SRBSKI ZLOČINI
NAD HRVATIMA PRIJE NDH I U POČETKU STVARANJA NDH
------------------------------------------------------------------------
ZLOČINI
SRBA NAD HRVATIMA NA PODRUČJU BJELOVARA U TRAVNJU 1941.
https://narod.hr/kultura/28-travnja-1941-ndh-jeste-li-znali-masakre-nad-hrvatima-prvim-danima-rata
- Srpski vojnici i četnici,
ponegdje uz sudjelovanje srpskoga civilnog pučanstva, samo u travnju 1941.
poubijali su na području NDH preko 300 osoba hrvatske i muslimanske
pripadnosti. Pritom je ključno to, da su ti zločini počinjeni
prije nego što je u NDH pala ijedna srpska žrtva. Toga je svjestan i američki povjesničar židovskoga porijekla
Philip Cohen: “Ustaški masakri nad Srbima počeli su kao odmazda. Između
invazije sila Osovine na Jugoslaviju 6. 4. 1941. i prvih masakra ustaša nad
Srbima (27. 4. 1941.) četnici su izvršili 11 neprovociranih masakra nad
hrvatskim stanovništvom (civilima). Likvidirali su ukupno 246 civila. Ustaške
odmazde počele su pak 27.4. uhićenjima i masakrima nad 176 Srba kod
Bjelovara.
- Ostaci vojske Jugoslavije, većinom srpske nacionalnosti, već
su formirali četničke odrede na području Bjelovara, te su do 25.
travnja 1941. godine ubili 27 ljudi na područja grada Bjelovara (5 žena i
5 djece) i 72 ljudi na području kotara Bjelovar (14 žena i 12 djece), gotovo
u cijelosti Hrvata.
- Konjički puk „Car Dušan Silni“ iz Virovitice, došavši
u selo Donji Mosti na Veliki četvrtak 10 travnja 1941 godine oko 11.30
sati (ubivši dan prije u selu Petrancu 5 hrvatskih seljaka), pogubio je 11
bespomoćnih hrvatskih seljaka, čiji posmrtni ostaci počivaju na
groblju u Donjim Mostima. To je prvi ratni zločin počinjen petog dana
rata i početak je krvavog ratnog kola na ovim prostorima kada su od 8. do
25. travnja 1941. godine četnici i velikosrbi u Bjelovaru i okolici ubili ukupno 33 Hrvata.
Obširan
opis zločina:
Bio
je Veliki četvrtak 10. travnja 1941., kada su oko podne ispred župne crkve
Benedikta započeli krvavi uskrsni dani. Bespomoćni hrvatski seljaci
nagovarali su srpsku vojsku da se ostave oružja i da mirno pođu svojim
kućama u Srbiju. Najednom je zapucalo, a ispred crkve ostao je mrtav
seljak Josip Kovačić.
Jedan
od srpskih zapovjednika naredio je da se krene u potjeru za seljacima koji su
se razbježali, te da ih se pohvata i ubije. Pronalazili su ih po tragovima u
snijegu, koji je tog proljeća bio obilan. Tako su u blizini crkve došli u
kuću Stjepana Ružmana, gdje su pronašli skrivene Boltu Pavlovića i
Ludviga Rupića. Pavlovića su odmah ubili. Rupića, koji je pri
pokušaju bijega slomio nogu, ubili su poslije sa Stjepanom Hercegom, kojeg su
našli u susjednoj štali.
Potom
su vlasnika kuće Stjepana Ružmana pretukli, tako da je nakon nekog vremena
umro. Josip Bugarin, Bolto Seđak i Stjepan Šifkorin nisu bježali i nisu se
skrivali, ali su ipak ubijeni na seoskom putu. Nekim čudom Ivan Rupić
iz Srednjih Mosti, tada star 28 godina, preživio je teško ranjavanje. Pobješnje
li Srbi istjeruju iz kuće Valenta Rupića i njegova 17-godišnjeg sina
Franju Rupića, zeta Davorina Martina Blažekovića i njihova kuma Andriju
Peveca. Tjeraju ih pješice cestom po snijegu u smjeru Kapele.
