Povratak / Back

MEHMED HANDŽIĆ

Mehmed Handžić

 

Mehmed Handžić je bio bogoslov i pisac. Rodio se u Sarajevu, godine 1906., a umro u Sarajevu, 29. srpnja 1944. Šerijatsko obće srednje učilište je završio u Sarajevu, a zatim u Kairu, na El Azharu, jednom od najpoznatijih islamskih učenih zavoda, završio nauke i postao svećenik. Po povratku u domovinu nastavnik je i nadstojnik od Gazi Husrev-begovog višeg srednjeg obćeg učilišta do godine 1937., kada postaje knjižničar ravnatelj od Gazi Husrev-begove knjižnice u Sarajevu. Za nju je pribavio mnoga stara rukopisna djela, stručno popisujući iztočnjačke rukopise u njoj. Od 1939. je ugovorni nastavnik na Višem islamskom šerijatskom-bogoslovnom učilištu u Sarajevu. U vrieme NDH je predsjednik El-Hidaje, udruženja islamskog svećenstva u NDH i urednik njezina istoimenog glasila. Poglavnik Ante Pavelić ga je imenovao redovitim sveučilištnim nastavnikom na Višem islamskom šerijatsko-bogoslovnom učilištu u Sarajevu. Umro je u bolnici od posljedica liečničkog zahvata u 34. godini života. Objavio je više knjiga i razčlanbi, ter stotine prikaza i bilježaka, od kojih nekoliko i na arabskom jeziku, pretežito bogoslovnog sadržaja ali i iz uljudbene poviesti od bosanskohercegovačkih muslimana: ,,Istra i Miradž'', ,,Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana'' i ,,Vaz o zabrani alkoholnih pića'' (Sarajevo, 1934.) ter ,,Miradžija Sabita Užičanina'' (1940.). Tiekom 1943. izišla mu je u nastavcima razčlanba ,,Sarajevo u turskoj pjesmi''.