Povratak / Back

BOSANSKI VOJVODA HRVOJE VUKČIĆ HRVATINIĆ

 

Hrvoje Vukčić Hrvatinić

 

Hrvoje Vukčić Hrvatinić rodio se u Kotoru (danas Kotor Varoš koji se nalazi blizu Banja Luke, nešto jugoiztočnije od nje), oko godine 1350., a umro godine 1416. Bio je hrvatski ban, bosanski vojvoda, ban vrbaske banovine i herceg splitski.

Najstariji sin vojvode Vukca Hrvatinića. Spominje se prvi put u izpravi iz godine 1376. kano knez i vjerni vitez hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I. Anžuvinca. Godine 1380. kralj Tvrtko I. Kotromanić mu je dodielio naslov velikoga vojvode i darovao posjede u župi Lašvi. Nakon smrti kralja Ludovika I. sudjelovao u nasliednim borbama kano protivnik kralja Sigismunda Luksemburgovca i bio pristaša Ladislava Napuljskoga, koji mu je povjerio na upravu banovine Dalmaciu i Hrvatsku (1391.). Utjecao je na izbor kralja Ostoje za bosanskoga kralja (1398.). Nakon krunitbe u Zadru za hrvatsko-ugarskoga kralja (1403.), Ladislav Napuljski postavio je Hrvatinića za glavnog namjestnika u Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmacii i Vrbaskoj banovini ter ga imenovao hercegom splitskim, darovavši mu uz to otoke Brač, Hvar i Korčulu. Od tada je Hrvoje nosio naslov ,,herceg Splita, podkralj Dalmacie i Hrvatske, veliki ban Vrbaske banovine i knez Donjih kraja''. Kovao je vlastiti novac; ,,krstianin'' Hval izradio je za nj hrvatskoćirilski urešeni rukopis, poznat kano Hvalov sbornik, a glagoljaš Butko prepisao - Hrvojev misal. Došavši u sukob s kraljem Ostojom, utjecao je na njegovo svrgavanje s priestolja i izbor novog bosanskog kralja, Tvrtka II. Tvrtkovića (1404.). U Bosni se potom pod vodstvom Hrvatinića i kralja Tvrtka II stvorio pokret protiv Ugarske i kralja Sigismunda Luksemburgovca. Nakon Sigismundova vojnog djelovanja (1408.) i pokolja bosanske vojske kraj Dobora, Hrvoje je prešao na Sigismundovu stranu. Pritom je zadržao dotadašnje časti, upravu nad Splitom i naslov hercega ter upravu nad mnogim gradovima, među njima i Požegom. Hrvoja su mnogi nazivali stvarnim kraljem Bosne. Na jednom vitežkom natjecanju u slavu izbora Sigismunda za njemačkog cara, među ostalima, bili su najsjajniji Hrvati hercega Hrvoja. Hrvoja poljski ljetopisac zove ,,kraljem bosanskim''. Zapažena je na osobiti način družina Hrvojeva, njegovi vitezovi, ,,visoki i krepki ljudi, a u borbi srdčani i hrabri''.

Nu ugarskom pobjedom u Bosni počela je stvarno slabiti moć Hrvatinića, osobito nakon ponovnog izbora Ostoje za bosanskog kralja. Nakon mnogih sukoba Sigismund je oduzeo Hrvoju župu Sanu, otoke Brač, Hvar i Korčulu, a Split uzeo pod svoju zaštitu. Hrvoje je tada zatražio pomoć nezadovoljnih bosanskih velikaša i Osmanlija. Ugarska vojska bila je poražena u Lašvi 1415., što je odtvorilo put osmanskomu prodoru u Bosnu. Turski vojvoda Ishak odvede zarobljene vojvode sa sobom u robstvo osim Pavla Čupora, koga Hrvoje zadrži da se osveti za davno nanesenu uvrjedu. Hrvoje ga dadne ušiti u volovsku kožu i živa baciti u rieku govoreći: ,,Ti si nekada u čovječjoj spodobi oponašao glas volujski, primi sada s glasom i volujsku spodobu''.

Pobjedom nad Ugrima, u savezu s Turcima, herceg Hrvoje ponovno postade neograničenim gospodarom Bosne, ne samo podkraljem hrvatske i hercegom splitskim, već najmoćnijim čovjekom na hrvatsko-bosanskom prostoru. Bio je neograničeni gospodar onoga diela Bosne koji već nisu bili zaposjeli Turci. Međutim, savez s Turcima bio je poguban za daljnje događaje na hrvatsko-bosanskom prostoru. Godine 1416. Hrvoje je umro.