Napisao: dane-croatia
KRALJ DMITAR ZVONIMIR
S obzirom kako je kraljević Stjepan, sinovac Petra Krešimira bio bolestan, ostane kao jedini mogući nasljednik Dmitar Zvonimir. Tako je negdje u polovici 1075. godine Zvonimir gotovo jednodušno izabran kraljem Hrvatske i Dalmacije. Papa Grgur VII je poslao posebnog poslanika kako bi ovjenčao izabranog kralja kraljevskim vijencem. Taj poslanik se zvao Gebizon., opat sv. Aleksija i Bonifacija u rimskom samostanu na brijegu Aventinu.
Jedan od najznamenitijih dana u hrvatskoj povijesti je zasigurno 8. listopada 1075. Na taj dan se na solinskom polju skupila sila naroda kako bi svojim očima gledali krunidbu kralja Zvonimira. Popis značajnijih ljudi koji su došli na krunidbu: prvostolnik splitski Lovro, biskup zadarski Stjepan, hrvatski biskup, rapski biskup Grgur, biogradski biskup Teodozije, osorski Vasilije, ninski Formin, trogirski Ivan, banovi, župani (Dobril livanjski, Pribina cetinski), itd. Nakon krunjenja, ovako je Zvonimir prisegao na vječnu vjernost rimskoj stolici:
>>Ja Dmitar, koji se zovem i Zvonimir, s pomoću Božjom kralj Hrvatske i Dalmacije, obvezujem se, obričem i obećajem tebi, opate Gebizone, koji si mi podijelio kraljevsku krunu u ime papino da ću nepromijenjen vršiti sve što mi tvoja svetost bude naložila. U svem i svačem čuvat ću vjeru apostolskoj stolici i neopozivo ću braniti što će još odrediti. Gojit ću pravdu, branit ću crkve i brinuti ću se za prvijence, desetine i sve što ide crkvu. Nastojat ću oko življenja biskupa, svećenika, đakona i podđakona, da čisto i dostojno žive; štitit ću siromašne, udove i siročad; priječit ću nedopuštene brakove između rođaka; ustanovit ću zakonito vjenčanje prstenovanjem i blagoslovom svećeničkim, a ustanovljeno ne ću pustiti da se razriješi. Protivit ću se prodaji ljudi, te ću se Božjom pomoću pokazati pravedan u svemu što je pravo. Uz to određujem po savjetu svih mojih velemoža da se svake godine na Uskrs plati sv. Petru iz kraljevske blagajne danak od dvijesto bizantskih dukata, te želim i nalažem da ovo čine i moji nasljednici.Osim toga poklanjam, prepuštam i potvrđujem apostolskoj stolici samostan sv. Grgura, koji se zove Vrana, i sve blago što ga ima: naime srebrni kovčeg, u kojem je sv. tijelo blaženog Grgura, zatim dva križa, kalež i patenu. Dvije zlatne krune draguljima obložene, evanđelje u srebro vezano; napokon još pokretna i nepokretna dobra (samostana) da bude taj samostan za uvijek svratište poslanika sv. Petra i posve u vlasti njihovoj. Budući da je Bogu služiti isto što i kraljevati, predajem se i preporučujem u tvoje ruke mjesto u ruke sv. Petra i našega gospodara pape Grgura i njegovih nasljednika; i ovu zavjernicu potvrđujem prisegom. Ja dakle Dmitar Zvonimir, s Božjom pomoću i darom apostolske stolice kralj, bit ću od ovoga časa vazda vjeran sv. Petru i mojemu gospodaru Grguru i zakonitim mu nasljednicima, ne ću sudjelovati ni riječju ni činom da bud on ili budući pape nakon njega ili poslanici njihovi život ili uda izgube, ili da budu zarobljeni; a savjet, koji bi mi povjerili, ne ću nikome na njihovu štetu otkriti. Kraljevstvo pak koje mi se predaje po tvojoj ruci, opate Gebizone, uzdržat ću vjerno, te ga ne ću nikako odvratiti od apostolske stolice. Gospodara mojega papu Grgura i njegove nasljednike, a i poslanike papinske, ako dođu u moju oblast, primat ću časno i čestito ću s njima postupati i tako ih odpraviti, te otkle god bi me zvali, služit ću im bez krzmanja, koliko ću moći. Tako mi Bog pomogao!<<
