OMER MUJADŽIĆ
Omer Mujadžić
Omer Mujadžić je bio hrvatski slikar. Rodio se u Bosanskoj Gradiški, 1. veljače 1903., a umro u Zagrebu, 28. listopada 1991. Već sa 16 godina upisuje visoko učilište od slikarstva u Zagrebu, gdje je diplomirao godine 1924. Godinu dana se usavršavao u Parizu, a nakon povratka u Zagreb sudjeluje na izložbi ,,Šestorice'' (1926.), izložbama ,,Proljetnog salona'' i skupine ,,Zemlja''. Od 1927. je radio kano crtač u staroslovnoj sbirkokući, a 1931. je postao nastavnik na Umjetničkom visokom učilištu, gdje je podučavao do 1973. Sudjelovao je na izložbi Pola vieka hrvatske umjetnosti (1938.). Tiekom NDH slika unutrašnjost svoje umjetničke radionice u Visokom učilištu, ter slike muslimanskih vezilja i krajolike iz Dalmacie, koje izlaže na I., II. i III. izložbi hrvatskih umjetnika u NDH (1941.-43.). Na izložbama Hrvatske umjetnosti u Berlinu, Beču i Bratislavi godine 1943. sudjeluje s 12 slika. Godine 1944. je nastupio na IV. izložbi s dvie nove slike, a u oddjelu ,,Autoportreta'' (samoslikarstva), kojom se posebno tada obogatila redovna postava u Umjetničkoj sgradi, izabran je nedavni rad. Tom je prilikom za preddvorje uzeta velika slika od Ante Pavelića, kojeg je Mujadžić naslikao tiekom 1943. U svom dugom stvaralačkom životu je bio sklon i vjerskim predmetima slikajući za naručitelje iz redova franjevačkih samostana u Bosni i Hercegovini.
