OSMAN KULENOVIĆ
Osman Kulenović
Osman Kulenović je bio vladosborac. Rodio se u Rajnovcima kraj Kulen Vakufa, 15. prosinca 1889., a umro je u Zagrebu 7. lipnja 1947. Potječe iz bogate begovske obitelji. Za vrieme obće srednjeučilištnih dana u Sarajevu i Tuzli se iztiče kano Hrvat, a dolazkom na Zagrebačko sveučilište se priključuje starčevićancima. Za austrougarske vladavine je bio jedan od najmlađih zastupnika u Zemaljskom saboru. Tu mu je sveučilištni suučenik i prijatelj bio budući Poglavnik, Ante Pavelić. Pravo je diplomirao u Beču godine 1917., ter doktorirao. Početkom 20-ih godina je bio kotarski predsjednik u Kotor Varoši, ali je sbog hrvatstva bio smienjen. Tada je (1923.) odtvorio odvjetnički ured u Bihaću. Nakon proglasa NDH na poziv Poglavnika dr. Ante Pavelića odlazi u Zagreb, gdje je 16. travnja 1941. imenovan za dopredsjednika Vlade. Početkom svibnja 1941. Banja Luka je, uz Zagreb i Sarajevo, postala jedno od glavnih središta države, pak je Poglavnik kanio tamo preseliti i druge podvlade. U tom se cilju Dopredsjedničtvo Vlade i seli iz Zagreba u Banju Luku, gdje nastavlja raditi. Kulenović prima stranke, obilazi bosanske gradove i među narodom vladosborno djeluje. Poglavnika Pavelića obavještava o nepravdama spram Srba. K Poglavniku je vodio i poklonstveno izaslanstvo muslimana. Poslije tri mjeseca je podnio ostavku, koju je Poglavnik usvojio tek u jesen, imenovavši na mjesto dopredsjednika njegova brata Džafera (a Dopredsjedničtvo Vlade je od studenog opet u Zagrebu). Kulenović je bio u izaslanstvu od NDH u Rimu, gdje su 18. svibnja 1941. Poglavnik i Benito Mussolini podpisali Rimske ugovore. U studenome 1941. je postavljen za poslanika i opunomoćenog podvladonosca u Podvladi vanjskih poslova od NDH. Bio je na proslavi godišnjice od NDH 1942. i na dočeku jeruzalemskog muftije El Huseinija u svibnju 1943., nakon čega je umirovljen. Od tada do kraja rata je živio u Zagrebu. Iz Zagreba je krenuo 6. svibnja 1945. s ostalim dužnostnicima od NDH u Austriu. Predali su se britanskim vojnim vlastima, koji su ih smjestili u zarobljeničko zatočište i 10 listopada 1946. izručili jugoslavenskim vlastima. U Zagrebu je sa skupinom dužnostnika od NDH, na čelu sa Slavkom Kvaternikom, osuđen na smrt.
