IVO HORVAT
Ivo Horvat se rodio u Ivanić-Gradu godine 1903, a umro je u Zagrebu godine 1994. Završio je poviest i njemački jezik na Mudroslovnom visokom učilištu u Zagrebu. Uglavnom je radio kano obćesrednjeučilištni nastavnik u Glini, Varaždinu i Zagrebu, a pokazao se i kano pjesnik, prevoditelj, knjigoznanac i sbirkoznanac budući da je, između ostalog, radio najprije u Hrvatskom izdavalačkom knjigoznanstvenom zavodu, a nakon Drugog svjetskog rata i u Jugoslavenskom pojmopisnom zavodu, gdje je bio urednik pojmopisa. Objavio je razčlanbe (,,Pavao Štoos - Život i djelo''; ,,Herman Bahr - Das kroatische Bibliothekwesen'') ter dvie sbirke pjesama (,,Zvuci osame'' i ,,Riječi srca'').
Pjesma: ,,Oreol''
,,To je bilo davno: Anđeo je
mira
zapjevao svijetu: Isus Krist
se rodi!
Pjevali su njime istočni
mudraci
i dobri pastiri. Pratili su
zvijezdu,
što ih k Bogu vodi.
Danas mi se opet ponavlja ta pjesma
istočnih mudraca, poniznih
pastira.
Uskrsnuti želim tamjan svježa
neba,
želim jedan dijelak svetačkoga
mira.
Riječi tihe sopćem dalekih
vjekova.
U velikom svijetu ja sam svemu
bliže:
I cvijetu i ptici, prosjaku i
djeci,
anđeoskom pjevu, što nam opet
stiže.
I postajem sretan. Bolji nego
prije.
Kao prosti pastir ili mala
djeva.
O imade
jošte u dušama našim
jedan kut, što svijetli ko oreol sveca.''
(1923.)