ALIJA ŠULJAK
Alija Šuljak je bio ustaški dužnostnik i stručnjak za zadrugarstvo. Rodio se u Trebinju, 10. listopada 1901., a umro u Istanbulu, 18. listopada 1992. Učilištovao se u Beču i Zagrebu, gdje je diplomirao (1923.) na EKVŠ-u i na Mudroslovnom visokom učilištu. U razdoblju 1923.-41. (s prekidom) je nastavnik na Trgovačkom višem učilištu u Dubrovniku. Godine 1931. je odpušten iz službe, jerbo nije glasovao za vladinu listu. Godine 1934. nakon ubojstva kralja Aleksandra je zatvoren u Dubrovniku pod obtužbom da je održavao veze s ,,teroristima''. Nakon odpusta iz zatvora mu je zabranjeno kretanje po Dalmacii, ter ponovno radi na Trgovačkom višem učilištu. Godine 1937. osniva u Dubrovniku podružnicu Zadruge Hrvatskog radiše i njezin je počastni predsjednik. Od toga doba počinju njegove veze sa Slavkom Kvaternikom, ravnateljom Zadruge Hrvatskog radiše. Uz H. Hadžića i A. Mešića, jedan je od osnivača muslimanskog oddjela HSS-a, koji je nastao 1936. kano oporba prema vodstvu JMO. Nakon proglasa NDH, u svibnju 1941. je imenovan privriemenim povjerenikom za iztočnu Hercegovinu, a u srpnju 1941. poglavnim pobočnikom. U kasno proljeće i ljeto 1941. u nekoliko navrata boravi u iztočnoj Hercegovini i radi na uzpostavi vlasti NDH. Nakon toga, iz Poglavnikova ureda odlazi za nastavnika na zagrebačko Trgovačko više učilište, ali i dalje ostaje poglavni pobočnik. Godine 1943. A. Pavelić ga postavlja za izaslanika hrvatske Vlade kod oblikovanja muslimanskog podjela (koji će poslije nositi naziv Handžar) sa zadatkom da sudjeluje u obrani Bosne. Doznavši kako će podjel biti upućen na iztočno bojište, a ne u Bosnu, traži prijam kod Pavelića da ga o tome obaviesti ter zatraži razrješavanje od dužnosti. Pavelić ga nije primio, ali ga razrješuje od dužnosti. Zagreb napušta 8. svibnja 1945. i u lipnju 1945. prieko Austrie dolazi u Rim. Početkom 1947. odlazi u Kairo, gdje dobiva mjesto u podružnici njemačke štedionice Dresdner Bank. Godine 1948.-56. je stručni savjetnik za zadrugarstvo pri sirijskoj vladi. Osniva prve zadruge u Siriji, a 1950. objavljuje knjigu ,,Činjenice zadrugarskog gospodarstva'' (Damask, 1950.). U izseljeničtvu je napisao više knjiga o zadrugarstvu i zadružnim štedionicama, u kojima se pozivao na primjere i izkustva hrvatskog zadrugarstva. Istu savjetničko-stručnu dužnost obavlja i u Tunisu (1958.-62.). Od 1964.-66. djeluje u Istanbulu pri osnivanju prve turske štedionice na zadružnim načelima. Godine 1991. sa sinom Nedimom, uoči srbsko-crnogorskog napada, posjećuje Dubrovnik, nakon gotovo pola stoljeća izseljeničtva.