Nakon toga je uslijedio sabor, gdje su razriješene mnoge razmirice, u čemu je glavnu ulogu imao kralj Zvonimir. Petra Svačića postavlja za svoga prvoga bana. Tako svrši sabor općim izmirenjem. Zvonimirova velika pokornost papi nije ništa čudna, jer su se sve veće države Europe upravo natjecale u tome koja će više počastiti papu. Npr. Engleski i Danski kralj upravo su se ponosili biti pod okriljem sv. Petra, Boleslav Smijeli, kralj poljski se ponosio što je primio krunu od Grgura VII, također se i ruski knez Izjaslav trudio da mu papa bude prijatelj i zaštitnik. Radi velikog papinog uvažavanja hrvatskog kraljevstva, ono je u ono doba došlo uz bok s drugim većim kraljevstvima po svojoj važnosti.Zvonimir je papu pomagao i oružjem u ruci primjerice u borbi s njemačkim kraljem Henrikom IV. Kad se neki Vecelin 1079. drznuo dići na Zvonimira, evo kako se papa postavio:
<<Veceline, plemeniti viteže! Znaj da ti se veoma čudimo što se ti, koji si odavna obrekao vjeru sv. Petru i nama, spremaš na onoga koga je apostolska vlast postavila za kralja u Dalmaciji. Stoga te opominjemo i u ime sv. Petra zapovjedamo ti da se više ne usudiš podići oružje na ovoga kralja. Što god učiniš njemu, znaj da si učinio apostolskoj stolici. Ako misliš da imaš što proti njemu, valja ti u nas isprositi sud, te radije čekati na pravicu nego svoje ruke oružati na njega i tako uvrijediti apostolsku stolicu. Ako se ne pokaješ za svoju drskost, nego se usudiš raditi prikorno proti našoj zapovijedi, tada znaj nesumnjivo da ćemo mač bl. Petra izvući na tvoju i svih onih koji te budu u tom pomagali. Budeš li pak po razboru poslušao, kako se pristoji krčćaninu, tad ćeš kao pokoran sin steći milost bl. Petra i blagoslov apostolske stolice.<<
Osim što je pomagao papi protiv Nijemaca, pomagao mu je skupa s Normanima protiv Bizanata i Mlečana. Tako su Hrvati i Normani zajedno 1083. zauzeli Bizantski Drač, a 1084. potukli mletačko brodovlje kod Krfa, nakon čega za odštetu Bizant ustupi duždu Vitalu Falieru sva svoja prava na dalmatinske gradove.
Makar je koji put Zvonimir pomagao papi, inače je bio veliki prijatelj mira. Više puta se spominje u njegovim spisima kako je bio sretan što mu po >>osobitoj milosti Božjoj vlada mir i tišina u čitavom kraljevstvu<<. Iako je Zvonimir bio u dobrim odnosima s latinskom crkvom, on nije progonio popove glagoljaše. Dokaz tome samostan svete Lucije, gdje su živjeli redovnici sv. Benedikta koji su bili pristaše slavenkog jezika u crkvi. Upravo je taj samostan Zvonimir nadario zemljom ili >>ledinom<<, kako se još i danas može čitati na kamenu u crkvi sv. Lucije na otoku Krku (Baščanska ploča, najstariji glagoljicom i hrvatskim jezikom pisani spomenik).
Vidi više na: Bašćanska ploča , skini zvučnu datoteku: čitanje zapisa na starohrvatskom
Najznamenitije dijelo Zvonimirova vladanja u Hrvatskoj je gradnja i posveta stolne crkve biskupa hrvatskoga u Kninu. U vrijeme Zvonimira odmah do njega po značenju je bio prvostolnik Lovro. Također, za vrijeme njegove vladavine Hrvatska je bila u jako dobrim odnosima s Ugarskom. Zvonimir je inače vladao izuzetno pravedno i dobro. Ima više dokaza tome. Jednom zgodom pokuša bribirski župan Strezinja da samostanu sv. Ivana i Biogradu otme neki posjed. Nakon što su se našli na sudu kod Zvonimira. Zvonimir je vratio posjede samostanu. Drugi slučaj je kad je darovao zemlje oko planine Mosora svome ujaku Strezi, a da prije toga nije znao kako ta zemlja već nekome pripada. Ali nakon što Streza pokuša silom uzeti tu zemlju samostanu sv. Petra, a nakon što se Zvonimiru dokaza kako ta zemlja zbilja pripada samostanu, kralj je opozvao darovnicu, zaprijetivši oštro svakome koji bi se usudio dirati u svojinu tog samostana. Najviše od svih ljubio ga je obični puk, te ga se još dugo vrijeme nakon smrti zahvalno spominjao. Evo kako jedna stara hrvatska knjiga prema pučkom pričanju slavi kralja Zvonimira:
