DOGLAVNIK ADEMAGA MEŠIĆ
Doglavnik Ademaga Mešić (s lieva) i Poglavnik Ante Pavelić
Posjednik i vladosborac, rođen je u Tešnju,
25. ožujka 1869., a umro nepoznatog nadnevka. Srednje muslimansko
učilište (medresu) polazio u Travniku, ali je nakon dva razreda napušta i
preuzima otčev posjed i trgovinu. Ubrzo postaje jednim od najuglednijih
trgovaca u Bosni. Istodobno je i jedan od najvećih muslimanskih
podupiratelja siromašnih učenika, književnika i uljudbenih djelatnika u BiH.
Mnogo je putovao Europom, Azijom i Afrikom upoznajući tamošnje narode i
uljudbe. Jedan je od osnivača Muslimanskoga učeničkog
podpornog družtva >>Gajret<<, a sam je osnovao oko 50 zemljoradničkih
zadruga. Bio je i zastupnik u bosansko-hercegovačkom Saboru. God. 1908. osnovao
je Muslimansku naprednu stranku u hrvatskom duhu, ter se oko njega okuplja hrvatska mladež. U 1. svjetskom
ratu o svom je trošku izdržavao i zapovjedao
dragovoljačkom jedinicom sastavljenom od tešanjskih muslimana, zvanom Ademagina
vojska. Godinama je novčano pomagao književni list >>Behar<<,
poslije i >>Muslimansku sviest<<,
a potom je s H. Hadžićem osnovao >>Hrvatsku sviest<<.
U tim listovima objavljuje više priloga. Napisao je igrokaz >>Carevićev
grob<<, poslije preuređenu u >>Ismet i Almera<<, ter više
knjižica, od kojih je poznatija >>Namet na vilajet<<. Za vrieme Kraljevine Jugoslavije, Mešić
je član Jugoslavenske muslimanske organizacije (sredbotvorbe) (J.M.O.). Odlučno se suprotstavio odluci
vodstva stranke o ulazku J.M.O. u novoosnovanu (25.
ožujka 1935.) Jugoslavensku radikalnu (skrajnju) zajednicu (J.R.Z.), smatrajući
kako se time napušta zamisao o samoupravi BiH. Zato je pokrenuo dogovore koji
su dostigli vrhunac velikom skupštinom u Tešnju 27.
listopada 1935., na kojoj su dane osnove za buduću Muslimansku
sredbotvorbu, koja je i osnovana u studenome 1936. u
Zagrebu pri HSS-u. Ponudu je Mešić predao V. Mačeku u
ime svih izaslanika, što je ovaj i prihvatio. Od tada MO HSS-a djelatno djeluje
do 1941. u BiH, a Mešić je jedan od njezinih čelnih
ljudi. Za N.D.H. on je prohrvatski okrenut muslimanski
vladosborac (koji se narodno osjećao i izjašnjavao
Hrvatom), ter ga prihvaća ustaško vodstvo i A.
Pavelić imenuje 8. svibnja 1941. doglavnikom. Putuje po BiH, gdje pomaže u uzpostavi vlasti N.D.H. i osnivanju ustaških sredbotvorbi. Nakon obilazka iztočne Bosne u ljeto 1941., s H. Hadžićem, izvještava A.
Pavelića kako se protivi uselitbi Slovenaca u ta
granična područja sa Srbijom. U srpnju 1941. Mešić je
na Pavelićev zahtjev sredbotvorio susret bivših
veleposjednika muslimana u Sarajevu za
>>ponovno rješavanje poljopriradnog
pitanja<< u BiH.
