HAKIJA HADŽIĆ
Hakija Hadžić
Hakija Hadžić je bio nastavnik i vladosborac. Rodio se u Bileći, 1. siečnja 1883., a umro u Damasku, 1. siečnja 1953. Srednje obće učilište je završio u Mostaru, ter se učilištovao na sveučilištima u Beču i Jenni, a potom radio kano nastavnik. Sbog vladosborne djelatnosti tri je puta umirovljen. U doba Austro-Ugarske osnovao je učenički dom za odgoj muslimanske mladeži u Sarajevu i Mostaru. Kano učenik je surađivao u zagrebačkom ,,Hrvatskom pravu''. Pried I. svjetski rat je uređivao časopis ,,Hrvatska svijest'' ter vladosborni list ,,Svijet'', a potom i glasilo Hrvatske muslimanske napredne stranke, istog imena - ,,Svijet''. Za vrieme I. svjetskog rata je pao u rusko zarobljeničtvo. Nakon povratka, u Sarajevu se zauzima za smanjivanje nepismenosti, ter u tom radu surađuje sa Seljačkom slogom. Vladosborno djeluje u ,,Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji'' (JMO). U njegovu stanu u Sarajevu održan je 25. listopada 1935. sastanak uglednih Muslimana iz BiH na kojem su odbacili odluku vodstva od JMO-a o pristupanju ,,Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici'' (JRZ). U studenome 1936. je održan u Zagrebu dogovor muslimanskih predstavnika na kojem je osnovana ,,Muslimanska organizacija Hrvatske seljačke stranke (MO HSS), na čelu s Hadžićem. Nakon osnivanja Banovine Hrvatske 1939., Hadžić se u ime MO HSS izjasnio za samoupravu BiH. Uoči rata, zajedno s A. Mešićem je glavni nositelj prohrvatske struje među muslimanima. Održavao je veze s V. Gutićem i drugim pripadnicima ustaškog pokreta u BiH. Nakon proglasa NDH uključuje se u ustaški pokret i obnaša niz odgovornih dužnosti: izvanredni je ustaški povjerenik od GUS-a u svibnju 1941. za Tuzlu, od lipnja je poglavni pobočnik od GUS-a, potom ustaški povjerenik za Sarajevo i bivšu Drinsku banovinu do 7. kolovoza 1941. Zalagao se za uključivanje Novopazarskog sandžaka u sastav NDH. Jedan je od najiztaknutijih muslimanskih predstavnika u vladajućem sustavu od NDH. U to vrieme, uz vladosborni rad, zapaženo je i njegovo odgojiteljsko, uljudbeno i spisateljsko djelovanje, uglavnom u tisku namienjenom muslimanskom pučanstvu. U ožujku 1942. je imenovan poslanikom u MVP, odakle je 11. srpnja 1944. imenovan za poslanika u Budimpešti. Početkom svibnja 1945. povlači se s ostalim dužnostnicima od NDH u Austriu, odakle se prebacuje u Siriu, gdje je i umro.
