Povratak / Back

DŽAFER-BEG KULENOVIĆ

 

Džaferbeg Kulenović

 

Rodio se u Rajnovcima kraj Kulen Vakufa, 17. veljače 1891., a umro u Siriji u Damasku, 3. listopada 1956. Bio je vladosborac, hrvatski domoljub i pravnik.

Džaferbeg Kulenović je pohađao srednje obće učilište u Sarajevu i Tuzli, a 1909., dva mjeseca prije završnog izpita je izbačen iz učilišta sbog sukoba sa srbskim učenicima. Završni izpit polaže u Mostaru iste godine. Godine 1909. se upisao na visoko učilište u Beču, ali se sbog lošeg zdravlja vraća u Zagreb gdje završava i doktorira pravo. Već u Beču je djelatan među tamošnjom hrvatskom pravaškom omladinom ter je izabran za predsjednika starčevićanskog sveučilištnog družtva ,,Sviest''. Nakon stvaranja Kraljevine Jugoslavije, 1919., pristupa Jugoslavenskoj Muslimanskoj Organizaciji (sredbotvorbi) (JMO) i postaje narodni zastupnik. Bio je među riedkima koji su glasovali protiv Vidovdanskog ustava 1921. To čini uzprkos naputcima svoje stranke govoreći: ,,Provedite slobodne izbore i vidjet ćete da je Bosna Hrvatska.''

1921. prosvjeduje sbog četničkog pokolja nad stanovničtvom Sandžaka. Kad se JMO podielio na središtnjičarsku (pro-srbsku) i samoupravljačku listu opredjeljuje se za samoupravce. Ta lista na kojoj se i sam nalazio, na izborima za narodnu skupštinu 1923. porazila je pro-srbsku listu JMO. Jedan od misaonih začetnika ,,Sarajevskih punktacija'' 1933., u kojima JMO osuđuje strahovladu i velikosrbske težnju prema BiH, zahtievajući samoupravu. 29. lipnja 1939. izabran za predsjednika JMO. Budući kako je JMO bila u sastavu JRZ. nastojao je da stranka ne prestane sredbotvorno postojati što dovodi do razciepa JRZ. Zabilježena je u tisku njegova izjava ,,Gospodo, ja sam Hrvat i hrvatski nacionalist...i ne samo da sam ja Hrvat i hrvatski nacionalist nego su bosanski muslimani kao cjelina Hrvati, dio hrvatskog naroda.'' U Cvetkovićevoj, a kasnije u Simovićevoj vladi 1939. - 1941. bio je podvladonosac. Nu, bio je protiv podjele Bosne i Hercegovine prema sporazumu Cvetković-Maček, a odlučno se protivio priključenju dielova BiH koji nisu ušli u Banovinu Hrvatsku, već u t. zv. ,,Srbske zemlje''.

Uoči proglasa N.D.H., 1941., nije napustio zemlju kano većina članova vlade Kraljevine Jugoslavije već na čelu izaslanstva predstavnika JMO posjećuje Antu Pavelića izrazivši podporu N.D.H. Primivši svoje dužnosti zastupa ciljeve muslimanskog pučanstva u N.D.H. Živi u Zagrebu sve do sloma t. j. do 6. svibnja 1945. kad se s ostalim članovima vlade i dužnostnicima N.D.H. povlači u Austriju. Englezi ga uhićuju 17. svibnja, ter je sproveden u zatočište Spittal na Dravi, dan nakon što je skupina članova vlade iz tog zatočišta bila izručena Jugoslaviji. To zakašnjenje mu je spasilo život. Nakon puštanja iz zatočišta prebacio se u Siriju gdje je i umro. U Siriji se nastavio boriti promičbenim sredstvima kako bi svietu (pogotovo muslimanskom) pokazao težak položaj Hrvata u novoj Jugoslaviji. Bio je podpisnik Podneska Hrvata muslimana na sveislamskom skupu, o kojem Vincent Lateva, dopisnik AFP-a, kaže kako je ,,od svih do sada održanih sastanaka uobće, ovaj skup islamske misli najznačajniji i najprepoznatljiviji''. Surađivao je u više hrvatskih izseljeničkih glasila, od ,,Hrvatske revije'' i ,,Godišnjaka hrvatskog domobrana'' do ,,Drine'', ,,Hrvatske'' i ,,Danice'', zalažući se za jedinstvo Hrvata katolika i muslimana.

 

Dio članka koji je Kulenović napisao o Bosni i Hercegovini 10. travnja 1954.:

,, ...Krajevi iztočne Bosne, koje neki u pitanje dovode, nisu pripadali nikada Srbiji, a hrvatski ih je živalj od unazad više stoljeća naselio i na njima živi u pretežnoj većini i danas. Ni kasnije doseljavanje Srba nije tu većinu izbrisalo, što najbolje potvrduju svi politički izbori, koji su obavljeni u posljednjh trideset godina. U svim tim izborima izabrana je u ovim krajevima hrvatska većina, kao i u ostalim dielovima Bosne i Hercegovine. Ta se je većina pogotovo odrazila u izborima godine 1920., u kojima su birani narodni zastupnici za ustavotvornu skupštinu. U tim su izborima birale Bosna i Hercegovina 52 zastupnika, a izabrale su 38 Hrvata (24 muslimana i 14 katolika), te 14 Srba. Dakle, u izborima, koji se provode da bi se državi dao Ustav, Bosna i Hercegovina daju više nego li dvotrećinsku hrvatsku većinu. Ta je činjenica tako odlučna, da svaki razuman čovjek i pošten čovjek ne može poricati BiH-i obilježje njezina hrvatstva, i one kao takove, voljom naroda i svojim obilježjem, mogu pripadati samo Državi Hrvatskoj, tim više, što su one srdce te države. Oni koji drugačije misle, neka bolje prouče stvari, te nas ne trebaju obmanjivati pričama iz zastarjelih i pristrano pisanih knjiga....''

 

Free Web Hosting