Povratak / Back

STRAŠAN POKOLJ U HRVATSKIM SELIMA KRNJEUŠA I VRTOČE

Krnjeuša i Vrtoče, dva hrvatska sela u zapadnoj Bosni, doživjela su u nizu zločinačkih napadaja odmetnika tragediju, koja pripada među najveće u ovom razdoblju. Ono što se je odigralo 2. kolovoza 1941. u tim selima, mora potresti i najokorjeliju dušu.

Jezovit pokolj stanovnika ovih sela, koja su odmetnici i spalili, zbio se bez ikakvog povoda sa strane tamošnjih Hrvata.

Službeno izvješće, sastavljeno na temelju podataka prikupljenih na licu mjesta nakon preslušanih na životu ostalih svjedoka i nakon očevia, glasi:

Četnici-komunisti navalivši iznenada na selo Vrtoče, zaklali su uglednoga trgovca i gostioničara Josipa Matijevića i devet članova njegove obitelji.

Josipu Matijeviću odrubili su glavu, stavili je nakolac i nosili naokolo, a truplo bacili u oganj. Poubijani su gotovo i svi ostali Hrvati ovog sela.

 

Istoga dana izvršili su četnici-komunisti u susjednom selu Krnjeuši užasan pokolj hrvatskog stanovničtva. Mjesto Krnjeuša ima 12. katoličkih kuća sa oko 80. žitelja, koje su sve odreda opustošene i popaljene, a stanovnici gotovo svi poubijani. Kada su izvršili pokolj u Krnjeuši, četnici-komunisti su na mjestu, gdje su strieljali većinu ljudi, razvili veliku crvenu zastavu nabacujući se pri tom svim mogućim pogrdama na Poglavnika, Nezavisnu Državu Hrvatsku i Hitlera, iztičući, da će pod crvenom zastavom uzkrsnuti Srbija, a Hrvatske nestati. Odmetnika je bilo oko 1000. Kako su koju kuću opljačkali odmah su je i zapalili. Sve, koji su preživjeli prvi metež, hvatali su, vezali i zatvarali u školu, odvodili u šume u svoje logore u susjednim pravoslavnim selima. Tokom ciele subote i nedjelje, 2. i 3. kolovoza četnici su hvatali ljude, žene i djecu. Neke su od njih i dalje ubijali, neke vodili sobom, a neke bacali u bunare, zatim ih ubijali u bunaru iz puašaka i bunare zatrpavali zemljom.

 

Obćinskog načelnika Ivana Matijevića rezali su po licu,odkidali mu prste i on je izdahnuo u najstrašnijim mukama. Njemu su ubili ženu Mariju, sinove Karla(20.), Nikolu(15), kćerku Anu(18.), Maru(8) i Katu(6.). Najstrašnije su mučili župnika Krešimira Barišića. Njega su noževima rezali po licu i ostalom tielu, odsjekli mu prste, nos i uši te izboli oči. Zatim su ga poluživa bacili u zapaljenu crkvu.

