ALIJA ŠILJAK
Hrvatski
domoljub Alija Šiljak
Alija Šiljak (sin Safeta), hrvatski
domoljub i branitelj. Rodio se na području Obćine Goražde, godine 1947., a umro
je u Zagrebu 3. prosinca 2015.
Osnovno i obće srednje učilište završava u Foči, dok u Sarajevu završava više učilište. Bio je najstarije diete u obitelji.
Od malih nogu, u Foči se susreće s velikosrbskom promičbom i posrbljivanjem svega hrvatskoga i bosanskoga. Svjedokom je brojnih slučajeva ponižavanja nesrbskog stanovničtva od strane vlasti, redarstva, prosvjetnih radnika i drugih ustanova. Unatoč tome, kod njega se ne razvija mržnja na obćenito Srbe, već bunt spram tadašnje jednoumne vlasti i promicatelja velikosrbstva. Zbog sve većih progona i zatvaranja u domovini, pomalo se okreće djelovanju u izseljeničtvu gdje upoznaje brojne poznate vođe i velikane hrvatskog izseljeničtva. Alija Šiljak je bio od onih ljudi koji je vrlo lahko i brzo učio strane jezike. Od poznatijih jezika: njemački, francuzki, talijanski..., pak do albanskog, romskog i još brojnih drugih jezika. Sva ta znanja i izkustva razvila su ga u izuzetno širokogrudnu osobu, prijatelja mnogih naroda.
U veljači, godine 1991., na obćem saboru Hrvatske stranke prava (HSP) izabran je za člana predsjedničtva, a ubrzo nakon toga, predsjedničtvo Stranke ga postavlja za njezinoga glavnoga usklađivatelja za Iztočnu Bosnu.
Kako se sve odvijalo pred početak nasrtaja na Hrvatsku, a kasnije i na Bosnu i Hercegovinu, Šiljak je s članovima užega vodstva stranke (Dobroslavom Paragom i Antom Paradžikom) počeo raditi na sredbotvorenju dragovoljaca HSP-a (Hrvatske obranbene snage, u narodu poznatije kano HOS), ter pripremama za njihovo uključivanje u postrojbe Hrvatske vojske, koja je tek nastajala.
S Paragom, Paradžikom i još nekim članovima vodstva HSP-a, ustrojava vojna bivališta za obuku dragovoljaca. U nekima od tih bivališta obavlja dužnost zapovjednika i častnika za vezu.
Kroz izstupe na javnim državničarskim skupovima, ter u ondašnjim hrvatskim i bosanskohercegovačkim priobćajnim sredstvima, među Bošnjacima i Hrvatima snažno promiče potrebu što hitnijega sredbotvorenja za obranu od prietećeg nasrtaja, koji je već bio uzdrmao Sloveniju i ozbiljno počeo ugrožavati Hrvatsku.
Bilo mu je jasno da je na redu Bosna i Hercegovina, pak je u Iztočnoj Bosni (Foča i Goražde) sredbotvorio nekoliko skupina dragovoljaca, sastavljenih od članova i sličnomišljenika Hrvatske stranke prava, od kojih su neki obučavani i u spomenutim vojnim bivalištima za obuku HOS-a.
Krajem prosinca godine 1991. stavlja se na razpolaganje Oddjelu vlade za obranu RH (MORH), gdje ostaje do kraja rata (rujan 1995.), kada je razvojačen i umirovljen.
U vrieme hrvatsko-bošnjačkog sukoba u srednjoj Bosni i Mostaru, pomalo pada u potištenost, ter odustaje od javnih nastupa i obćenito javnog državničarstva. Zadnjih godina svoga života znao se sastajati s hrvatskom i bošnjačkom domoljubnom mladeži, čiji su ciljevi promicanje zajedničtva Hrvata i Bošnjaka, ter očuvanje izvornog pravaštva.
Vitez Alija Šiljak umire 3. prosinca 2015. u Zagrebu, a biva pokopan na mezarju (groblju) u sklopu Obćine Goražde u BiH (obiteljsko mezarje Posestra-Bakije).
Kako u RBiH, tako i u RH, Alija Šiljak će biti zapamćen kano jedan od poznatijih pokretača odpora velikosrbskom nasrtaju i jedan od najvatrenijih zagovornika hrvatsko-bošnjačkog saveza (državničarskog, gospodarskog i vojnog).