Andriju Peveca izuli su i bosonogog vezali konju za rep. Padao je pod konje, dok nije klonuo
i tada su ga ubili. Valent Rupić, Blaž Pintarić i još neki seljani
morali su ići na čelu kolone kao taoci. Ivan Blažeković napustivši
vojsku vraćao se iz Velikoga Grđevca u Moste, dok ga u selu Zrinska
nisu susreli srpski konjanici i zaklali ga. Pred grobljem u selu Kapela ubili
su 17-godišnjeg Franju Rupića i Davorina Martina Blažekovića. Istoga
dana Srbi su kraj Kapele naišli na Josipa Rožmarića iz Koprivnice, te su i
njega ubili.
Nakon
toga krvavog pokolja nad hrvatskim seljacima, zločinački 2.
konjički puk Car Dušan Silni uputio se prema Bjelovaru. Nijemci su toga
dana tenkovima već došli do Bjelovara, te su naišli na Srbe i prisilili ih
na predaju. Bio je zarobljen i konjički major Nikola Hrgović iz
Bjelovara, Srbin, za koje se pretpostavljalo da je naredio umorstva hrvatskih
seljaka u selu Donji Mosti. Dospio je pred hrvatski sud u Bjelovaru.
Nakon
neuspjelog dokaznog postupka, u srpnju 1941. godine pušten je u Srbiju, gdje je
nakon rata umro u Beogradu. Taj je podatak znakovit jer pokazuje djelovanje
hrvatske sudske vlasti u novoj hrvatskoj državi, koja je poslije proglašena
zločinačkom. Krivica se nije dokazala, zbog nedostatka svjedoka, pa
je hrvatski sud u Bjelovaru
oslobodio ozloglašenoga srpskog majora, čiji je 2.
konjički puk Car Dušan Silni poubijao najmanje 11 nedužnih civila. Sud
nije primijenio načelo zapovjedne odgovornosti, već je postupio po
dokaznom postupku.
Uslijedili su brojni drugi zločini u bjelovarskome
kraju. Sela u okolici Bjelovara – Gornje Zdjelice, Zrinski Topolovac,
Rovišće, Pavlovac, Kapela i šuma Bedenik samo su dio toponimije smrti koju
je sijala srpska vojska i četnici. Posebno okrutan bio je
zločin u selu Kapela gdje su srpski vojnici 9. travnja seljanki Mandi
Filipović, koja je bila u šestomu mjesecu trudnoće, rasporili trbuh
te iz njega izvadili muško dijete, zbog čega su i ona i dijete umrli. Do
kraja travnja srpska vojska i četnici u bjelovarskome su kraju umorili 40
osoba, no istraživanja se nastavljaju stoga bi brojka mogla biti i veća.
------------------------------------------------------------
ČETNIČKI
ZLOČINI NAD HRVATIMA U BiH:
Tako su npr. četnički odjeli, koji su se nalazili u redovitoj vojsci Kraljevine Jugoslavije i bili namijenjeni za “specijalne akcije”, ili pojedini zapovjednici četnici u vojsci pri povlačenju, ubili su kraj Dervente od 11. do 13. IV. 1941. 17 civila Hrvata, od kojih je i 5 žena (nakon čega se četnički bataljun preko Doboja prebacio u Sarajevo gdje je razoružan od njemačke vojske, a četnici upućeni u zarobljeništvo u Njemačku) a na području Čapljine od 13. do 15. IV. ubili su 20 Hrvata i 5 Muslimana i zapalili 40 kuća te kraj Mostara 15. IV. ubili 5 civila Hrvata, od kojih 1 žena, i zapalili sela Cim i Ilići, nastanjena Hrvatima, a takvih ubojstava bilo je u još nekim mjestima, kao početak i nagovještaj onoga što će ubrzo uslijediti.
