GOJKO ŠUŠAK
Gojko Šušak
Gojko Šušak se rodio 16. ožujka 1945. u Širokom Briegu, a umro je u Zagrebu 3. svibnja 1998. Bio je hrvatski vladosborac, podvladonosac obrane Pučke države Hrvatske i jedan od najbližih suradnika predsjednika Franje Tuđmana.
Visokoučio je računoslovlje i prirodni zakon u Rieci, ter poduzetničtvo, računalstvo i svezu na Sveučilištu u Ottawi u Kanadi, gdje je živio od godine 1969. Kano hrvatski rodoljub i odseljenik djelovao je kano gospodarstvenik, ali i kano vladosborno i družtveno djelatan čovjek, pak je obnašao niz dužnosti: predsjednik hrvatsko-kanadskog uljudbenog saveza, predsjednik Zaklade za hrvatska učilišta, ravnatelj Hrvatskog učilišta u Ottawi. Poznato je kako je Šušak bio domaćin budućem hrvatskom prvom predsjedniku Franji Tuđmanu za vrieme njegovih posjeta hrvatskom izseljeničtvu u Kanadi. Kad su u Hrvatskoj zapuhali novi narodovlastni vjetrovi 1989.-1990., vraća se nakon 21 godinu izseljeničtva, a u povodu održavanja 1. Obćeg Sabora Hrvatske demokratske (narodovlastne) zajednice. Nakon pobjede HDZ-a na prvim slobodnim višestranačkim izborima 1990., Gojko Šušak je bio imenovan podvladonoscem izseljeničtva, pak zamjenikom podvladonosca obrane i na kraju u rujnu 1991. podvladonoscem obrane. Svoj posao podvladonosca izseljeničtva shvatio je vrlo osbiljno i radio je vrlo predano sastajući se s hrvatskim ljudima po raznim dielovima svijeta, a prije svega u Njemačkoj. Šušak je duboko i podpuno bio svjestan da se treba pripremati i za najgoru inačicu u razpletu t. zv. jugoslavenske stiske (krize). Govoreći o tome bio je vrlo uvjerljiv i težko je bilo ne složiti se s njim. Bio je čovjek koji je razumio i podupirao potrebu prikupljanja spisa i objavljivanje knjiga o Domovinskom ratu. U hrvatsku poviest ulazi kano uspješan ratni podvladonosac obrane. Mnogi su od početka Šuškovog dolazka na mjesto podvladonosca obrane osporavali njegovu stručnost, ali ostaje činjenica kako je on uspio bez obzira na zabranu prodaje oružja naoružati HV, stvoriti sposobno vojno zapovjedničtvo i ustrojiti 7. vojnih izvrstno obučenih sdrugova. Uzpostavio je veze s Pentagonom, ter je tako stvorio uvjete da američki častnici uvještbavaju našu vojsku i naše častnike. Šuškova velika zasluga je i pravovriemena priprema obrane hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini od srbskog napadaja. Bio je jako cienjen u braniteljskom ljudstvu. Kano ratni podvladonosac dao je nemjerljiv doprinos u ustrojavanju, jačanju i ratnim podhvatima Hrvatske vojske, a njegovo kratko izvješće ,,Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!'' postala je istoznačnica za sve pobjedničke podhvate Hrvatske vojske i Hrvatskih snaga vođenih tiekom Domovinskog rata. Skupa s Tuđmanom, Šušak je bio jedan od najzaslužnijih za uspješan kraj rata u Hrvatskoj, ter prestanak rata u Bosni i Hercegovini. Na obtužbe da je najveći krivac za žalostni sukob Hrvata i Bošnjaka u srednjoj Bosni i Hercegovini odgovorao je kako su propuste imali svi, nu da se Hrvatima ne može nametati krivnja za taj žalostni rat, jerbo on nije bio za boljitak niti Hrvatske, niti hrvatskog naroda u BiH. Pak, na kraju krajeva, Muslimani su prvo oružje dobili prieko Hrvatske - iskreno je odgovarao Šušak. Gojko Šušak je čak poklonio svoju liepo uređenu kuću (vilu) Podvladi obrane što je jedan od protudokaza obtužbama da se obogatio na račun rata. Gojko Šušak bio je nakon 1. Obćeg Sabora HDZ-a (1990.) u samom vrhu stranke i nakon 2. Obćeg sabora HDZ-a održanom u listopadu 1993. izabran je za dopredsjednika HDZ-a. Vrlo često su novinari pisali razne gadosti o njemu, ali on gotovo nikad nije na to obraćao pozornost, makar je mnoge novinare mogao bez težkoća tužiti za krivokletstva i uvrjede iz čega se vidi koliko je držao do slobode novinstva. Nakon odstupanja Josipa Manolića i Stjepana Mesića iz HDZ-a 1994. smatran je za ,,broj 2'' odmah iza predsjednika Franje Tuđmana. Svoj zadnji javni govor održao je na 4. Obćem saboru HDZ-a u veljači 1998. Tada je govorio o potrebi poštivanja prava zaštite hrvatske manjine u drugim državama iztičući posebice Bosnu i Hercegovinu tvrdeći: ,,Bez toga nema mira, stabilnosti i međusobnog povjerenja''. Dne 3. svibnja 1998. u Zagrebu, Gojko Šušak umire od raka pluća. HDZ je u proljeću 1999. osnovala Zajednicu branitelja ,,Gojko Šušak''. U Širokom Briegu mu je izgrađen spomenik, a u Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima postoje ulice nazvane s njegovim imenom.
