VINODOLSKI ZAKON (1288., očuvan priepis iz 16.st.)

Vinodolski zakon, 1288.g. (sačuvan prijepis iz 16.st.)

VIDI PRIJEVOD VINODOLSKOG ZAKONA NA SUVREMENI HRVATSKI JEZIK

Prijepis sastava iz: “Josip Bratulić – Stjepan Damjanović: HRVATSKA PISANA KULTURA”

Prijepis izvršio: dane-croatia

Vinodolski zakon, Vinodol, 1288., prijepis iz XVI. st., pergamena, 28 listova, 16,5 x 24,3 cm

Glagoljični je zbornik pravnih pravila (77 članaka) kojim gradovi slobodne vinodolske općine (Novi, Ledenice, Bribir, Grižane, Drivenik, Hreljin, Bakar, Trsat, Grobnik) prihvaćaju obveze prema krčkim knezovima i time od slobodnih seljaka postaju kmetovi. Krčkom knezu Vidu i njegovim nasljednicima darovao ih je kralj Andrija II. Prihvaćaju se >>stari dobri običaji<<, a najvidljivije je nastojanje da se osiguraju kneževa prava i da se dobro razrade stavci kaznenog prava. To je po starini drugi slavenski zakonik, odmah poslije Ruske pravde. Do danas izaziva veliku pažnju povjesničara prava i filologa te je preveden na više jezika.

U hrvatskoj pravnoj poviesti najveću važnost ima Vinodolski zakon pisan g.1288., koji nam je poznat iz kasnijeg priepisa uredskim brzopisnim glagoljskim pismom iz 16.st. pisan na 17 stranica u ukupno 75 članaka (čuva se u Narodnoj i sveučilištnoj knjižnici u Zagrebu). Pisan je na osnovu važećeg običajnog prava ,,svojih starih, izkušanih zakona''. Njegova važnost je, osim što je pisan hrvatskim pismom (što se u proslovu izrjekom navodi), da ne poznaje mučenja u kaznenom postupku. To je jedinstven slučaj u tadašnjoj Europi. Jedinstven je i po ćudorednoj zaštiti žene.

Glavno dokazno sredstvo u kaznenom pravu su svjedoci, a ako njih nema onda zakletva. Pravni poslovi povezani s nekretninama poput zemlje i vinograda obavljali su se uz ,,likuf'', t.j. gostbu (rieč je njemačkog podrietla). Likuf je trebao poslužiti za bolje sjećanje na sklopljeni pravni posao (vidi [Margetić]).

Još i danas neke žene u Hrvatskoj ne izlaze iz kuće bez rubca na glavi. Nekada je bilo nezamislivo vidjeti ženu bez rubca. Tome u prilog govori i članak 27. Vinodolskog zakona: ,,... Nadalje, ako bi mužkarac ženi sbacio hovrlicu ili pokrivaču s glave zlonamjerno, ter bi se (to) moglo dokazati trima dobrim mužkarcima ili ženama (t.j. mogli bi posvjedočiti tri mužkarca ili žene), plaća 50 libara... Ako pak sbaci žena ženi spomenutu pokrivaču, plaća 2 libre dvoru, a onoj dvie ovce...''

Vinodolski zakon nije donesen nasilnom voljom plemića, već dogovorom slobodnih obćina: Bakra, Bribira, Drivenika, Grižana, Grobnika, Hreljina, Ledenica, Novog Vinodolskog, Trsata. Predstavnici obćina prikupili su i zapisali stare zakone koje su čuli od svojih djedova. On sadrži štoviše i odredbe koje ograničavaju samovolju kneza i vladajućeg razreda u prekomjernom kažnjavanju. U europskoj pravnoj poviesti ranog srednjovjekovlja Vinodolski zakon predstavlja važan pravni spis. Među slavenskim zakonicima jedino je ,,Pravda'' neznatno starija - iz g.1282., iako njezini izvori navodno sežu još u vrieme prije pokrštavanja Ukrajine (njezin stari naziv bio je Rus') godine 988. Vinodolski zakon ima i književnu vriednost (vidi [Katičić]).

Latinično izdanje Vinodolskog zakona prvi je objavio Antun Mažuranić u časopisu ,,Kolo'' u Zagrebu g.1843. I strani pisci pokazali su veliko zanimanje za taj naš pravni spomenik. Tako je već 1846. bio izdan i u Moskvi na ruskom jeziku, zatim opet 1878. u Petrogradu, kada A.M. Evreinova izdaje knjižicu o Vinodolskom zakonu s prievodom i preslovljavanjem u izdanju Družtva ljubitelja stare pismenosti (vidi [Franolić], str.49). U Poljskoj je izdan 1856., a razčlanba o zakonu objavljena je i u Francuzkoj g.1896.. Obširnije vidi u [Margetić], [Bratulić].

Izvor:

Darko Žubrinić: HRVATSKA GLAGOLJICA

Preslovljavanje izvornika iz glagoljice u latinicu ( https://hr.wikisource.org/wiki/Vinodolski_zakonik )

V' ime božie amen let gnih 1280 ./. 8. indicio pravo,
dan 6. miseca jenvara.-

V' vrěme kralja ladislava preslavnoga kra
la ugrskoga kralestva nega leto .6. nadeset.

Va vrime ubo velikih muži, gospode fedri
-ga ivana levnarda duima bartola i vida
krčkih vinodolskih i modruških knezi.-

Zač dole kr... videći ludi ki bludeći
svoih starii ... kušenih zakon zato ubo edin
poedinom i ... ludi vinodolski želeći
one stare ... akone shranitie napuni ke
nih prvi i... da su ... neni neurěeni.-

Skupiše se vs..na kup ... crikveni tako pri-
prošći ludi sveršeněm ...ć zdrave svet.
U novom gradu pred obrazom toga istoga kneza
leonarda zgora imenovana isbrašese od vsakoga
grada vinodolskoga ne vse starijši na vkup
nake viahu dase bole spominahu vzakonih
svoih otac iodsvoih ded ča bihu slišali,
inim narediše i ukazaše tesnim zakonom dabivse
dobre stare izkušene zakone uvinodol činiti —
položiti vpisma od kihbise mogli spomenuti.
ili slišati od svoih otac ided zgora rečenih
ta ko odsada naprid moguse uleći bluenja te
riči inih dětce vrime ko pride danimaju primis
alě vtih zakonih Ki ubo buduć izbraninato
odtih istih ludi vinodolskih z novoga grada.
Črna dvornik vsega vinodola i od knezi zgora reč
enih tako odsada naprid moguse ulećiblueně