JOSIP BROZ TITO
Komunistički silnik Josip Broz Tito
Tito će ostat upamćen kano silnik,
zločinac, državnik i vojskovođa. Rodio
se u Kumrovcu 7. svibnja
1892., a umro je u Ljubljani
4. svibnja 1980. Bio je kovinarski
radnik, u austrougarskoj vojsci narednik. Ranjen je i zarobljen
godine 1915. na ruskoj bojištnici, a u ruskoj buni je prešao boljševicima. Od godine 1920. bio je član KPJ, a 1928. tajnik Mjestnog odbora KPJ u Zagrebu. Na t. zv. ,,bombaškom procesu'' osuđen je na samo
5 godina robije (Lepoglava, Maribor). Raznim spletkama i podmetanjima
svojim stranačkim protivnicima, uzpinjao se na ljestvici položaja
u Komunističkoj partiji. Od godine 1937. bio je glavni tajnik KPJ, gdje je došao uz
podporu od Andrije Hebranga. Komunistička partija je bila u to vrieme u podpunosti podređena Staljinu. Pokretač je i sredbotvoritelj komunističkog ustanka i pobune protiv
Nezavisne Države Hrvatske. Bio je vrhovni zapovjednik t. zv. partizanske Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (1941.-45.). Tiekom i nakon
rata odgovoran za strahovita ubojstva i pljačku koje
su njegove partizanske jedinice počinile nad Hrvatima
i drugim narodima. Često je ulazio u saveze s četnicima, ter nekoliko puta i
sa samim Dražom Mihajlovićem. Godine 1941. su njegovi partizani skupa s četnicima napravili strahovite zločine nad muslimanima
u iztočnoj Bosni. Smatra ga se odgovornim
za ukupno prieko milijun ubijenih ljudi. Po jednoj ljestvici najvećih zločinaca 20. stoljeća nalazi se na 10. mjestu. Poznata je i njegova
izjava sa skupa u Ljubljani u svibnju 1945.: ,,Likvidirali smo dvjesto tisuća
bandita, a još toliko smo ih
zarobili. Stigla ih je ruka naše
pravde''. Postoji i svjedočba jednog
od najvećih partizanskih krvoloka Sime Dubajića o Titovoj odgovornosti za žrtve Bleiburga:
,,...Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 tih domaćih izdajnika
pobije u Kočevskom rogu. Naređenje su izdali Ivan Matija-Macek, Maks Bace i Jovo
Kapičić. Sve Rankovićevi pomoćnici. Takvu odluku niko
nije mogao doneti, sem Tito! Samo je on mogao da opozove svoju
raniju depešu. Bio sam šef i
kontrolisao da se to izvrši do kraja. Taj masakr je izvršila
XI. dalmatinska brigada u kojoj je komesar bila Mila Planinc. Ona je za streljanje
tražila dobrovoljce i najpoverljivije komuniste. Bilo ih je 85 ili 90, ali više od
100 nije. Strojem je komandirao drug po imenu Periša''. Poslije rata je usredotočio vlast u svojim rukama i uzpostavio
komunistički sustav po uzoru na
SSSR. Tito je naredio ogromne
pljačke svih onih ljudi i
ustanova koje nisu bile pod izravnim utjecajem komunističke partije. U tome su najviše stradali katolička crkva, mnogi seljaci su
ostali bez svoje zemlje, ter
su nasilno stjerani u zadruge, ukinuta su mnoga
uljudbena hrvatska družtva, ter su
mnoga hrvatska dobra nasilno prenesena u Beograd. Množtvo narodnostnih manjina je protjerano i poubijano, najviše
Niemaca, Talijana i Magjara. Poznata
je i odluka komunističkog vrha o nepravednom pretvaranju kune u dinar pri čeme se dodatno osiromašilo hrvatsko pučanstvo. Godine 1948. se odupro J. V. Staljinu i osamostalio Jugoslaviju
od ,,Iztočnog bloka'' sila kojim
je vladao SSSR. Sbog sukoba sa Staljinom
primao je veliku vojnu i novčanu
pomoć od zapadnih sila. Sbog toga se morao odreći pomoći grčkim
komunistima, ter pustiti Stepinca u kućni protvor. Od godine 1953. bio je predsjednik Pučke države Jugoslavije.
U svim službama je na visoke položaje
i u Jugoslaviji i u samoj Hrvatskoj
postavljao je većinom ljude srbske narodnosti.
Tako je na visokim položajima u JNA bilo oko 90% srbskih
dužnostnika. Vladosborni i družtveni sustav
za njegove vlasti u svietu je dobio naziv ,,titoizam''.
Svjetski ugled stekao je vladosborstvom nesvrstanosti između suprotstavljenih vladosbornih i vojnih saveza
Zapada i Iztoka. Vlast je održavao ubijajući, progoneći i zatvarajući
vladosborne neistomišljenike.
Najpoznatiji primjer njegove samovlasti i nezakonja je bio slučaj zatvaranja kardinala Alojzija Stepinca pod lažnim obtužbama. Silom oružničtva i tajnih
službi ugušio je Hrvatsko proljeće. Poznata je i Titova
izjava: ,,Prije će Sava poteći uzvodno nego što
će Hrvati dobiti svoju državu''.
Država SFRJ, koju je oslanjajući se na Jugoslavenski komunistički pokret osnovao tiekom 2. svjetskog rata, krvavo se razpala deset godina poslije
njegove smrti.