PRIJEVOD VINODOLSKOG ZAKONA NA SUVREMENI HRVATSKI JEZIK

U ime božje. Amen. Ljeta gospodnjeg 1288, indikcije prve, šestoga dana mjeseca siječnja.

U vrijeme kralja Ladislava, preslavnoga kralja ugarskog kraljevstva, godine 16. njegova kraljevanja.

U vrijeme pak velikih muževa gospode Fridrika, Ivana, Leonarda, Dujma, Bartula i Vida, knezova krčkih, vinodolskih i modruških.-

Kako su često vidjeli da su ljudi u zabludi o svojim starim i prokušanim zakonima, zato pak svaki pojedince i svi (zajedno) vinodolski ljudi u želji sačuvati u cijelosti te stare dobre zakone koji su (od) njihovih predaka (bili) uvijek čuvani (ali) neuređeni – sabraše se na skup (i to) kako crkveni tako i svjetovni ljudi (te) ozbiljno se posavjetovavši u Novome gradu u prisutnosti toga istoga kneza Leonarda gore imenovanoga (i) izabravši od svakoga grada vinodolskoga na okup ne sve starije no i one za koje su znali da se bolje sjećaju zakona svojih otaca i onih o kojima su slušali od svojih djedova te im narediše i naložiše zapovjednim načinom da sve dobre stare prokušane zakone vinodolske zapišu, kojih bi se mogli sjetiti ili koje su čuli od svojih otaca i djedova gore rečenih tako da se od sada unaprijed mogu izbjeći zablude u tim stvarima te da njihova djeca ubuduće ne dvoume o tim zakonima. A ovi su bili za to izabrani od tih istih ljudi vinodolskih:iz Novoga grada Črna, dvornik cijeloga Vinodola i knezova gore spomenutih (tako da se od sada unaprijed mogu izbjeći zablude u tim stvarima te da njihova djeca ubuduće ne dvo-

ume o tim zakonima. A ovi su bili izabrani od tih istih ljudi vinodolskih: iz Novoga grada Črna dvornik cijeloga Vinodola i knezova gore spomenutih) Petar plovan i Vlkona Pribohna satnik, Janac Saražin, Bogdan Vlčinić. Iz Ledenica: Ratko Prvad i Radoslav popovi. Dobroša satnik. Iz Bribira Dragoslav arhiprvad i Bogdan pop, Zlonomer satnik, Jurislav Gradenić. Iz Grižana: Ljuban i Petar popovi, Domjan satnik, Dunat i Dragoljub i Vidomir Vlčić. Iz Drivenika: Dragoljub satnik i Mikula Dragoljub i Pribinig. A iz Hreljina. Raden plovan i Ivanac satnik, Živina sudac i Kliman Nedal. Iz Bakra: Krstiha plovan i Grubina pop, Ivan satnik, Derga Vlčina i Nedrag. Iz Trsata: Vazmina plovan i Nedrag satnik, Dominik sudac i Vieka. Iz Grobnika: Kirin plovan i Slavan satnik i Domjan Kinović, Paval i Slavina Vukodružić i ti svi navedeni, sakupljeni zajedničkom voljom i jednodušnim pristankom sabrali su naređenja cijele vinodolske općine koja se niže popisuju odnosno koja su slušali od svojih starijih.

(čl. 1) Najprije, ako se koja od vinodolskih općinskih crkava ima posvetiti ili ih bude posvećivao gospodin biskup, u kojega se biskupiji nalazi navedena crkva, ima od navedenog posvećivanja dobiti samo 40 soldina sitnih mletačkih novaca te jedan objed i jednu večeru i to upravo od onih koji tu crkvu daju posvetiti. Žakan pak koji služi iza biskupa u toj istoj crkvi – zove se hrvatski malik, a vlaški macarol – ima za

