ABDULLAH EL-BOSNEVI
Abdullah el-Bosnevi zovu
turski životopisci čovjeka, koji je u svoje vrieme među
šehovima (svećenicima prosjacima) u islamskom svietu zauzimao jedno od
najizvrstnijih mjesta. Podatci o njegovu životu veoma su slabi.
Pripravna učenja slušao je u Bosni, visoka učilišta
u Carigradu. Godine 1002. (1593.) po svršetku učilištovanja,
zaputio se u Meku da izvrši svetu
dužnost ,,hadž'',
a iduće godine nalazimo ga na
vojni u Rumunjskoj kano ,,mudžahida'' (borca za vjeru).
Zatim je odišao u Brusu i stupio
u derviški red ,,Bajrami''. Dobivši ,,idžazet'' (ovlastnicu)
od šeha Kabaduza
vratio se u Carigrad, gdje je svim srdcem
sudjelovao u borbi između šehova i
uleme, koja se tada vodila radi
najvećeg islamskog tajanstvenika svih vriemena lbni Arebije
560—630. (1165.-1240.). Naš šeh
Abdullah napisao je cieli niz manjih i
većih djela u obranu tajanstvenog učenja i njezina
prvaka. Najglasovitije
mu je djelo primjetba na lbni Arebino
djelo ,,Fusus-ul-hikem'' (Slagalice mudrosti) u dvie debele svezke, gdje je učeno obranio
pisca i njegovo
učenje. Zato je i dobio počastni
naslov ,,Primjetbator
Fususa''. Zadnjih deset godina života
proboravio je putujući po svietu, da
se upozna sa
suvriemenim šehovima. Iza duljeg boravka
u Kairu zaputio se po drugi put u Meku i Medinu
1046. (1636.). Kasnije ga nalazimo u Damasku,
gdje uz lbni
Arebinu grobnicu boravi dulje vriemena
proučavajući mu djela i prosvjetljujući se njegovim duhom. Zadnje dvie-tri godine života proveo je u Konji pokraj zemnih
ostataka Sadruddina Konjevije i Dželaluddina
Rumije. Tu ga je i smrt zatekla krajem
1053. (1643.). Pokopan je kod
grobnice Sadruddina i po vlastitoj
oporuci urezbaren mu je na spomeniku ovaj
nadpis: ,,Ovo je grob siromašnog
božjeg putnika na zemlji i
nebu Abdullaha Bošnjaka, Rumije, Bajramije''. Ostavio je iza sebe
sina Hasan efendiju, koji je kano nastavnik predavao na najvišim
učilištima u Carigradu i napisao više
od 20 djela, koja mu pronose ime po islamskom
svietu.