DERVIŠ (DERVO) HADŽIOMAN
Derviš Hadžioman se rodio u Mostaru, godine 1892., a umro je u Zagrebu, godine 1977. Do 1929. i ukinuća izbora je živio u Mostaru gdje je vršio dužnost ravnatelja Okružnog ureda za zaštitu i osiguranje radnika (OUZOR). Vladosborno je pripadao H(R)SS-u, na čijoj je stranačkoj listi 1925. izabran za narodnog zastupnika hercegovačkih kotareva Mostar, Ljubuški i Stolac u saboru Kraljevine SHS. Hadžioman je kano jedan od prvaka hercegovačkog HSS-a 1926. pripremio prvi dolazak Stjepana Radića u Mostar. Radić se tada sastao s najiztaknutijim građanima, a njegov susret s mostarskim muslimanima u Hadžiomanovom stanu je opisao Vjekoslav Vrančić, u to vrieme član gradske sredbotvorbe HSS-a:
,,Kad je Predsjednik nakon večere stigao u njegovoj pratnji, velika odaja za primanje bila je dubkom puna uzvanika. Hadžioman je Radiću predstavio uzvanike jednog po jednog, među ostalim: Mustafu Čišića, Muharema Butuma, Muhameda Bekira Kalajdžića, Omera Balića, Ibrahim ef. Ribicu, dr. Muhameda Riđanovića i dr. Onda je Radića odveo u čelo odaje do minderluka, gdje je za njega bilo pripravljeno mjesto. Bez oklievanja, Radić se sageo, izuo cipele, sjeo na minderluk ,ala turka', podvivši noge poda se. Odajom je prošao žamor. Onda su i ostali posjedali po šiljetima i jastucima, koji su bili poredani uza zidove odaje. Pitanja i odgovori, anekdote, pa i šale trajali su dugo u noć, dok su djevojke u dimijama, malo pognuta tiela, tiho kao sjene, na vrhu tri prsta lieve ruke, desnu u znak izkrenosti oslonjenu na srdce, raznosile fildžane mirisave kave, za čije se obilje starala hanuma Aiša Arpadžić, Dervina žena.''
Hadžioman se poslije 1929. sklonio u Zagreb, a u vrieme izbijanja nesloge u zagrebačkoj ,,Narodnoj uzdanici'' je vodio, zajedno s Hakijom Hadžićem, djelatnost oko osnutka nove ,,Muslimanske organizacije'' oslonjene na HSS, koja je zagovarala povratak na izvorna samoupravna načela JMO-a. Odmah nakon osnutka ,,Muslimanske organizacije'', pedeset predstavnika ,,Hrvatskog seljačkog pokreta muslimanske vjere'' predvođeni Ademagom Mešićem, Hadžićem i Hadžiomanom u studenom 1936. je posjetilo u Zagrebu Vladka Mačeka, a potom na mirogojskim lukovima odalo počast Stjepanu Radiću. Glavni Hadžiomanov suradnik u Mjestnom odboru ,,Narodne uzdanice'' je bio Junus Mehmedagić (Sarajevo, 1899.-Milano, 1976.), član zagrebačke sredbotvorbe HSS-a koja ga je 1939. imenovala za prvog muslimanskog člana gradskog zastupstva u poviesti Zagreba. Hadžioman je početkom 1936., u svojstvu dopredsjednika Mjestnog odbora u Zagrebu, pokrenuo zahtjev za promjenu imena družtva kako bi ono u nazivu dobilo i hrvatsko narodnostno obilježje i prozvalo se ,,Hrvatsko muslimansko kulturno društvo Narodna uzdanica'', ali sbog straha članova od podiela među bosanskim muslimanima to nije uspijelo. Jedan je od riedkih među muslimanskim pristašama HSS-a koji je do kraja ostao odan Vladku Mačeku i njegovom vladosborstvu, ter se niti poslije 1941. nije priklonio Ustaškom pokretu.