----------------------------------------------------------
ČETNIČKI
ZLOČINI U NDH
http://www.hkv.hr/domovini/2-svjetski-rat/2704-etniki-zloini-u-ndh.html
Srpski pripadnici jugoslavenske kraljevske vojske, u savezu s
četnicima, tijekom travanjskog rata 1941. za jedanaest dana trajanja,
pobili su u Makedoniji i Srbiji sedamdeset Hrvata: časnika, dočasnika
i vojnika. U razdoblju od 7. do 14. travnja 1941. više desetaka nevinih Hrvata
mučki je ubijeno od zločinačke četničke ruke: u
okolici Bjelovara, Doboju, Srijemskoj Mitrovici te navlastito u selima oko
Mostara i Čapljine. Tada su, uz nesmiljena ubojstva, paljene hrvatske
kuće. Na planini Prologu, 10. travnja 1941., ubijen je dr. Milan
Luetić. Dva dana prije, 8. travnja 1941., u Gudovcu kod Bjelovara,
četnici braća Margaretići, ubili su iz zasjede dva hrvatska
vojnika koji su se vraćali kućama. Istoga dana lugar Despinić s
dvadeset četnika napada hrvatske straže, pri čemu pogiba dosta
Hrvata, ali i gotovo svi četnički napadači. Sutra, 9 travnja 1941.,
u selu Kapeli kod Bjelovara, srbijanski poručnik Hergović
počinio je nesmiljeni, grozomoran zločin: rasporio je utrobu hrvatske
seljanke Mande Filipović te izvadio iz nje dijete od šest mjeseci.
U Crikvenici, 10. travnja
1941., tri časnika jugoslavenske kraljevske vojske ubili su Petra
Kvaternika, a ranili Josipa Cara. Istoga dana, u Srijemskoj Mitrovici,
četnici su izvadili srce hrvatskom radniku Ivanu Rajnoviću pred
očima njegove majke. Potom su kanili strijeljati još desetak Hrvata i
mjesnoga župnika dr. Franju Račkoga. Nu, od smrti ih je spasio bijeg
četnika uslijed iznenadnog dolaska Nijemaca. Četnici su i u samom
Zagrebu, 10. travnja 1941., ubili nekoliko hrvatskih vojnika. U Mostaru, 12.
travnja 1941., uz još nekoliko Hrvata, od srbijanske ruke je ubijen Zvonko
Primorac. U Hercegovini su uslijedili još grozomorniji dani kada su
četnički odjeli jugoslavenske kraljevske vojske, 13., 14. i 15.
travnja 1941., napali hrvatsko stanovništvo u Čapljini i okolici Mostara
(sela Cim i Ilići), pri čemu su neizostavno uništavali hrvatske
domove i gospodarske objekte topovskim hitcima i zapaljivim bombama. Istodobno
su klali hrvatsko stanovništvo koje nije uspjelo izbjeći
četničkom nožu. Zapaljeno je osamdeset pet hrvatskih domova. Uz
četničku lozinku: Kolji sve po redu - polučak krvavoga
četničkog pira bio je dvadeset petoro umorenih Hrvata i Hrvatica,
među kojima su bile cijele obitelji Marka i Frane Vege iz Struge,
uključujući i malu djecu.
https://narod.hr/kultura/28-travnja-1941-ndh-jeste-li-znali-masakre-nad-hrvatima-prvim-danima-rata
- Srpski vojnici i četnici,
ponegdje uz sudjelovanje srpskoga civilnog pučanstva, samo u travnju 1941.
poubijali su na području NDH preko 300 osoba hrvatske i muslimanske
pripadnosti. Pritom je ključno to, da su ti zločini počinjeni
prije nego što je u NDH pala ijedna srpska žrtva. Toga je svjestan i američki povjesničar židovskoga porijekla
Philip Cohen: “Ustaški masakri nad Srbima počeli su kao odmazda. Između
invazije sila Osovine na Jugoslaviju 6. 4. 1941. i prvih masakra ustaša nad
Srbima (27. 4. 1941.) četnici su izvršili 11 neprovociranih masakra nad
hrvatskim stanovništvom (civilima). Likvidirali su ukupno 246 civila. Ustaške
odmazde počele su pak 27.4. uhićenjima i masakrima nad 176 Srba kod
Bjelovara.
