KARDINAL FRANJO KUHARIĆ
Kardinal Franjo Kuharić
Kardinal Franjo Kuharić rođen je 15. travnja 1919. u Pribiću kraj Krašića, a umro je 11. ožujka 2002. u Zagrebu. Sjemenište i grčkolatinsko obće srednje učilište završio je na Šalati u Zagrebu. Visoko učilište bogoslovlja završio je na Katoličkom bogoslovnom visokom učilištu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 15. srpnja 1945. u Zagrebu. Tiekom 1945. bio je pomoćnik župnika u župi Radoboj kraj Krapine, a 1946.-1957. upravljao je župama Rakov Potok, Sveti Martin pod Okićem, a neko vrieme i župom Sveta Marija Okićka. Od 1957. do 1964. bio je župnik u Samoboru, gdje ga je 15. veljače 1964. zateklo imenovanje pape Pavla VI. na službu pomoćnog biskupa zagrebačkom nadbiskupu Franji Šeperu. Za biskupa je zaređen 3. svibnja 1964. u Zagrebu ter je odmah imenovan odgovornim urednikom Katoličkog dvotjednika Glasa Koncila. Godine 1969. imenovan je vjerovjestničkim (apostolskim) upraviteljem Zagrebačke nadbiskupije, a 16. lipnja 1970. zagrebačkim nadbiskupom. Iste godine u rujnu izabran je za predsjednika Biskupskog sbora Jugoslavije s punomoći na pet godina ter je na tu službu bio biran još tri puta uzastopce. Odkako je 15. svibnja 1993. Sveta Stolica osnovala Hrvatski biskupski sbor bio je njezin prvi predsjednik (izabran 8. lipnja 1993.) i tu je službu obavljao sve do odlazka u mirovinu. Na vieću kardinala 2. veljače 1983. papa Ivan Pavao II. ga je promaknuo u Kardinalski sbor, ter je bio član Bratstva za svećenstvo, Bratstva za bogoštovlje, ter rimskog povjerenstva sv. Ćirila i Metoda. Umirovljen je 5. srpnja 1997., a službu zagrebačkog nadbiskupa svom je nasljedniku msgr. Josipu Bozaniću predao 4. listopada 1997. Preživio je u veljači 1947. u Rakovom Potoku ter 1948. u Jakovlju pokušaje ubojstva, a bio je kano župnik pozvan i na saslušanje kod Udbe. Kano biskup bio je sudionik Drugog vatikanskog sabora. Kano pastir najveće hrvatske nadbiskupije bio je neumoran i rado slušani propovjednik ter su neke njegove propoviedi objavljene u knjizi ,,Hodajmo u istini'' i ,,Hodajmo u istini 2''. ter pisac korizmeno-uzkrsnih poslanica koje su sabrane u knjigu ,,Korizmeno-uskrsne poslanice kardinala Franje Kuharića''. Posebno mu je na srdcu bila istina o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu ter ju je hrabro i uztrajno svjedočio, osobito o Stepinčevu. Te su njegove propoviedi sabrane u knjigu ,,Poruke sa Stepinčeva groba''. Proglašenje kardinala Stepinca blaženim bilo je njegova najveća radost. Kano zagrebački nadbiskup osnovao je čak 60 novih župa, i to osobito u gradovima. Na osobit je način njegovao kršćansku kriepost rodoljublja, ter je bio promicatelj dostojanstva hrvatskog naroda, a Partija ga je bila proglasila najvećim državnim neprijateljem. Boreći se za vjersku slobodu i hrvatsko narodnostno dostojanstvo bio je duša višegodišnje crkvene proslave Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata koja je imala vrhunac Narodnostnim euharistijskim saborom 1984. u Mariji Bistrici. Neumorno se trudio da papa Ivan Pavao II. upozna naše poviestne nedaće i dublje razumije našu želju za slobodom i samostalnošću. Za 900-godišnju godištnjicu Zagrebačke biskupije Papa je, unatoč svim potežkoćama trenutka, 11. rujna 1994. posjetio Zagreb ter predvodio najveću hrvatsko bogoslužje u poviesti za množtvo od milijun vjernika na zagrebačkom konjotrkalištu. Bio je uz Papu i u tieku njegova drugog posjeta Hrvatskoj, kad je Sveti Otac za euharistijskog slavlja u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. proglasio kardinala Alojzija Stepinca blaženim, što je najveća zasluga kardinala Kuharića. Veliku je ljubav njegovao prema hrvatskim izseljenicima ter ih je neumorno obilazio po svim državama i kopnocjelinama promičući tako jedinstvo domovinske i odseljene Hrvatske. Svojim djelovanjem dao je doprinos ostvarenju višestoljetnog sna hrvatskog naroda da ima samostalnu državu, a kad je mlada država doživjela ratna stradanja bio je zauzeti promicatelj pravde, oprosta, pomirbe i svih ćudorednih vriednosti - što je sabrano u sbirci njegovih propoviedi, poslanica, poruka i poziva ,,Mir je djelo pravde''. Nakon narodovlastnih promjena, kad su mu se odtvorila glasila dao je više od stotinu razgovora za tuzemna i inozemna glasila, a izbor iz tih razgovora objavljen je u knjizi ,,Principi dobra''. I nakon umirovljenja bio je djelatan u vjerovjestničkom i pastirskom djelovanju Crkve zagrebačke ter osobito kano suradnik sredstava družtvenog priobćivanja, posebno je često gostovao u krugovalnim razgovorima, a iz sudjelovanja u krugovalnom uradku ,,Hvaljen Isus i Marija'' na krugovalu Radio Sljeme proizišao je trodiel od kojeg je dosad objavljen prvi svezak ,,Zakon života i slobode''. Kardinal Franjo Kuharić je umro 11. ožujka 2002. u Zagrebu.
