Povratak / Back

MUFTIJA ISMET MUFTIĆ

 

Zagrebački muftija Ismet Muftić prilikom odtvaranja Zagrebačke džamije 1944.

 

Ismet Muftić je bio zagrebački muftija. Rodio se u Žepču, g. 1876., a umro je u Zagrebu, 30. lipnja 1945. Završio je islamsko šeriatsko (zakonsko) učilište. Bio je građanski imam (islamski vođa) u Zagrebu od g. 1919., a zatim i zagrebački muftija (islamski vjerski vođa pojedinog kraja). Nakon proglasa N.D.H. bio je član Hrvatskog državnog vodstva osnovanog 12. travnja 1941., ter je bio vojni muftija Hrvatskih oružanih snaga. Poglavnik A. Pavelić položio je 15. travnja 1941. zakletvu državnog poglavara, među ostalima, i pried muftijom Muftićem. Članovi prve vlade N.D.H. koji su bili islamske vjeroizpoviesti također su pried njim položili zakletvu. U to vrieme uputio je građanima islamske vjeroizpoviesti u N.D.H. proglas prieko Krugovala Zagreb u kojem ih poziva na suradnju s novom vladom. Zvan je i na pojedine sjednice od Vlade N.D.H. Osim što se brinuo i radio za vjeru i svoje vjernike, surađivao je u tisku i godišnjacima, najčešće iznoseći vjerske težkoće, ter je smatran iztaknutim muslimanskim bogoslovom. Zapažena je bila njegova molitva prilikom odtvaranja Hrvatskoga državnog sabora godine 1942.:

,,Nalazimo se u velikim i sudbonosnim vremenima obnavljanja velike državne misli najmoćnijih hrvatskih vladara, Tomislava i Krešimira IV., u vremenima uzkrsnuća Nezavisne Države Hrvatske. Ono, što smo mi muslimani pretrpjeli u ovo dvadeset godina, ne da se ni zamisliti, a kamo li riečima izkazati. Naša najelementarnija ljudska prava, naša duša i naša vjera, bili su bez zaštite, bez mogućnosti za pravilan razvitak. Bili smo građani trećeg reda. Preko noći smo od ekonomski najjačeg faktora postali najsiromašnijim elementom, a naročito naša aristokracia.  Naš građanski stalež je postao rabotnikom.  Naš seljak zapušten i zaboravljen. Naša uzvišena vjera, koja je vezana ne samo za sticanje blaženstva na onome, nego i na ovome svijetu, učila nas je oduviek borbi i odporu ovoga i ovakvoga stanja.

Mi, muslimani, borili smo se uviek protiv svih tuđinskih najezda i nasrtanja na naša narodna prava.  Oduviek smo stajali na braniku naše hrvatske domovine, svog milog hrvatskog jezika i svoga narodnog osjećanja. I ta borba je napokon urodila bogatim i pravim plodom.  Postali smo svoji na svome u Nezavisnoj i slobodnoj Državi Hrvatskoj.

Za ovu radostnu stvarnost imamo mi muslimani zahvaliti u prvom redu Allahovoj providnosti, koja nam je dala čovjeka neograničenih sposobnosti i divovske  energije, našeg dragog Poglavnika Antu Pavelića i uz njega njegove hrabre i neustrašive pobornike. Njegovom voljom i mudrom odlukom danas za nas sve muslimane u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj došao je veliki čas, - odtvoren je hrvatski državni sabor.  Naši zakleti neprijatelji zatvorili su godine 1918, poviestna vrata naše sabornice, ali misao slobode i vjeru u hrvatsku samostalnost u našim srdcima nisu nikada mogli zatvoriti. Želja za slobodom čitavog hrvatskog naroda tinjala je u našim dušama i, zahvaljujući našem Poglavniku, ona je i ostvarena. Mudrom odlukom našeg Poglavnika, evo, ponovno se odtvaraju poviestna vrata Hrvatske Sabornice, u kojoj će narodni zastupnici raditi u korist cjelokupnog hrvatskog naroda.

Braćo muslimani:

Da vas Allah džellešanuhu pomogne u vašem velikom radu na dobrobit nas muslimana u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i cjelokupnog hrvatskog naroda, Nezavisne Države Hrvatske i našeg dragog Poglavnika. Pozivam vas, da molitvu – dovu – koju ću sada poručiti, propratite sa amin!

U ime Boga, obćeg dobročinitelja:

Bože naš! Stvoritelju svih svjetova! Gospodaru sudnjeg dana, primi našu skrušenost!

Usavrši naša djela! Neka je Tvoj blagoslov na uzvišenog Pejgambera Muhameda alejhisselama in a sve Božje Poslanike!

Samo Tebe obožavamo! Samo Tebe molimo!

Obdari svojom milošću svog poniznog slugu, Antu Pavelića, ljubljenog Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, našu hrabru vojsku i sinove liepe naše domovine!

Očuvaj nam, Bože, Poglavnika, pobornika pravde, zatočenika istine, od zlih ljudskih ćudi i od krivih savjetnika!

Daj mu, Bože, snage, iskrenih pobornika! Daj mu Bože, zdravlja i duga života! Učini svojom moći, da se brine za nas, za napredak Nezavisne Države Hrvatske, za njezinu sreću i njezino blagostanje.

Ti, koji si najmilostiviji, daj nam svoje milosti! Ti, koji se najmudriji, daj nam svoje mudrosti! Da stupamo stazom Tvojih vječnih kreposti, jer si Ti jedini, koji na te staze vodi!

Molimo Te, Bože, da nas pomogneš i ojačaš našu volju i odlučnost, da ostanemo na pravom putu, jer Ti si, Svemogući Bože, najbolji jamac i na Tebe se oslanjamo!

Stvoritelju naš! Bože našega spasa! Primi našu molitvu, kao što je primaš od svih dobrih ljudi!

Amine, Amine, ja mudžibessailine! Velhamdulilahi Rabbil aleminel fatiha!''

Djelovao je i na razvijanju hrvatske sviesti među islamskim vjernicima jerbo se i sam izjašnjavao Hrvatom. Nakon rata nove su ga vlasti uhitile, Vojni sud Komande (ravnateljstva) grada Zagreba 29. lipnja 1945. osudio ga je na smrt ter je obješen izpried zagrebačke džamije, koju su partizani poslije također srušili.