>> I osta kraljem Zvonimir koji pošteni kralj, sin dobrog spomenuća, poče crkve veoma štovati i ljubiti. I poče dobre pomagati, a progoniti zle. I bi o svih dobrih poljubljen, a od svih zlih nenaviđen, jer ne mogaše zla vidjeti. I tako ne biše on za Hrvate, zašto oni ne će biti (da budu) dobrotom dobiti (predobiveni), nego bolji su pod strahom. I za dobroga kralja Zvonimira biše vesela sva zemlja, jer biše puna i urešena svakoga dobra i gradovi puni srebra i zlata. I ne bojaše se ubogi, da ga izjede bogati, i nejaki da mu uzme jaki, ni sluga da mu učini nepravo gospodin. Jer kralj svih branjaše, zašto ni sam nepravedno [ništa] ne posijedaše [nije posjedovao], tako ni inim ne dadiše [nije dao]. I tako veliko bogatstvo biše tako u Zagorju kao u Primorju za pravednoga kralja Zvonimira. I biše puna zemlja svakoga blaga i biše više vrijedna ureha (uresa) na ženama i mladim ljudima i na konjima, ner imada sve imanje [nego li vrijedi imanje]. I zemlja Zvonimirova biše obilna svakom raskoši, nit se koga bojaše, nit jim [mu] nitkore mogaše nauditi, razmi (osim) gnjev gospodina Boga, koji dođe svrhu ostatka njih, kako pismo govori: Oci zobaše kiselo grožđe a sinovom zubi utrnuše.<<
Čini se da je Dmitar Zvonimir još 1086. poboljevao, jer se nalazi da je u to vrijeme vlast izvršavao kraljevski namjesnik Pribimir (riječ je o usamljenom podatku, pa je o njemu teško donositi zaključke). Negdje 1089. umire kralj Zvonimir, te bi po svoj prilici pokopan poput Petra Krešimira u kraljevskoj grobnici na Solinkosm polju. Sve još god. 1527. spominjali su se naši djedovi na saboru u Cetingradu da je Hrvatska za kralja Zvonimira bila svoja i da poslije nije nitko nikad pridobio ni oružjem ni silom.
U vezi Zvonimira postoje također mnoge legende i po svemu sudeći izmišljotine. Tu se spominju kralj Slavac, te se govori kako su Zvonimira ubili zbog odluke da ode u Križarske ratove. Obe te tvrdnje su opovrgnute pomoću nekih stvarnih događaja iz tog vremena.
Izvori:
Knjige:
Vjekoslav Klaić: Povijest Hrvata-knjiga prva (Str. 161-slika, 137-opis)
Fredo Šišić: Pregled povijesti Hrvatskoga naroda (str. 134)
Međumrežne stranice:
http://www.croatianhistory.net/etf/basska.html
U
SPOMEN DMITRA ZVONIMIRA
Zastavu dizte,hrvatski ljudi,
Danas je naseg kraljevstva god,
Grmite gromom junacke grudi,
Neka vas cuje nebeski svod:
Kraljevstvo mi smo,
Robovi nismo,
Korjena starog zelena grana,
Osam vjekova stoji nam hrast;
Ali mu vjenca danasnjeg dana
Vrhe visoke slava i cast.
Osam vjekova burnih uminu,
Kraljevski otkad sjajio Spljet,
Otkada krunu hrvatskom sinu
Na glavu stavi hrvatski svijet,
Na oci svijetu
Zakletvu svetu
Zvonimir slozi nase slobode,
Dignuo mac od Boga nam dan;
Sjecaj se casa svetog,oj rode,
U srcu pisi slavni taj dan!
Tisucu ljutih snadje nas muka,
Sto puta zla nas sibala kob,
I vec da klone junacka ruka,
I vec da stijeg nas padne u grob:
Ali se opet
Trgnuo popet,
Da nam se vije staroj u slavi,
I da nas vodi u sveti boj,
Nikada Hrvat ne zaboravi,
Da je slobodnjak,na svome svoj.
Grmite u grom,ljudi Hrvati:
Proklet da bude svaki od nas,
U srcu kome umrla mati,
Iz grla nesto hrvatski glas,
Mljedna koom dusa
Nehajno slusa,
Zavicaj kad mu kuka i place;
Svakog poharo gromovnik Bog,
Kojemu srce ne igra jace,
Slavu kad cuje spomena tog.
Majcice,sinci,kcerce i oci,
U kolo slozno stanite tuj,
More i gore nek su svjedoci,
I ti nas,sjeno Dmitra,cuj:
Ma ni do vijeka
Majcina mlijeka
Nece nam sahnut s usnice kaplja-
Bilo nam dobro,bilo nam zlo,
Dokle se grob nad nama sklaplja,
Branimo sveto hrvatsko tlo!
A ti,oj Boze,care gromova,
Svetoj nam zemlji srecice daj;
Skupi nam narod hrvatski s nova,
Neka je jadom,razdoru kraj,
Zraka visoka
Tvojega oka
Neka nas grije,neka nam sijeva!
K sreci povedi,k ljubavi nas
Cijeli da narod hrvatski pjeva:
Slava Ti,Boze,dodje nam spas!
August Šenoa