to isto posvećenje dobiti samo bolanača 15 sitnog mletačkog novca. – (čl. 2) Nadalje, što se tiče navedenih crkava, opatija ili samostana općinskih, gospodin biskup ne može odrediti ili uzeti ili narediti (ništa) osim onog što bi mu htjeli dati kaštaldi tih istih crkava svojom dobrom voljom. – (čl. 3) Nadalje što se tiče popova navedene općine, taj isti biskup ne može ništa zapovijedati ili uzeti osim (što), kad on sam (nekoga) pošalje ili ide po kneštvu, u svakom gradu vinodloskom u koji ide, imaju mu dati popovi toga grada jedan objed i jednu večeru; ipak ne trebaju mu odnijeti taj objed i tu večeru izvan područja toga grada i nisu mu dužni van (područja) odnijeti ... nijedno drugo podavanje nisu mu dužni učiniti navedeni popovi i žakni osim, ako bi koji od njih upao u kakvu krivicu ili zgriješio, za što bi trebao platiti kaznu, taj biskup može od prekršitelja uzeti 40 mletačkih soldina za kaznu. Veća mu kazna ne može pripasti od tih popova i žakana. – (čl. 4) I nadalje, kada putuje gospodin biskup, tada ima pravo putovati sa sedam konja na teret (općina), osmo (konj) valižnik. – (čl. 5) Nadalje, ako bi gospodin knez vinodolski ili navedeni biskup putovao po kneštvu vinodolskom, u koji bi god njihov grad došao, može (narediti) da se oduzme i da mu se donese po satniku toga grada za prehranu svoju i svoje obitelji bilo čija goveda i sitnu stoku koja se najbliže nalazi, i to od blaga kmetova, plemenitih ljudi, popova i svih drugih ljudi. Ipak za tu (stoku) treba platiti gospodin knez u svakom slučaju, a može po svojim permanima oduzeti za se i svoju obitelj i za sav svoj dvor od najbliže stoke te iste općine obzira na to kome ona pripada od naprijed imenovanih.<<*

(čl. 6) Nadalje, ako bi tko učinio razbojstvo na putu ili gdje drugdje, da plati knezu 50 libara. – (čl. 7) I nadalje, ako bi tko u gradu provalio u spremište noću ili ako bi u njemu što ukrao te ako bi tko vikao >>pomagajte<<, treba platiti knezu 50 libara. Onima koji viču, naime, >>pomagajte<< vjeruje se, ako potvrde sa zakletvom, da su toga zlikovca prepoznali. Međutim, ako tamo nije vikano, treba platiti samo 40 soldina i štetu kako je više rečeno. A ako učini to zlodjelo po danu dužan je platiti samo 40 soldina, ako se može dokazati vjerodostojnim svjedokom. – (čl. 8) Nadalje, ako je netko noću ukrao u staji neko živinče ili s guvna žito ili u ulištu, s mjesta gdje se drže pčele, med, također plaća knezu 50 libara, ako je bio ondje povik >>pomagaj<<, a po danu 40 soldina, a također i u noći, ako nije bilo povika, kao i dvostruku štetu, kako je pisano. Poviku se vjeruje (čl. 9) Ako bude pred dvorom postupak zbog nasilja ili krađe o bilo kojoj stvari, a tužitelj nema svjedočanstva* o krivcu i dođe do zakletve, za razbojstvo treba krivac priseći samo-25, a za navedene krađe samo-12, ako je u toj krađi došlo do štete i ako je bio povik >>pomagaj<<. (čl. 10) I nadalje, za krađe u mošuni i za palež žita, koje stoji na polju te za uzimanje sijena sa stoga noću – za ta djela treba priseći samo-šest. A tat ne smije imati odgovornika bez dozvole dvora. Ipak, onaj koji treba priseći, neka nađe porotnike kako najbolje zna, a ne može li ih imati, treba priseći on sam odnosno oni moraju toliko puta priseći. – (čl. 11) Nadalje, ako tko počini nasilje u vinodolskom pristaništu, treba platiti knezu 50 libara.

