Povratak / Back

IVAN-AZIZ MILIĆEVIĆ

 

Osman Nuri Hadžić i Ivan Milićević

 

Ivan Milićević je bio novinar i književnik. Rodio se u Mostaru, 23. lipnja 1868., a umro u Sarajevu, 23. svibnja 1950. Obće srednje učilište je pohodio u Splitu i Sarajevu, a pravo je visokoučilištovao u Beču. Književne priloge je započeo objavljivati u ,,Hercegovačkom bosiljku'' i ,,Glasu Hercegovca''. Pisao je pjesme i kraće pripoviedke, pod izmišljenim imenom Aziz Hercegovac i Ibni Mostari. Od godine 1891. živi u Zagrebu, objavljuje novinske priloge u zagrebačkim listovima, osobito u pravaškoj ,,Hrvatskoj'', gdje postaje urednikom diela novina ,,Iz hrvatskih pokrajina'' i upoznaje Antu Starčevića, koji podupire njegov vladosborni i književni rad. Kano uvjereni pravaš zauzima se za slogu Hrvata muslimana i katolika. U tom duhu je i njegovo prijateljstvo i književna suradnja s Osmanom Nuri Hadžićem, s kojim je objavio prvi muslimanski danovnik ,,Mearif'' (1894.), ter veće pripoviedke ,,Bez nade'' (1895.), ,,Na pragu novoga doba'' (1896.) i ,,Bez svrhe'' (1897.), pod zajedničkim izmišljenim imenom ,,Osman-Aziz''. Samostalno je objavljivao pripoviedke ter dugopripoviedku ,,Djeca nevolje'' (1896.). Godine 1897. u Mostaru pokreće i uređuje list ,,Osvit'', a u Sarajevu godine 1911. preuzima uređivanje ,,Sarajevskog lista'', službenog glasila bosanske Zemaljske vlade. Sudjelovao je u osnivanju hrvatskih uljudbenih ustanova u BiH, ter bio osnivač i voditelj uljudbenopoviestne sbirke ,,Dokumenti hrvatstva u Bosni''. Za vrieme NDH je slavljen kano ,,nestor pravaške misli u Bosni'', a povodom njegove 75. godine života brojni listovi i časopisi posvećuju mu posebne priloge i njemu u čast se sredbotvore različite uljudbeno-vladosborne proslave. Godine 1944. je proglašen i počastnim članom Družbe braće hrvatskog zmaja. Surađivao je u sarajevskom ,,Novom listu'' (1942., 1944.), mostarskom ,,Hrvatskom pravu'' (1943.), ,,Osvitu'' (1942., 1943.), ,,Hrvatskoj misli'' (1943., 1944.), ,,Hrvatskom narodu'' (1942., 1943., 1944.) i drugim listovima.