Povratak / Back

MEHMED DŽELALUDDIN KURT

 

Mehmed Dželaluddin Kurt

 

Mehmed Dželaluddin Kurt je bio pisac i odvjetnik. Rodio se godine 1876. u Mostaru, a umro je u Sarajevu godine 1944. Bio je potomak ugledne mostarske zemljoposjedničke obitelji i unuk Ahmedage Kurta koji je nekoliko desetljeća ranije hercegovačkim franjevcima ustupio svoju zemlju za gradnju širokobriežkog samostana. U Mostaru je završio osnovno učilište, niže i više srednje obće učilište. Nakon završenog Šerijatskog sudačkog učilišta u Sarajevu, upisao je visoko učilište od prava u Zagrebu. U Zagrebu je započeo objavljivati prepjeve i prievode s turskog i perziiskog jezika u književnom listu ,,Pobratim'' rabeći se izmišljenim imenom ,,Hafiz Mostari'', a kano predstavnik pravaške sveučilištne mladeži godine 1895. je sudjelovao na učeničkom skupu u Italii. U sveučilištnim krugovima je na sebe privukao pozornost odlazkom banu Khuenu Hedervaryiu odjeven u učeničko ,,gala'' odielo, sa sabljom i fesom na glavi, od kojeg je tražio novčani prilog za osnutak mostarskog doma od ,,Hrvatskog đačkog potpornog društva''. Nakon povratka u Mostar godine 1902. je objavio sbirku ,,Hrvatske narodne ženske pjesme (muslimanske)'' koju je posvetio kako sam kaže ,,neumrlom hrvatskom otadžbeniku dru Anti Starčeviću, prijatelju islamskog naroda u znak najdublje harnosti''. Bio je jedan od osnivača Hrvatskog pjevačkog družtva ,,Hrvoje'' u Mostaru. Poslije godine 1918. se povukao iz javnog života ter je radio kano odvjetnik u Sarajevu gdje je i umro.

Pjesma: ,,Djevojka nevjera''

,,Divojka će svaka privariti,

I mene je moja privarila_

,,Danas, sutra hoću poći za te,

Prekosutra hoću za drugoga.

Za drugoga, za jarana tvoga''.

Jaran mene zove u svatove,

Jadi ići, a viši ne ići.

Da ne odem, naslušat se jada.

A da odem, nagledat se drage.

Hoću ići, ma da ne ću doći;

Dadoše mi, da je prstenujem.

Prsten mećem, za prst je stiskujem.

Dadoše mi, da joj duvak mećem:

,,Kam ti vira, ona te ubila!

Kamo riči, što smo besidili?

Kad smo bili na mermer-hajatu,

Tri puta sam ti lice obljubio''.''

U sbirci Mehmed Dželaluddina Kurta ,,Hrvatske narodne ženske pjesme (muslimanske)'' nalazi se i pjesma, koju je skupljač zapisao od svoje majke Nazife rođene Selimhodžić. Pjesma počinje:

,,Pošetala Miza materina.

Ala pirga na pirgu,

Nek se pirga širi;

Ala Hrvat na Madžar'

Nek se Madžar ljuti.''

Kurt tumači u predgovoru knjige, kako rieč ,,Madžar'' ne znači čovjeka mađarske narodnosti, već jednostavno svakog kršćanina, katolika. Tako i danas u Krajini, Turskoj Hrvatskoj, na pr. oko Bišća, zovu katolike ,,Madžarima''.