Ako tko učini krađu, plaća 24 libre. Ako tamo nema svjedoka, taj koji taji treba priseći samo-12, i to ako je učinjeno bilo po noći bilo po danu. (čl. 12) I nadalje, ako tko primi kojeg prognanika ovoga kneštva ili bi im dao jesti ili piti ili koju drugu pomoć ili savjet, ima platiti knezu 50 libara. – (čl. 13) I nadalje, koja god bratovština dijeli prihod među sobom, dužna je dati potpunu desetinu. – (čl. 14) I nadalje, nikakve ugovorne kazne o bilo kojoj stvari ne mogu se neposredno među bilo kojim ljudima kneštva postaviti ili utvrditi opća ili posebna obveza (u protivnom) polovica* te ugovorne kazne pripada općini,* a polovica gospodi onoga grada,* gdje je to bilo učinjeno. (čl. 15) Nadalje, svaki pop dužan je stražu čuvati po noći u gradu kao i (svaki) drugi čovjek. (čl. 16) I nadalje, nijedan žakan ne može primiti svete redove u kneštvu bez dozvole kneza i općine grada gdje živi. (čl. 17) Nadalje, nijedan kmet ili (drugi) čovjek iz općine ne može otići prebivati u koju crkvu ni u opatiju ili samostan služiti ili se tamo namjestiti kao crkvenjak bez dozvole kneza i općine. – (čl. 18) I nadalje, dobroj ženi dobroga glasa predloženoj za svjedoka, ako nema drugih svjedoka, vjeruje se u sporu žene sa ženom, kako o jezičnom psovanju tako i za zlostavljanje i ranjavanje. – (čl. 19) I nadalje, nijedan svjedok predložen za svjedoka ne smije svjedočiti, ako nije prethodno pozvan* od pristava. Tko to učini, plaća knezu 40 soldina i obvezan je onomu, za koga se pokaže da mu škodi njegovo svjedočanstvo, platiti svu štetu koju bi tamo imao. (čl. 20) Nadalje, nitko ne može predložiti svoju ženu sebi za svjedočenje; njoj se ne vjeruje ni u jednoj njegovoj stvari. (čl. 21) Nadalje, ako tko zove nekog pred dvor u palači i kaže >>je li tako ili nije<< ili ga tuži zbog neke krivi-

ce, taj može iskazati ili šutjeti. – (čl. 22) Nadalje, svjedoci* optužbe – ako tko tuži pred dvorom, treba predložiti svjedoke i dokazati da je tako. (čl. 23) Nadalje, pudarija, tj. straža nad vinogradima i zemljama i guvnima i drugim stvarima o kojima pudari iskazuju kao vjerodostojni – ipak kada se pred njim neka šteta čini, neka tada viče >>pomagajte<<, ako ne uzme neki znak od toga štetnika kao i tada ako dokaže vjerodostojnim svjedokom ili ako pred dvor ne odnese taj znak prije nego bude krivac tužio pred dvorom ili ako ne pođe tada s tim istim krivcem pred sud. – (čl. 24) I nadalje svatko može zvati >>pomagajte<< ako vidi da se čini neko zlo i za to se nema kazniti nikakvom kaznom. – (čl. 25) Za zlostavljanje, ranjavanje i udaranje među kmetovima kazna je samo 40 soldina koje krivac treba platiti knezu, a onomu koji je zlostavljan, 2 komada sitne stoke i liječenje. To se također odnosi i na satnika, grašćika i busovića koji u tome potpadaju pod zakon i sud kmetski, a ne službenički. Po kmetskom zakonu sudi im se i za naknadu za povredu. – (čl. 26) Nadalje, satniku, grašćiku i busoviću ne vjeruje se ni u kojoj stvari koja bi bila učinjena u vrijeme koje se odnosi na njihovu službu, osim u roku od jedne godine nakon prestanka njihove službe. – (čl. 27) Nadalje, ako bi muškarac ženi zbacio hovrlicu ili pokrivaču s glave zlonamjerno te bi se (to) moglo dokazati trima dobrim muškarcima ili ženama, plaća 50 libara, ako se tužba odnosi na to, od čega