-----------------------------------------------------------
ZLOČIN U SELIMA ILIĆI I CIM
KOD MOSTARA
http://www.ustaski-pokret.com/html/zlocin_u_ilicima_i_cimu.html
Odmah
nakon sloma Kraljevine Jugoslavije su četnički Komunisti počeli
sa napadima na hrvatsko stanovništvo. Nakon sto su počeli 13.,14. i 15.
travnja 1941 sa ubijanjem Hrvata u Čapljini i okolici su se našla sela
Ilići i Cim kod Mostara pod srpskim nožem. 15. travanja 1941 su
četnički Komunisti, koji su bili sastavljeni od ostatka srpske
vojske i lokalnim grko-ortodoksnim (pravoslavnim) stanovništvom napali oba
sela. Razbojnici su uništavali hrvatske kuće i razarali ih sa topništvom
i bombama. Uz to su odmah počeli i sa ubijanjem preostalog stanovništva
koji se nisu sakrili ili pobjegli. Razbojnici su totalno uništili sela
Ilići i Cim. 85 seljački kuća su zapalili i sljedeće
stanovnike ubili. (Podatci iz SIVE KNJIGE) |
|||||||
|
|||||||
Tri
svjedočenja o napadima četnički Komunista na sela Ilići i
Cim kod Mostara. 1. Protokol napisan
29. 7. 1941 u selu Struga kod Čapljine : Pristutni
i svjedoci : -
Pero Sulić -
Mirko Pehar -
Ruža Vego, koja daje sljedeću izjavu : "Kad
su nam rekli da se Četnici bliže našem selu, smo se ja i snaha sa
njezinim 6 djece sakrili u kući. Došla su dva Četnika i razbili
vrata kuće. Mene nisu našli ali se snaha nije uspjela dobro sakriti.
Jedan od njih je odmah pucao sa dum-dum municijom i pogodio snahu 4 puta u
glavu. Ona je umrla. Četvero djece su ranili, ali su djeca hvala Bogu
preživjeli. Nakon toga su otišli iz kuće i nastavili svoje zlodjelo u
drugim kućama." 2. Protokol napisan
23. 7. 1941 u Mostaru : Pristutni
i svjedoci : -
Rudolf Akrap -
Ivan Softa -
Milan Antelj, Četnik iz sela Zijemlje -
Andjelko Antelj, uhićen Četnik iz sela Zijemlje i daje izjavu o
paljenju sela Ilići kod Mostara : "15.4.1941
je dao zapovjednik samostalnog regimenta u Mostaru kapetanu
Zečeviću i majoru Žaku, koji je selo Ilići zapalio, nalog da
prekidamo djelo i da će primirje stupiti na snagu. Major Žak i kapetan
Zečević to nisu htjeli i počeli su odmah paliti drugi dio sela
i ubijati stanovnike te razarati kuće sa bombama." 3. Protokol napisan
23. 7. 1941 u seli Ilići kod Mostara : -
Mirko Sočo -
Nikola Mandić -
Ivan Softa -
Stjepan Mustapić daje izjavu o paljenju svoje kuće i smrt svoje
žene : "Kad
su Četnici nasu kuću zapalili sam ja radio na polju. Kad sam
čuo pucnjavu sam odmah trčao kući. Kad sam došao do kuće
je kuća već gorjela a moja žena je ležala mrtva pred kućom.
Bila je od bombe raznešena." |
-------------------------------------------------------------------------------