MIRKO NORAC
Krilnik Mirko Norac
Mirko Norac
Kevo je rođen 19. rujna 1967. u Otoku kraj Sinja. Diplomirani
je vještboslovac, odnosno nastavnik tjelesne uljudbe. Odgojen u izrazito katoličkoj obitelji, kano dječak je bio poslužitelj tiekom bogoštovlja. Prije rata je završio srednje ugostiteljsko učilište. Bio je i alkarski vojvoda.
Norac se godine
1990. prijavio u Proturazbojničku
jedinicu hrvatskog redarstva u Lučkom. Nakon obuke ter
početkom sukoba sudjelovao je u više vojnih podhvata. U rujnu dolazi u Gospić za podučitelja.
Tu se Norac iztaknuo prilikom jednog srbskog napada. U pomoć neprijatelju u Gospiću krenuo je, naime, iz smjera Divosela,
red vozila. U oklopašu T-55 predvodio ju je, u srbskim pjesmama opjevani, vojvoda Giška. Giška je uz Arkana bio kralj
srbskog podzemlja, jedan od najozloglašenijih
četnika i razbojnika s najvećim utjecajem u Šešeljevu velikosrbskom krugu. Mirko Norac s ljudima
presreće srbsko pojačanje, pri čemu je vojvoda Giška poginuo. Norac je sudjelovao u podhvatima prema Medaku, Čitluku, zatim u oslobađanju Bilaja i Ribnika,
u uličnim borbama u Divoselu i svugdje
gdje se vodila bitka za Gospić
i Liku. Nakon
što se iztaknuo hrabrošću i sposobnošću,
na priedlog zapovjednika Tegobnog (kriznog) stožera Ante Klarića, krajem studenog godine 1991. imenovan je zapovjednikom 118. sdruga koji je kasnije postao 9. vojni sdrug. Nakon što je preuzeo zapoviedanje podhvatom na zaravni
bivšeg Masleničkog mosta, u prvom oklopašu je krenuo Mirko Norac. Zaravan
je oslobođena za tri sata, a isti dan
oslobođene su i Jasenice. Norac
je došao do rieke Zrmanje, a napredak prema Obrovcu je zaustavila zapovied nadređenih. Poznat
je Norčev odgovor sdružniku Gašpariću prije podhvata Maslenica: ,,Ma, koji je tebi, čovječe. Koja tri dana, Novsko ždrilo treba
osloboditi za dva sata!'' Na zaravni starog Masleničkog mosta Mirko Norac i
Žoni Maksan su podigli hrvatsku
ponosnicu i ta je slika obišla
Hrvatsku i sviet. Prema nekim
navodima osobne koristi je prezirao, a nećudorednost nije podnosio, vojnicima kojima je zapoviedao ponekad je navodno branio gledanje bludnih slikopisa. Ratni put krilnika Norca bilježi, dalje, podhvat Medački džep, u kojem je ranjen u obje noge i
obje ruke. Bio je to prasak neuklonjene gazipraske. Liečio se u sobi za užasnute
jedne zagrebačke bolnice, ali više
od mjesec dana nije izdržao,
pak se vratio opet u Gospić. U završnom podhvatu
Oluja sudjelovao je i vodio djelatnost
oslobađanja prema Ljubovu. Tiekom suđenja je tvrdio kako nije bilo
dvostruke veze zapoviedanja, kako je naređenja dobivao izključivo od Ademija.
Na suđenje su Norca dovodili iz Lipovice. Naime,
pravomoćno je na riečkom Županijskom sudu osuđen na
12 godina zatvora sbog ratnih zločina
i ubojstva. Sudkinja Ika Šarić
utvrdila je kako je Norac s Tihomirom Oreškovićem izdavao naloge za odvođenje
puka iz njihovih
kuća i podkućja
kano i naredbe
za njihovo zatočenje i smaknuće.
Ovo je bio prvi predmet koji je Haažki sud ustupio
domaćem sudstvu (u rujnu 2005.). Obtužnicom se Ademija i Norca
teretilo da su po zapovjednoj
odgovornosti krivi za ratni zločin
nad pukom i ratnim zarobljenicima
u vojnoj djelatnosti ,,Džep '93'' pak do povlačenja HV-a s tog područja od 9. do 17. rujna 1993. Mirko Norac je odbacio sve obtužbe, ter
premda mu nije ništa od navedenog
dokazano, one je osuđen na zatvorsku kaznu.
Prilike pod kojima je suđenje izvršeno, daju naslutiti kako je kazna izrečena
sbog pritiska iz Europske Zajednice,
t. j. vlasti SDP-a i HDZ-a su žrtvovale slobodu
Mirka Norca. Dne 30. siečnja 2009., Mirko Norac se vjenčao s Jelenom Midenjak u Crkvi Gospe Sinjske, za što je bio taj
dan pušten iz zatvora pod pratnjom.