gospodin knez ima 40 soldina, (a) ona kojoj je učinjena sramota, 48 libara. Ako pak zbaci žena ženi spomenutu pokrivaču, plaća 2 libre dvoru, a onoj 2 ovce; ako pak tamo nije bilo dobrih svjedoka, neka se zakune onaj koji taji da je to učinio i neka je slobodan. – (čl. 28) I nadalje, ako koji muškarac ili žena nešto nepodobno reče ili izgovori psovku nekomu muškarcu ili nekoj ženi te se (to) može dokazati jednim vjerodostojnim svjedokom, muškarcem ili ženom, ako tamo nema više svjedoka, plaća dvoru 2 libre, a strani kojoj je (to) rekao 2 libre. – (čl. 29) I nadalje, ako bi tko ubio koga od potknežina ili sluga kućne obitelji gospodina kneza, (i od) permana, te bi pobjegao i ne bi se mogao uhvatiti, neka knez uzme vražbu, tj. kaznu u novcu kakvu i koliko bude htio, (i to) samo polovicu od šire obitelji zločinca jer je šira obitelj dužna samo polovicu, a zločinac drugu polovicu. Ali, ako se uhvati taj zločinac, na njemu može taj isti knez ili drugi mjesto njega izvršiti odmazdu koju god hoće, a njegova šira obitelj ne osuđuje se ni na što. – (čl. 30) I nadalje ako tko učini zasjedu protiv navedenih potknežana ili službenika ili permana te se može dokazati vjerodostojnim svjedocima, plaća knezu 50 libara, a također i ako bi ga tukli i ranili; za ranjavanje dužan je platiti polovicu. Ako bi kojemu od njih koji ud odsjekao ili oštetio, tako da zbog toga ne bi mogao povratiti prvotno zdravlje, neka plati onu globu, na koju ga knez hoće osuditi. – (čl. 31) I nadalje ako bi tko ubio* kojega kmeta* ili od kmetska roda, a ne bi se mogao uhvatiti, neka plati kaznu libara 100 srodnicima, a općini onoga grada kome ubijeni pripada libre 2. Od tih libara

100 trebaju dobiti: djeca ubijenoga, ako ima djecu, imaju dobiti polovicu, a drugu polovicu njegovi srodnici. Tu kaznu plaća krivac. Ako pobjegne, trebaju njegovi srodnici platiti polovicu kazne, a polovicu njegovi nasljednici, ako ih ima. Ako se može uhvatiti prije nego što se vražba plati odnosno (prije nego) što je učinjena nagodba, neka se izvrši odmazda, a njegovi srodnici neka budu slobodni. – (čl. 32) I nadalje, kćeri koje su ostale po očevoj ili majčinoj smrti ili sinovi, ako te kćeri nemaju braće, imaju se opremiti ili se tim kćerima ostavlja očeva i majčina imovina (uz uvjet da) vrše sve službe kojima su trebali služiti dvoru njihovi očevi i majke. Isto tako, ako bi sinovi ostali i umrli bez nasljednika.* - (čl. 33) Nadalje, ako bi tko držao što ošasno, tj. neku stvar koja ne bi bila ničija i (to) bi trebalo pripasti dvoru bez zapovijedi dvorske ili traženja te bi se (to) moglo utvrditi po gospodinu ili njegovu službeniku, dužan je platiti knezu sedmerostruki prihod za svaku godinu koju bi držao to isto ošasno imanje te kaznu 40 soldina za svaku godinu, a to ošasno dobro treba vratiti kneževu dvoru. – (čl. 34) Nadalje, ako bi tko držao neko dobro, neku zemlju ili neki vinograd ili posjed ili vrt, a u tim posjedima bi gospodin knez imao sudioništvo* pa ako ga ne bi dao, dužan je na istu kaznu gore navedenu, naime od sudioništva, ako se može dokazati, da bi to učinio. – (čl. 35) Nadalje, ako je netko ukrao neku stvar knezu ili njegovu dvoru ili potknežinu ili kome službeniku gore navedenom, plaća knezu kaznu kako je više rečeno od krađe, i to onomu komu je bude

