Povratak / Back

STJEPAN JAKŠEVAC

 

Stjepan Jakševac se rodio u Brdovečkom Svetom Križu, 16. prosinca 1916., a umro je u Zagrebu, 10. svibnja 1994. Završio je tadašnje Više učilište za kazalištnu umjetnost u Zagrebu. Bio je pjesnik i dječji pisac, a radio je kano urednik, govornik i pisac igrokaza na krugovalu ,,Radio Zagreb''. Objavio je nekoliko sbirki pjesama i priča, uglavnom na štokavskom i kajkavskom, među kojima su: ,,Pjesme'' (1943., vlastita naklada), ,,Vesela godina'' (1969. Mladost, Zagreb), ,,Voli, ne voli, voli'' (1972., vlastita naklada), ,,Plava ptica'' (1980., Naša djeca, Zagreb), ,,Ima jedan razred'' (1981., Mladost, Zagreb), ,,Novogodišnji vlak'' (1981., Mladost, Zagreb), ,,Zlatna ptica sunca'' (1986., Mladost, Zagreb), ,,Mliječni sumarci'' (1994., Izdavačtvo ,,Privlačica'', Vinkovci).

Pjesme su mu prevođene i uglasbljene, među njima i često slušana ,,Na Sleme'' ter ,,Mačak u čizmama'' i dječji veseli glasbokaz ,,Šegrt Hlapić''. Umro je 10. svibnja godine 1994. u Zagrebu i pokopan je uz svetokrižku kapelicu u rodnom kraju.

Pjesma: ,,Zašto nisam slikar?''

,,O, Bože, zašto mi nisi dao

da slikar budem pa da

sve radosti i bolove svijeta naslikam?

Da na platnima veličam svetost žuljeva

naroda moga. (U svojim skromnim rimama

tek odsjev svega osjećam.)

 

O, Bože, da mi je sad,

dok ovako ganut gledam preda se,

živim bojama naslikati:

 

U daljini planine plave, mekanim sjenama

okružene. Pa onda uvalu zelenu kojom

rijeka srebrna među vrbicima protiče tiha -

ko čežnja moja za smirenjem...

Zatim seoca skromna obroncima razasuta;

crvene krovove skrivene među krošnjama

i vitke zvonike bijele s kojih se u suton

brižnim molitvama angelusi jave i zamru''

 

Omladina, 1936./1937.