ADOLF BRATOLJUB KLAIĆ
Adolf Bratoljub Klaić
Adolf Bratoljub Klaić je bio jezikoslovac i pojmopisac. Rodio se u Bizovcu, 27. srpnja 1909., a umro u Zagrebu 2. ožujka 1983. Od treće godine života do smrti je živio u Zagrebu, gdje je završio osnovno učilište, grčkolatinsko obće srednje učilište i Mudroslovno visoko učilište, ter je doktorirao s učenom razpravom o bizovačkom narječju. Bio je na posebizaciji u Pragu, Varšavi, Krakovu i Poznanju. Bio je obći srednjeučilištni nastavnik, a potom nastavnik na Visokom odgojoslovnom učilištu, a nakon rata na Visokom učilištu za kazalištnu umjetnost. Na Visokom učilištu je bio i ravnatelj. U Sborniku ,,Naša domovina'', u prvom svezku, napisao je dodatak ,,Korienski i izgovorni pravopis''. U ime Hrvatskog državnog ureda za jezik, poslije Ureda za hrvatski jezik, napisao je knjigu ,,Koriensko pisanje'', 1942. Provedbenu naredbu o hrvatskom jeziku je podpisao 27. lipnja 1942. podvladonosac od nastave S. Ratković. Klaić je, uz suradnju članova Ureda za hrvatski jezik, zajedno s F. Ciprom, priredio veliki ,,Hrvatski pravopis'' (1944.). Kano jezični izpravljač i savjetnik je sudjelovao u ogromnom poslu - u jezičnoj obradi izdanja ,,Pet stoljeća hrvatske književnosti''. Objavio je velik ,,Rječnik stranih riječi'', koji je doživio desetak izdanja.