učinio, sedmerostruko. (čl. 36) I nadalje, kmetovi i popovi neka imaju među sobom isti zakon, ali ako tko ukrade neku stvar nekoj crkvi ili samostanu ili opatiji obvezan je na kaznu na koju je obvezan u vezi sa stvarima kneza ili više spomenutih službenika. – (čl. 37) Nadalje, ni za jednu krađu koja je po danu, nema kazne veće od 40 soldina, a također i po noći osim ako bi bio povik >>pomagajte<< i ako bi (to) bilo u gradu, izuzev krađe gore spomenute. Tako isto i za svaku krađu bilo po danu bilo po noći taj krivac ima platiti 40 soldina i oni pripadaju općini grada gdje se krađa učini. – (čl. 38) I nadalje, ako nema tužbe ni presude na kaznu, nikoga se ne može prinuditi da podignu tužbu o nekoj stvari pred dvorom ili drugdje osim ako je po njegovoj dobroj volji. Tko tužbu podigne, treba je do konca dovesti. – (čl. 39) I nadalje, nijedna optužba* nema veće kazne od 6 libara, osim od nasilja gore navedenih. – (čl. 40) I nadalje, nijedno oslobađanje ili presuda ili globa ne mogu se izreći bez kneževe volje odnosno ako ne bi bio prisutan u ime kneza neki čovjek koji bi to učinio po njegovoj zapovijedi. – (čl. 41) I nadalje, ljudi rotnici za kažnjavanje krivaca: tim se rotnicima ne vjeruje osim ako svaki puta uzmu znak onome koji je skrivao za njegovu krivicu. Treći dan treba doći pred sud s tim znakom (i) predati ga. – (čl. 42) I nadalje, nijednom ključaru se ne vjeruje niti mu se poklanja vjera ni u jednoj stvari za koju bi rekao da ju je nekom dao ili darovao ili posudio ili da bi je dao na bilo koji način iz svoga podruma osim do vrijednosti 20 soldina, izuzev ako bi imao vjerodostojne svjedoke. Također i o 20 soldina vrijednosti treba priseći i dotaći sveto evanđelje. (čl. 43) Nadalje,

nijednom krčmaru se ne vjeruje bez svjedočanstva ni u jednom potraživanju, koje bi on imao od svoga vlastitoga vina osim (do) 10 soldina, a podružniku, tj. koji tuđe vino prodaje, (do) 50 soldina s time da o tome trebaju priseći. – (čl. 44) Nadalje, nijedna trgovačka knjiga nije vjerodostojna bez dobrih svjedoka osim do 50 libara za svaki dug i o tome također treba svjedoka osim do 50 libara za svaki dug i o tome također treba prisegom nad evanđeljem potvrditi svoje knjige. – (čl. 45) Nadalje nijedna nagrada koja se potajno dade za nalaženje neke stvari, zločina ili čega drugoga, kao zemlje, vinograda ili druge stvari za koje se po zakonu daje likuf – ili za nalaženje velikog goveda – ne smije se dati više od 40 soldina, a tko dade više, to je na njegovu štetu, izuzev ako bi gospodin knez odlučio da dade više za pronalaženje nekog zlodjela ili neke druge stvari za koju se smatra da pripada istomu tomu knezu. O tih 40 soldina treba priseći da je dao odnosno obečao ih dati onaj koji tvrdi da je tu istu nagradu dao i da ju je tražio i našao. Dvoru za globu ne treba od tih 40 soldina dati ništa osim 5 soldina, a za svaku malu životinju 2 soldina. – (čl. 46) I nadalje, ako tko prijavi neku ošasnu (stvar) ili sudionoštvo, o čemu je gore spomenuto, i ne bi mogao dokazati, osuđuje se na onu istu globu na koju bi bio osuđen onaj koga je prijavio. – (čl. 47) I nadalje, ako bi tko pred dvorom označio ili priveo svjedoke govoreći tako: >>taj i takav zna da je tako<<, a protivna strana reče >>a taj i takav zna da nije tako<<, njegovi svjedoci također se prihvaćaju. Oni koji nisu (prihvaćeni) uda-

