DR. JOSIP FRANK
dr. Josip Frank
10. travnja g. 1844., u Osieku
se rodio Josip Frank. Nakon završenog srednjeg obćeg učilišta u Osieku, Frank 1862. odlazi u Beč na
visoko pravno učilište. Tamo završava visoko učilište, ter g. 1868. dobiva i naslov
doktora prava. Godine 1872. odtvara vlastiti odvjetnički ured u Zagrebu, ter se već tada
uključuje u vladosborstvo. Godine 1877. pokreće novine „Agramer Presse“, a kad su ih vlasti
zabranile, pokrenuo je „Kroatische Post“ g. 1878. Ubrzo vlasti ukidaju i te novine.
Uz te dvie
novine na njemačkom jeziku izdavao je i novine
„Branik“ na hrvatskom jeziku.
Od 1877. do 1890. Frank djeluje samostalno u vladosborstvu, ne priključivši se
ni jednoj vladosbornoj stranci. Već tada u njemu
narod prepoznaje pravog i istinskog
hrvatskog domoljuba, ter Frank stječe veliku naklonost birača. Godine 1884. biva izabran kano
nezavisni zastupnik u Hrvatskom saboru. Frankova su se razmišljanja, načela i ciljevi poklapali
s pravaškim, ter g. 1890.
on pristupa Stranci prava. Odmah je prepoznao hrvatsko-domoljubni duh
stranke, ter počeo ulagati u nju. Vlastitim sredstvima novčano je podupro obnovu pravaškog glasila „Hrvatska“ i dioničkog
družtva „Starčevićev dom“. 6. lipnja 1894. je bio prihvaćen prvi politički naputak od Stranke prava,
koji je svojim velikim dielom sadržavao misli i vladosborna stajališta
od Josipa Franka. I sam se Starčević u svojim vladosbornim stavovima podpuno približio Franku.
Nu, kad su zagrebački sveučilištarci prilikom posjeta
kralja Franje Josipa Zagrebu 1895. u znak prosvjeda spalili mađarsku ponosnicu, a Fran Folnegović sa svojom stranačkom strujom osudio taj čin,
Josip Frank je, zajedno s Antom Starčevićem, Eugenom Kumičićem i Milom
Starčevićem izstupio iz udružbe
Stranke prava. Nakon toga je usliedio konačni razkol Stranke prava, a stranačka struja koju su predvodili
Starčević i Frank prerasla je u Čistu stranku prava sa stranačkim dnevnikom
Hrvatsko pravo.
Godine. 1896. nakon smrti Ante Starčevića, pošto je već imao Starčevićevu
podporu, stupa na čelo Čiste
stranke prava i nastavlja voditi
stranku po čistim pravaškim načelima, po nauci
Otca Domovine dr. Ante Starčevića. Godine 1880. je izdao knjižicu „Die Quote Kroatiens“ u kojoj je dokazivao sveobću ugarsku pljačku hrvatskog naroda. Kao vrstan novčarski stručnjak, Frank je od 1898. do
1906. bio član Kraljevinskog
odbora za novčarska pitanja. Godine 1898. u svojoj razpravi Nuncij oštro je obtužio Ugarsku sbog nepravednosti
novčarske nagodbe između Hrvatske i Ugarske. Frank 1904. ponovno postavlja zahtjev za novčarskom
samostalnošću Hrvatske, pak je zahvaljujući njegovom radu 1906. i sklopljena najpovoljnija
novčarska nagodba između Hrvatske i Ugarske uobće.
Pošto se Josip
Frank, po nauku Ante Starčevića čvrsto borio protiv jugoslavenstva,
velikosrbstva i bilo kakvog oblika
ujedinjenja s drugim narodima, a za hrvatsku samostalnost i nezavisnost, u Čistoj stranci prava dolazi do razkola. Iz stranke
izstupa stranačka struja predvođena Milom Starčevićem (tzv. milinovci), ter osniva Starčevićevu
stranku prava. Ta stranačka struja se naginje jugoslavenskim i hrvatsko-srbskim zamislima, što će se i očitovati
1918. pri stvaranju Države SHS.
17. prosinca
1911. Josip Frank umire u Zagrebu. Umire izravni nasliednik Ante Stračevića i njegovih
pravaških načela, zamisli i ciljeva.
Sa sigurnošću ga možemo nazvati borcem za pravo
hrvatskog naroda, očuvanje hrvatskog narodnostne istovjetnosti i stvaranje nezavisne
hrvatske države. Nu smrću Josipa Franka
ne umire i njegov pravaški duh. Nasliednici Josipa Franka se neslužbeno nazivaju „frankovci“. Frankovci su i
dalje širili pravaške misli po nauci Ante Starčevića
i Josipa Franka. Borili su se za samostalnost
i očuvanje hrvatskog naroda koji je bio u okovima Karađorđevića. Frankovci su bili oni
koji su među
prvima ustali protiv velikosrbske strahovlade Aleksandra Karađorđevića,
ter osnovali Ustaški pokret. Upravo su frankovci
ti koji su
1941.g., nakon više od osam stoljeća
robovanja ostvarili hrvatski višestoljetni san i uzpostavili Nezavisnu
Državu Hrvatsku.
