Povratak / Back

FRA FRANJO GLAVINIĆ

 

Fra Franjo Glavinić

 

Franjo Glavinić je rođen godine 1585. u Kanfanaru u Istri u višečlanoj plemićkoj obitelji koja se ovamo doselila iz Bosne bježeći pried Turcima.

Krstno ime mu je bilo Ivan. Štiti i pisati je, kako sam kaže, naučio u otčinskoj kući. U dobi 14. godine stupio je u franjevački red u samostanu na Trsatu, a godine 1600. odjenuo je franjevačku halju. Daljnji tiek svog života opisuje ovako: ,,...niže učilištovanje (Humanita) u Ljubljani, učilištovao razumstvo u Cremoni, mudroslovlje u Piacenzi, bogoslovlje u Bologni i nakon što sam postao jezični izpravljač i obći propovjednik godine 1610. vratio sam se u provinciu Bosnu Hrvatsku.''

Ne ima sigurnih podataka da je Glavinić bio doktor bogoslovlja. Da je imao taj naslov, vjerojatno bi je bio spomenuo kano što je uradio za službu jezičnog izpravljača i propovjednika.

Po povratku s učilištovanja godine 1610., bio je na područnom kapitulu (vieću) na Trsatu izabran za područnika (provinciala) Bosne Hrvatske (1610.-1613.). Na istu službu je izabran drugi put 1616.-1619., također na Trsatu, a treći put 1619-1622. na kapitulu u Ljubljani. Od 1613.-1616.. bio je trsatski gvardijan (glavar franjevačkog samostana). Od 1622.-1626. bio je član područnog savjeta na Trsatu. U to se vrieme bavio pitanjem preradbe i tiskanja glagoljskih bogoslužnih knjiga, ter je putovao često u Beč radi tiskare koju je želio dopremiti u Rijeku, i vršio službu ilirskog propovjednika u Rieci. Godine 1626. nalazimo ga na obćem kapitulu franjevačkog reda u Španjolskoj. Da mu je bilo veoma stalo do učilištnog napredovanja subraće pokazuje i činjenica da je, vraćajući se iz Španjolske, ponio sa sobom množtvo knjiga za trsatsku knjižnicu. Po povratku iz Španjolske Glavinić je boravio u samostanu Sv. Leonarda kod Samobora. U tišini i miru tog samostana pripremao je za tisak svoje knjige na hrvatskom jeziku. Godine 1629. nalazio se vjerojatno na Trsatu jerbo veoma obširno opisuje požar koji je 5. ožujka 1629. uništio samostan, knjižnicu i pismohranu. Najviše je žalio za knjižnicom i pismohranom. U idućem razdoblju bio je najvjerojatnije običan redovnik na Trsatu. Od 1632.-1639. bio je gvardijan na Trsatu i čuvar svetišta Majke od milosti. Od 1639.-1642. Glavinić je vršio službu gvardijana na Svetoj Gori kod Gorice. Vrativši se na Trsat, čitavo vrieme do smrti, 6. prosinca 1652., bio je gvardijan i čuvar svetišta. Tu ga je zateklo imenovanje za senjskog biskupa koje je sbog osobne i redovničke skromnosti odbio. Najznačajnija njegova djela jesu: ,,Četiri posljednja čovika'' (Venecija, 1628.godine), ,,Cvit Svetih'' (Venecija, 1628), ,,Svitlost duše verne'' (Venecija, 1632).

U svojim tiskanim djelima Glavinić naglašava, kako piše hrvatskim jezikom, kojim se on ponosi i na njegovu slavu piše. U svom djelu ,,Svitlost duše verne'' Glavinić kaže, da ga je napisao: ,,za ugoditi bratji i vernim, a navlastito hervatskomu jeziku''. Prvo Glavinića djelo tiskano na hrvatskom jeziku nosi naslov ,,Czvit szvetih, t.j. sivot szvetih itd. prenessen i szlosen na Harvatszki jezik'', u Mletcima 1628. To je djelo Glavinić posvetio hrvatskomu knezu Vuku Krsti Frankopanu, za kojega kaže: ,,Inter nostrae nationis Proceres nemini secundus'' = među velikašima našega naroda, koji ne zaostaje za nikim. Glaviniću, rođenu u Bosni, Vuk Krsto Frankopan, član stare hrvatske plemićke obitelji iz Hrvatskoga Primorja, jest velikaš ,,našega naroda''. Tim on izpovieda, da su i on i njegovi Bošnjaci jedan ter isti narod sa svim Hrvatima u ostalim hrvatskim zemljama.