ljuju se.*(čl. 48) Nadalje, nijedan pristav ne može uzeti više od 10 soldina od najvećeg spora, - a najveći spor je od bilo koje stvari koja je vrijedna iznad 40 soldina, - a od najmanjeg spora – koji je također 40 soldina i od toga niže – 5 soldina. Ako protiv toga učini, dužan je jednog vola ili libra 8, od čega ima knez polovicu, a grad gdje se to dogodi, drugu polovicu. – (čl. 49) I nadalje, ako se plijeni s pristavom neko malo živo govedo za krađu, pristav treba dobiti za to par poplata, a govedo pripada onome čije je bilo s (ostalim) njegovim pravom kako je utvrđeno; a ako se plijeni mrtvo te je još cijelo, pristav ima dobiti od njega četvrtinu. Ako nije cijelo, meso koje je zaplijenjeno pripada tom istom pristavu, a onaj čije je meso neka traži svoje pravo. – (čl. 50) Nadalje, od velikih goveda koja se plijene za krađu taj pristav treba dobiti od svakog goveda 5 soldina bilo ono živo ili mrtvo, kao i od stvari koje su vrijedne 40 soldina; ako bi bile manje vrijedne, neka ima 2 soldina, a iznad toga 5 soldina; ipak toga istoga pristava treba uzeti od dvora i s njegovim odobrenjem. I treba paziti da kmet uzme za krađu od jednoga dva, a dvor knežev ili službenici gore navedeni od jednoga sedam. – (čl. 51) Nadalje, ako bi se utvrdilo pristava krivim, neka je osuđen knezu na cijelo njegovo imanje pokretno i ne pokretno. A ako ga tko optuži pred dvorom ili drugdje kao lažnog i ne može se dokazati, osuđuje se knezu na 40 soldina, a onome pristavu na jednoga vola ili 10 libara. A ako se pronađe krivim, osuđuje se na više spomenutu kaznu (te) ne može više biti pristavom bez kneževe volje, a strana protiv koje je lažno govorio, ako bi imala biti u nekoj stvari osuđena, neka bude slobodna ili neka povede parnicu zbog koje je oslobođena. Ipak treba ga dokazati krivim s tri vjerodostojna svjedoka. (čl. 52) Nadalje,

ako se svjedok pronađe lažnim, osuđuje se knezu na jednoga vola ili 8 libara, a strana protiv koje je svjedočio, od sve njezine štete neka bude oslobođena, ako bi u kojoj stvari trebalabiti osuđena. On ne može biti više svjedok od sada naprijed bez dozvole dvora. A ako ga se optuži kao kriva, a ne može se dokazati, onaj koji ga je optužio a ne može dokazati, plaća knezu 2 libre, a onomu svjedoku 1 vola ili 8 libara. A dokazuje ga se lažnim s tri vjerodostojna čovjeka. – (čl. 53) I nadalje, ako bi tko dokazao krivim kojeg pristava ili svjedoka, ne može (taj) podignuti nikakvu parnicu za to od sada unaprijed protiv prijavitelja ili protiv svjedoka niti itko drugi za njega. A ako tko tvrdi za pristava ili svjedoka da su krivi i obeća to dokazati svjedocima, a ti svjedoci nisu skloni (svjedočiti) ili se (njihove izjave) ne slažu s onim što je on prijavio, on protiv njih od sada naprijed ne može pokrenuti nikakav spor. Odnosno: ako je netko ponuđen kao svjedok za neku stvar pred dvorom, a jedna od stranaka htjela bi oboriti njegovo svjedočanstvo, može (to) učiniti, ako ima svjedoke. Ako se ponude svjedoci protiv onoga ili protiv njegova svjedočanstva te oni svjedoče kako je obećao dokazati, od sada unaprijed protiv nijednoga od tih svjedoka on ne može voditi spor (i) predložiti svjedoke o tome i ne može ni u jednoj stvari voditi spor a ni netko drugi tog svjedoka odnosno za njegovo svjedočanstvo ne može ga (sudski) goniti ni za što. – (čl. 54) I nadalje, nijedan odvjetnik u većem sporu ne može uzeti za svoje odgovaranje više od 10 soldina a u (naj)manjem 5 soldina. A kmet ne