U kući Nikole Balena ubili su Nikolu Balena, sina mu Nikicu(18.), dok se za sudbinu četvero djece Ane(23.) i ostalo troje djece, od kojih je najmlađe bilo staro 2. godine ne zna.
Nadalje su ubili Antu Balena(21.), Martu Balen(25.), njezinu sestru Mariju(18.), Ivku Balen(28.), Juru Balena(6.), Milu Balena(7.) i Jožu Balena(5.). Ivan Balen star svega sedam mjeseci bačen je živ u goruću kuću. Muževe, odnosno otčeve spomenutih umorenih, Juru i Franu Balena četnici su odveli kao taoce, ali im je, kad su vođeni na strieljanje, uspjelo pobjeći ubivši jednog od pratilaca. Nadalje su ubijeni Dane Balen(27.), sin Ivana Balena, njegova žena Ruža(26.), sin Petar(4.) i sin Ilija diete od jedne godine, Joka(35.), žena Ivanova, njezina kći Kata(13.), Milka(8.), Mara(%.) i sin Drago, 2.godine star. Ubijena je i Tomina žena Anka Balen(19.). Među ubijenima nalaze se osim toga Petar Došen, Ante Došen(3.) sin Jurin, Joso Ivanić(50.) i sin mu Mile(22.), Ivica Javor(51.), Ante Javor(46.) dok se za dvoje djece Ante Javora, sina Iliju, 15.godina starog i kćerku Milku 13. godina staru ne zna što je s njima. Dalje su ubijeni Mile Matijević(40.), Ivo Javor(50.) te sin mu Ivan(17.). Osim toga ubijeni su Ivan Iveza(50.), Dane Matijević(50.), sinovi Dane Matijevića: Ivo(27.) i Ilija(17.) dok se za tri kćerke stare 19., 14. i 7. godina ne zna sšto je s njima. Isto tako se ne zna za sudbinu Petra Iveze(37.) i kćerku mu Anku(16.), te Juru Ivezu(30.) i njegovog sina Petra, Jurinu snahu Mandu(30.), sina Danu(12.). Odmetnici su nadalje poubijali Antu Jurjevića(80.), sina mu Matu(40.), sina Petra(35.), Antu Jurjevića(15.), sina Markovog, Dragicu Jurjević(10)., Markovu, Marka Ivezu(30.), Iliju Skendera(33.), Mariju Skender(50.) Ilijinu majku, brata mu Nikolu Skendera(21.), sina Danu(15.), Petra Pavičića(31.) njegovu majku Mariju(50), Petra Katalinića, njegovu majku Katu(60.), ženu Iku(30.) i šestero njezine djece, od kojih je najstarijem bilo 12. godina. Među ubijenima u Krnjeuši nalazi se nadalje: Jure Matijević(34.), njegov otac Ilija(50.), majka Ana(50.), žena Ruža(36.), sin Mile(16.), Dane(12.) i kćeri Mara(5.), Anka(4.) i Mandica stara 5. mjeseci. Osim toga ubijeni su Dane Skender, njegov sin Nikola(18), Ivan(14), Ante Balen(21), sin Mile Balena, Petar Došen(30), sinčić Jure Došena star 2. godine, Ivica Jurjević(31), Dane Jurjević(37) Miletov sin, Stjepan Balen(87), njegov sin Ante(57), Antina žena, 53.godine stara, Antin sin Josip(19), Mato Balen(32) Ivin sin, Ante Balen(27) Ivin sin, Martina žena Manda(25), njezin sin Ivan(3). Za sudbinu Antine žene Marije, sinčića Mate, žene Mirka Balena i njezine troje djece ne zna se. Osim toga ubijeni su Dane Matijević(44), Marija Jurjević, udova pok. Jakova, stara 52. godine, Ivan Skender(70), njegova žena Kata, sin Mile(20), a za sudbinu ostale djece Jure, Ante, Bože i Roze ne zna se. Nadalje su ubijeni Jure matijević, pok. Ivana, star 45. godina, sin mu Božo(18), Manda Ivezić(47), žena Nikole i njezine kćeri Jeka(16), Kata(13), Dragica(8), sin Dane(6), te Ivan Dudek(60), bivši zapovjednik oružničke postaje, njegov zet Alfred ebert(26), Niemac, upravitelj šumskog poduzeća "Grmeč d.d.", pričuvni poručnik Hus, zapovjednik posade u Krnjeuši, i 16. momaka. Ima još nekoliko nestalih stanovnika Krnjeuše, za koje se ne zna što je s njima.

Kada je hrvatska vojska došla u Krnjeušu, našla je nekoliko lešina, koje nitko nije mogao prepoznati, a među ostalim i glavica jednog djetea, kojega se identitet nije mogao ustanoviti.

Četnici-komunisti su jedna dio stanovnika Krnjeuše i osoba, koje su se bile sklonile u Krnjeuši nakon četničko-komunističkih napadaja na susjedna sela, odveli u obližnje selo Zelinovac, govoreći im da uđu u kuće i ostale gospodarske zgrade, da im se neće ništa dogoditi, nego da će ih tokom sutrašnjeg dana, tj. u nedjelju odvesti u njihovo glavno sjedište. No te iste noći, dok je jedna grupa četnika-komunista klala stoku i orgijala, druga je grupa zapalila sve kuće, njih 20 na broju, te je u njima najveći dio nepoznatih zarobljenika našao svoju smrt u ognju ili od taneta odmetnika. U isto vrieme i pod istim okolnostima zapaljeno je oko 15. kuća, malog katoličkog seoca Lastve.

 

U ova dva hrvatska sela, koja su podpuno uništena, umorili su četnici-komunisti oko 130. osoba. Pod nož su se stavljale žene i djeca. Kao pobješnjele zvijeri ubijali su ovi zločinci staro, mlado i nejako. Pokolj su izvršili pod crvenom zastavom, pod kojo su kasnije nastavili težkim i jezovitim pustošenjima u ovom dielu Hrvatske. Sadizam, koji su pokazali ovom prigodom, obilježavao je i druge kasnije njihove zločine.