Dne 30. studenog. 1942. Ademaga Mešić
zajedno s Markom Došenom i još desetoricom sabornika, podnosi podnesak
Poglavniku. U njemu se naglašava kako je državnom poglavaru ,,Sabor jedini
suradnik'', da predstavlja 200 hrvatskih
glasova za hrvatsku upravu. Nadalje se kaže da su sreću, što je nastala Država
Hrvatska pomutili Rimski ugovori i opisuje talijansku strahovladu u Dalmaciji i
ostalim zaposjednutim područjima, dodavši kako ,,to obće
očajanje izkorišćuju neprijatelji hrvatskog naroda da
bi novu hrvatsku državu ogovarali i omrznuli, da bi je tako pobijali politički, moralno i socialno''. Iztiče se, da ,,velik
dio tih ljudi u Dalmaciji i u obalnoj zoni nisu ni komunisti ni anarhisti, nego
pravi Hrvati i rodoljubi, koji su bili prisiljeni da se pred došljakom povuku u
brda i špilje da bi spasili život''. Traži se odlučno ,,da se razčisti pitanje tuđeg utjecaja'', da se ,,zaustavi iztriebljavanje našeg stanovničtva
u Dalmaciji, Hercegovini i Bosni''. Zahtievaju se obširne promjene u državnoj upravi, navodeći da se ,,u
redove ustaša uvukao u buri ustanka i takav soj ljudi, koji je iz nizkih i nečistih razloga - izkorišćujući
ustaštvo i hrvatstvo - pružio prste i prema državnoj posebničkoj
imovini - i tako nanio neizmjernu štetu ugledu i uzornosti države''. Traži se odlučno čišćenje i iztupa protiv ,,dvotračnosti državne uprave'', jerbo ona ne može istodobno biti u rukama i podvladonosca i ustaških dužnostnika.
Zahtieva se iztraga o prilikama u zatočeničkim bivalištima i mogućnost da se obtuženi
brane zakonskim putem pried redovitim sudovima i
upravnim oblastima. Podvrgava se oštroj primjetbi rad
podvladonosca hrvatskog domobranstva vojskovođe Slavka
Kvaternika. Traže se jedinstvene hrvatske oružane snage - ,,da mjesto
nesposobnih i nepouzdanih dođu ljudi od časti, znanja i sposobnosti, koji mogu
ponovno uzpostaviti narušenu pravnu sigurnost i vjeru
u državu, njenu moć i zakone''.
Posebno se podvlači: ,,Hrvatski se sabor mora kao pravi predstavnik naroda u
duhu njegovih stoljetnih običaja i u skladu sa sadašnjim potrebama odgovornosti
svih političkih činbenika ponovno sredbotvoriti
i iznova sazvati. Hrvatima je
Hrvatski državni sabor stoljećima bio poviestni
predstavnik naroda, zastupnik i zaštitnik
hrvatske državnosti i njen
najviši uzor javnog prava oko kojega se čitav hrvatski narod uviek okupljao, a i sada će se okupljati''. Nadalje se
traži provođenje zakonskog postupka protiv svih zatvorenika i puštanje na slobodu svih
onih, koje se ne pronađe krivima; nadzor Podvlade
unutarnjih poslova nad bivalištnim zatočištima i oslobođenje svih onih, koji nisu počinili
osobne prekršaje ter pozivanje na odgovornost svih
onih, koji su se na bilo kojem području ogriešili o
zakone, čast i probitke hrvatskog naroda i države.
Kako su mu partizani u Tešnju zapalili kuću, od 20. listopada 1943. do kraja rata
stalno boravi u Zagrebu. Sbog neslaganja s pojednim postupcima vlade od N.D.H., podkraj
1943. podnio je ostavku na dužnost doglavnika, ali je Pavelić nije uvažio. Dana
6. svibnja 1945. napustio je Zagreb i s članovima Vlade N.D.H. i drugim dužnostnicima povukao se u Austriju, gdje su ga 17. svibnja
britanski vojni redarstvenici uhitili i zatvorili u zatočište
Spittal na Dravu. Sutradan (18. svibnja) u Rosenbachu izručen je Jugoslavenskim vlastima. Vojni sud 2.
JA u Zagrebu osudio ga je 6. lipnja 1945. na 20 godina robije. Daljna sudbina nepoznata.
