Povratak / Back

KRILNIK BLAŽ KRALJEVIĆ

 

Krilnik Blaž Kraljević

 

Blaž Kraljević rođen je 17. rujna 1947. u mjestu Lisice kraj Ljubuškog, kano jedno od osmero djece Mare i Nikole Kraljevića. Kad je imao 19 godina, odišao je na privriemeni rad u Njemačku ali je u ljeto iste godine odišao u Australiju. Hrlo se snašao i odtvorio gostionicu ter postao uspješan poduzetnik. Imao je dva sina s prvom ženom Džemilom. Pristupio je izseljeničkoj sredbotvorbi Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB), kojoj je cilj bio rušenje Jugoslavije i obnova nezavisne hrvatske države. Kano član HRB-a, Blaž Kraljević je trebao sudjelovati u Bugojanskoj skupini 1972. ali je u tome bio spriečen od australskog tajnog redarstva ASIO.

U proljeće godine 1990., nešto prije prvih višestranačkih izbora, vraća se u Hrvatsku i postaje član Hrvatske stranke prava. Nakratko se vraća u Australiju radi sređivanja poslova i ponovno se vraća u Hrvatsku 28. rujna 1990.

Po dolasku u Hercegovinu, postao je vođa promičbe Hrvatske stranke prava, a 15. prosinca 1991. imenovan je zapovjednikom ratnog stožera od HOS-a za Hercegovinu, s naslovom pukovnika od HOS-a. U Ljubuškom je osnovao vojno bivalište za obuku HOS-ovaca, a početkom godine 1992. sredbotvori obranu Bosne i Hercegovine i stavlja se pod zapovjedničtvo Predsjedničtva RBiH.

Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovni bio je trenutak istine za Blaža Kraljevića, koji se iztaknuo kano darovit i pošten vojni zapovjednik koji je postigao mnoge uspjehe u Hercegovini i ostao bez ćudorednih mrlja u životopisu domoljuba: pomogao je u oslobađanju Mostara skupa s HVO-om i Armijom RBiH, zatim osvaja Stolac i počinje zauzimati položaje oko Trebinja, najvećeg četničkog uporišta u iztočnoj Hercegovini.

Vladosborstvo Hrvatskih obranbenih snaga bilo je usmjereno na vladosborno i vojno savezničtvo Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini protiv velikosrbske zamisli osvajanja Bosne i Hercegovine. Hrvatske obranbene snage dostigle su u ljeto 1992. zavidnu jačinu. Nakon oslobađanja Mostara Hrvatske obranbene snage, u kojima se pored Hrvata borio i dobar dio Bošnjaka (oko 40% udjela), izvršile su prodor do grada Stoca, a dne 6. kolovoza zauzele su dielove obćine Trebinje. Nakon sporazuma Mate Bobana i Radovana Karadžića o primirju u BiH, ter dogovora oko toga kako ne će pomagati Muslimanima, dne 9. svibnja 1992. Blaž Kraljević je izdao javni proglas u kojem poziva Hrvate i Bošnjake, tada Muslimane, da ne prihvate izdaju Bosne i Hercegovine.

Nakon što je HOS oslobodio dielove obćine Trebinje, Mate Boban je pozvao Blaža Kraljevića na sastanak u Mostar, dne 9. kolovoza 1992., tobože radi dogovora o daljnjem tieku ratnih podhvata protiv srbskih paravojski. Ratni zločinac Vinko Martinović Štela odveo je krilnika Kraljevića na mjesto sastanka. Sastanku je navodno nazočio i Bruno Stojić ,,podvladonosac obrane Hrvatske zajednice Herceg-Bosne''. Na tom sastanku Mate Boban je zatražio od Blaža Kraljevića da razoruža Bošnjake u HOS-u jerbo su oni svi ,,balijski izdajnici koji će Hrvatima zabiti nož u leđa'' što je Kraljević odbio. Pri povratku sa sastanka zapovjednik Blaž Kraljević je s osam pobočnika Hrvatskih obranbenih snaga (Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović) upao u unapried postavljenu zasjedu Hrvatskog vieća obrane. Kraljevićeva pratnja zasipana je iz 20 samopucajućih samokresa. Vodstvo Hrvatskih obranbenih snaga bilo je smaknuto. Ubojice su pokušali tajno tiela odvesti do mora ter ih baciti na pučini kako bi zataškali zločin ali je vozilo s tielima pronašlo Hrvatsko redarstvo.

Blaž Kraljević je pokopan u rodnom mjestu Lisice 13. kolovoza 1992. Vodstvo Hrvatske stranke prava ga je posmrtno unapriedilo u red krilnika, najviši red u Hrvatskim obranbenim snagama.

Nakon toga HOS u BiH se razpao, a krajem 1992. je između bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka u srednjoj Bosni i Mostaru izbio krvavi sukob koji je završen tek početkom g. 1994. Neki od Kraljevićevih ubojica su uhićeni, ali im nikada nije suđeno sbog ubojstva Kraljevića.

Osobni vladosborni stavovi Blaža Kraljevića, najbolje se izčitavaju iz njegovog odgovora za novine ,,Novi Danas'' i nizozemske novine ,,de Volkskrant'' u subotu 8. kolovoza 1992.:

Nizozemac je je postavio pitanje kako Kraljević pojašnjava činjenicu da HOS-ovce na Zapadu nazivaju ubojicama, čak i fašistima. Odgovor je bio ovaj:

>>...Da li smo fašisti ili nismo morate procieniti sami. Nisam osobito proučavao poviest ustaškog pokreta, no po onome što znam Pavelić je, u trenutku kada se pojavio, bio jedini i, dakle, najbolji borac za Hrvatsku i njene interese. Međutim, to u ovom trenutku nije važno.

       Tu sam da štitim ove ljude i to ću i činiti ili poginuti. Nismo katolička vojska jer u redovima HOS-a imate 30 ili 40 posto Muslimana. Mi smo vojska Bosne i Hercegovine. Osobno bih želio vidjeti Hrvatsku do Drine, ali o tome će odličiti ovi ljudi ovdje, stanovničtvo BiH, kada rat završi. Što se HSP-a i HOS-a tiče, svi koji nisu ekstremisti i nisu okrvavili ruke mogu ostati živjeti ovdje i mi ćemo ih štititi. Štitit ćemo i Srbe i Muslimane i Hrvate od svakog vanjskog neprijatelja, jer smo uz narod. Što se tiče tih vanjskih mišljenja o nama, pa i njihovim interesima, interesi Njemačke ili Velike Britanije za nas ovdje su podpuno nevažni, jer ja brinem samo za ovdašnje ljude.<<