga, da se u naša sela dovode
starci i nevina deca i na nečuven zverski način ubijaju i kolju.
Također se ne slažemo sa nasilnim oduzimanjem stvari i božićnih
pećenica od ljudi, koje su oni za sebe hranili. Isto tako da seljaci
čuvaju četnički štab i pored seoske straže. Isto tako
protestujemo protiv postavljanja novih odbora i vlasti pored već izabranog
Narodnooslobodilačkog pokreta,koga je narod slobodno izabrao. Mi smatramo,
da su partizani oslobodili ovaj kraj i da četnici nisu trebali ni dolaziti
te tražimo da nas partizani dalje štite, pošto se ponašaju i bore kao pravi
narodni borci. Mi se na kraju slažemo s poštenim četnicima a ne sa onima,
koji sprovode Nedićevsku politiku izdaje". Podpisani: Pero
Janković, Marko Bojkić, Milan Tešić, Savo Janković, Branko
Todić, Vasilije Janković, Cvjetan Božić, Ostoja Janković,
Đoka Todić, i još 89. pravoslavnih seljaka.
Citirani "partizanski" letci obtužuju zapravo i
četnike i partizane, jer u razdoblju o kome je rieč, postoje svuda
zajedničke komunističko-četničke bande. Ubijali su hrvatski
živalj i palili hrvatska naselja uz poklike "Živio Staljin,Živio kralj
Petar!". Za to ima na tisuće živih svjedoka. Drugi od citiranih
letaka dokazuje samo to, da su se "partizani" tu i tamo i sami
pobojali posljedica strahovitih zločina, pogovoto u krajevima, gdje su
mislili nešto postići i promičbom. I kasnija djelatnost partizana
opovrgava njihovu obranu. Iz proglasa, koji je vrhovni štab
"partizana" upravio stanovničtvu iztočne Bosne, vidi se, da
su četnici, dakako ne bez razloga, obtuživali "partizane" zbog
zločina protiv hrvatskog naroda. Tu se veli: "I sad te propalice,
kukavice, podli plačenici imaju obraza, da našim bosanskim seljacima
govore, kako su oni stalno "na položaju" i u borbi, a borci
proleterske brigade ostaju po pozadini, pljačkaju i ubijaju....."
I sami partizani priznaju da su vršili zločine, iako
uviek iz promičbenih razloga vele, da su ih vršili samo u borbi s
hrvatskim državnim vlastima i ustašama. U proglasu, koji su "Partizanske
novine" doniele 1. svibnja 1942., objavljeno je sliedeće: "Dne
16. travnja napale su partizanske snage ustašku posadu u Jezeranama. Borba se
vodila čitav dan po ulicama mjesta, kao i na obroncima brda oko njega.
Zapalili su sve zgrade, u kojima se nalazila posada. Partizani su junački
jurišali sa otvorenog terena na kuće, pod najćešćom vatrom su se
penjali na krovove kuća, da ih zapale benzinskim flašama. Uzpinjali su se
jedan drugome na rame, da bi ih ubacili kroz prozor na narodne izdajice,
spašavali iz vatre svoje ranjene drugove." U ovom i nebrojenim drugim
slučajevima napadnut je hrvatski seljački narod, jer partizani pod
"izdajicama" podrazumjevaju sve protivnike njihovog programa, a takav
je sav hrvatski narod.
U noći na 5. lipanj 1942. napali su partizani
hrvatsko selo Prekope kod Gline uništivši 27. seljačkih domova. Napadaj je
izvršen noću oko tri sata. I ovdje je izbio na svietlo sav duševni i
moralni razvrat, koji je obilježavao bande. Nenaoružani narod napali su
bacajući bombe na kuće i paleći ih polivši ih prije toga
petrolejom. Ubili su i dvojicu stanovnika tog sela, kojima nije uspjelo
pobjeći u polje. "Partizanske novine" od 13.svibnja 1942.
izvješćuju o zločinačkom napadaju partizana na selo
Turkoviće kod Ogulina. Napadaj je izvršen 9. svibnja i partizanski letak
opisuje ga ovako: "Uništena je vodovodna stanica, zapaljena državna
zgrada, kao i pilana i nekoliko kuća narodnih izdajica". U letku pod
naslovom "Hercegovci", koji je izdo partizanski "Narodno
oslobodilački odbor za Hercegovinu", a podpisan je od poznatih
"partizanskih" bandita Sime Babića, Rajka Vukoje, Vojina
Čupine, Jove Ljubibratića, Jove Ratkovića, Radovana Papića,
Laze Šalije, Riste Duka, Svete Zarajića i Đoke Pašajića kaže se
doslovce: "Uporedo sa borbom, koju su vodili protiv okupatora i ustaša,
naši hrabri partizani poveli su borbu protvi petokolonaša svih vrsta,
počev od kolebljivaca u svojim redovima, pa do otvorenih izdajica i
krvnika naših naroda-protv četnika, koji su se u zadnje vrieme upetljali u
krvavo kolo oko okupatora". Pod "petokolonašima" smatraju
partizani cieli hrvatski narod, jer surađuje na svim linijama s narodima
Osovine. To se osobtio vidjelo prigodom strahovitog pokolja Hrvata u Priedoru.