Povratak / Back

ANDRIJA VITALJIĆ

 

Andrija Vitaljić rođen je godine 1642. na Visu. Bio je svećenik koji je u djelu >>Istumačenje pisnih Davidovih<< (Mletci, 1703.) preveo sve biblijske psalme s razložbama, i kano takav prvi u hrvatskoj književnosti. Njegovo najznačajnije djelo je >>Ostan Božje ljubavi<< (Mletci, 1712.), vjerski spjev u deset pjevanja, posvećen Muci Isusa Krista, napisan gotovo propovjednički. Umro je godine 1725. na rodnom otoku Visu. Posmrtno je objavljeno djelo >>Božje ljubavi i razlike pjesni duhovne<< (Dubrovnik, 1874.).

,,Ostan Božje ljubavi

(Iz Pjevanja VIII.)

...Gdje, moj Bože, suze točiš,

Gdje uzdišeš gori k nebi,

Ter suzami zemlju močiš,

A Svom krvi ne bi...

 

Nu molim Te, Tvomu sluzi,

Dobri Isuse, sad dopusti,

Premda u plačnoj on je tuzi,

Da Ti jednu riječ izusti:

 

O jedino dobro moje,

Sada si se Ti tužio,

Vječni Otac Tvoj kako je

Tebe u mukah jur pustio...

 

Dakle kako Ti se sada

Plačno tužiš sam od sebe,

Da Bog, koji svijetom vlada,

Zapustio bješe Tebe?

 

Ah ljubi njih, istina je,

Pravi i čisti ki su u sebi,

I njih igda ne puštaje

Svemogući Kralj od nebi.

 

Tako i Sina ne puštava,

Otac s Sinom ki je jedne

Ki je njegova dika i slava

Slavno, dično i pravedno

 

O, ljubavi draga i mila,

O milošćo mila i draga,

Koliko si mnoga bila!

Koliko si bila draga!...

 

Da Te ljubim ja u vike,

O Ljubavi moja mila,

I na Tvoje slave i dike

Ma upravim svaka dila.

 

(>>Ostan Božje ljubavi<<, 1712.)