može za plemenita biti odgovornikom niti plemeniti za kmeta bez dozvole dvora. Tko učini protiv toga ima dati knezu 1 vola, a isto toliko onomu za koga bude odvjetnik ili 8 libara. – (čl. 55) I nadalje, sve ugovorne kazne koje bi knez sam postavio ili neposredno odredio općenitim ili posebnim načinom, neka budu njegove i neka njemu pripadnu. – (čl. 56) I nadalje, ako bi tko učinio nasilje nekoj ženi spolno općeći ili bi htio spolno općiti, treba knezu platiti 50 libara a toj ženi isto toliko, ako ne bi mogao s njom učiniti nagodbu na neki način. Odnosno: ako o tom nasilju nema svjedoka, njoj se vjeruje; ipak, ona mora priseći položivši ruku na evanđelje dotičući (ga), (i to) samo-25 o rečenom nasilju protiv onoga na koga se tuži. Te porotnike ta žena neka nađe kako najbolje zna. Ako nema porotnika ili ih toliko ne može imati, dužna je ta žena priseći za one koji joj nedostaju. Kada dakle prisižu s njom, ili ona sama poslije prvoga puta, imaju taknuti rukom i reći >>u tu zakletvu<<. I svi njezini porotnici imaju biti žene. I koja tamo prisiže, neka njezin odgovornik odgovori: >>da, s tom rotom prisežem<<, a ona treba priseći kako je gore rečeno. – I ako ta ista žena ili neki od njezinih porotnika propusti što je gore rečeno, onaj protiv koga se tuži, neka bude oslobođen od zločina više rečenoga. – (čl. 57) I nadalje, nijedan zbor općinski ili posebni u gradu ili drugdje ne može se održavati ni o kojem djelu koje bi se ticalo općine, ako ne bi bio prisutan knežev čovjek; ako što učine protiv toga gube svu svoju imovinu i neka ona bude knezu gore rečenom. – (čl. 58) I nadalje, svaki pop koji ima u gradu crkvu dužan je svaki dan služiti misu

i drugu svetu službu, osim ako bi bio spriječen opravdanom zaprekom. Ako to učini protivno, gubi jednog vola i neka bude polovica knezu, a druga polovica općini onoga grada u kojem se to učini. – (čl. 59) I nadalje, ako bi se koja žena utvrdila vračaricom i moglo bi se dokazati vjerodostojnim svjedočanstvom, do sada se osuđivala knezu na 100 libara ili se spaljivala ako ne bi imala odakle platiti. A sada unaprijed ako bi učinila, gospodin knez neka je kazni po svojoj volji. Isto tako tom istom kaznom neka se kazni muškarac kojega bi se pronašlo u istom zločinu. – (čl. 60) I nadalje, ako bi tko htio prijaviti pred dvorom nekoga zbog nekoga zlodjela ili zbog neke druge zabrane ili neke druge stvari, treba ovako reći dvoru: >>Ja ti prijavljujem toga za takvu stvar<< ili >>kažem ti, da je taj učinio tu stvar<<. Nema drugačije prijave ili tužbe (jer) inače nije valjana. A ako bi netko prijavio nekog dvoru, a ne bi mogao dokazati osuđuje se dvoru na onu kaznu na koju bi bio osuđen okrivljeni, a okrivljeni neka bude oslobođen. – (čl. 61) I nadalje, prijava je pravovaljana i može biti pred gospodinom knezom i pred svakim njegovim službenikom i pred satnikom, a također pred njegovom ženom, ako ne bi tamo bilo satnika. – (čl. 62) I nadalje, ako bi netko podmetnuo u kuću vatru ili u spremište ili u staju, za palež za prvi puta osuđuje se dvoru na globu od 100 libara i da plati štetu onomu komu je učinio ili neka bude osuđen na tjelesnu kaznu, ako nema odakle platiti. Ako to ponovno učini, osuđuje se na smrtnu kaznu. Ako je palež učinio neki čovjek ili neki ljudi, a zločinac se ne bi

mogao uhvatiti, plaća se vražbina za svaki palež kako je gore rečeno o vražbini. – (čl. 63) I nadalje, nitko ne može zahtijevati potraživanje učinjeno za nadležni dvor ili za bilo kojega dvorskoga službenika od sada unaprijed, ako ga ne traži prije nego što prođe godina dana nakon napuštanja njegove službe. – (čl. 64) Nadalje, ako tko pokaže krv, koja mu je učinjena zlonamjerno, toj krvi se vjeruje. Ipak mora s prisegom potvrditi, ako tamo nije bilo svjedoka. – (čl. 65) Nadalje pristavi i pozovnici su vjerodostojni, ako se ne dokaže da su lažni. – (čl. 66) Nadalje, pastiri i orači i drugi ljudi dobra glasa izvan grada, tj. svaki među njima je vjerodostojan kao svjedok, kako u razbojništvu tako u naselju i u drugim zlodjelima. – (čl. 67) Nadalje, otac sinu, sin i kći ocu mogu biti svjedoci, isto tako brat i sestra sestri, ako stoje svaki za sebe i ako su razdijeljeni međusobno. – (čl. 68) I nadalje, za ubojstvo, ako nema svjedoka, optuženi za to mora se opravdati samo-50 i naći svoje porotnike kako najbolje zna i može. Ako nema porotnika, neka sam prisegne toliko puta, naime samo za one koji mu nedostaju. – (čl. 69) Nadalje, ako bi tko imao s kime prisegu, može mu je valjano oprostiti ako hoće, ako se radi o prisezi za malu stvar, kada se sakupe na uobičajenom mjestu gdje se polažu prisege, a oslobođeni (od prisege) neka plati onoliko, za koliko je osuđen priseći. Ipak, tamo treba biti prisutan dvorski čovjek. A sve druge porotnike može otpustiti bez ikakve naplate. – (čl. 70) Nadalje, ako bi tko bio izdajnik gospodina kneza

prirodnoga, taj isti gospodin knez ima punu ovlast da nad njim i nad njegovom imovinom učini odmazdu po svojoj volji. – (čl. 71) I nadalje, ako nađem razbojnika noću na mojoj šteti, tj. da mi čini štetu te ga ne mogu živoga uhvatiti ili da ga ne poznajem da bih znao koga imam tužiti pa ga ubijem, nwmam nikako biti osuđen te protiv mene nitko ne može ustati ili me tužiti. (čl. 72) I nadalje zastupnik nije vjerodostojan u parnici, ako ne bi bio zaklet, osim ako bi bio poslan od dvora, a tog se zastupnika zove hrvatski arsal. – (čl. 73) I nadalje: pozovnici imaju biti zakleti, također i kmetove ima svatko pozivati pred dvor pred rotnika – (čl. 74) I nadalje: krivci (osuđeni na) globe ako nemaju čim platiti više rečene kazne i globe (nemaju čim platiti) gospodin knez može njihovim životima raspolagati po svojoj volji, kako je njemu drago. – (čl. 75) I nadalje u svim globama, ugovornim kaznama i nagodbama gospodin knez ima pravo i punu ovlast kako nad plemenitima, tako nad crkvenim ljudima i nad kmetovima i nad svim drugim ljudima kako je gore navedeno. – I nadalje: te dakle gornje popisane zakone svi gore rečeni i izabrani od rečenih vinodolskih općina iskazali su i potvrdili, potvrđujući i označavajući (potvrdili) stare i prokušane zakone vinodolske po kojima su uvijek živjeli i njihovi djedovi i njihovi očevi i svi njihovi pretci. – I nadalje, na spomen toga u buduće i javnog svjedočanstva ta ista općina vinodolska naredila je da se sada sastavi to pismo i da se po jedno pohrani u svakom gradu.

Bi učinjeno u Novom gradu u Sali gore imenovanih knezova, godine, mjeseca, dana, indikacije rečene. – I nadalje: ako netko ima koju parnicu u dvoru ili se pred dvorom podigne od bilo koga o nekom imanju, tj. o vinogradu ili o zemlji ili o kući ili o vrtu tj. o bilo kom posjedu pa on reče da je kupio taj posjed od nekog čovjeka – koga treba imenovati – ili reče da mu je dan taj posjed ili darovan ili založen ili za dušu zavještan i on ima za to tamo žive svjedoke, potrebne po zakonu, ti svjedoci su mu vjerodostojni. Ako pak nema za to živih svjedoka, nego dokazuje mrtvim svjedocima govoreći onima živima: >>to je bilo pred onim svjedocima učinjeno<<, ti su svjedoci vjerodostojni, ali ipak ima priseći po zakonu grada: >>pred onim svjedocima je to bilo<<, kako je gore rečeno. I u toj stvari ne smije ga se više uznemiravati, nego neka taj posjed slobodno i mirno uživa i drži.

Konac