Povratak / Back

BISKUP JURAJ DOBRILA

 

Biskup Juraj Dobrila

 

Ugledao je svietlo Božje 16. travnja 1812. u Ježenju, seocetu župe i obćine Tinjan, u Pazinskom kotaru. Umro je 13. siečnja godine 1882. u Trstu. Učio je u Tinjanu i Pazinu na osnovnom učilištu, u Karlovcu na srednjom učilištu šest razreda, u Gorici mudroslovlje i bogoslovlje, ter je bio ređen svećenikom Tršćansko-Koparske biskupije godine 1837. Poslije posve kratke službe u Hrušici na Istarskom Krasu bio je poslan u Beč, u Augustineum, gdje je bio proglašen doktorom bogoslovlja. Od onda je služio u Trstu kano kapelan u najbrojnijoj župi Sv. Antona ,,Novoga'', kano vjeroučitelj i ravnatelj ženskog učilišta, kano ravnatelj i nastavnik bogoslovlja posljednje godine, ter od 1854. kano kanonik i župnik stolne crkve Sv. Justa. Godine 1857. postao je biskupom Porečko-Pulskim, a godine 1875. Tršćansko-Koparskim. Već godine 1852. i 1853. izkazao se je kano ljubitelj i dobrotvor Istarskog naroda. Kad je među Istranima zavladala velika glad, Dobrila je skupio za njih liepu svotu kojom se je utaživala glad. Bio je dobar gospodar i veliki štediša pak je namro dosta velike svote i razdao u crkvene i izobrazbene svrhe. Davao je podpore hrvatskim učenicima za živa, i ostavio za njih dvie podporne zaklade. Uz resne svakogodišnje poslanice napisao je molitvenik ,,Oče budi volja Tvoja'', i dao ga prvi put tiskati godine 1854. u Trstu; drugi i treći put, godine 1862. i 1871., u Beču; četvrti put opet u Trstu. Poslije njegove smrti izišlo je šest izdanja. Neka je priredio za tisak kanonik (viši svećenik) stolnog kaptola (katedralnog diela grada) u Trstu Petar Flego, a neka ,,Bratovšćina hrvatskih ljudi u Istri'' u Kastvu; prva je tiskana u Trstu potonja u Opatiji. Deseto izdanje izdalo je ,,Tiskovno družtvo u Pazinu'' godine 1924., a tiskala ,,Zadružna tiskara'' u Gorici. To izdanje priredio je svećenik Božo Milanović, onaj isti, koji je nešto prije toga dao tiskati u Trstu molitvenik ,,Oče naš'', posavjetovav se s dvadesetak Istarskih svećenika. Preuredio ga je nadbiskupski izpravljač u Gorici Dr. Josip Ličan, a dao dozvolu za tisak tamošnji nadbiskup Franjo Borgia Sedej. Biskupi Tršćansko-Koparski Alojzij i Porečko-Pulski Trifun, po kojih željama se je prema duhovnim porabama vjernika i duhu vriemena provelo u molitveniku razne promiene, naredili su svojim svećenicima da ovo izdanje rabe u bogoslužju i da ga toplo preporuče svojim vjernicima, eda mu bude mjesta u svakoj kući, kano dobrom prijatelju i vjernom drugu u svim rabljenjima duhovnog života. U prvoslovu na ,,mili narod Istarski'' pretiskan je životopis biskupa Dra. Jurja Dobrile po onom kako ga je napisao u Trstu na Uzkrs dne 18. travnja 1897. kanonik Petar Flego. Sadržaj molitvenika odgovara tako rekuć svim vjerskim porabama naših ljudi, a jezik mu je pravilan i gladak. Već njegovo prvo izdanje iz godine 1854. pohvalio je strog jezikoslovac Fran Kurelec u pismu, upravljenom samom Dobrili iz Opatije u Trst dne 7. kolovoza 1854. ,,Začudih se'', piše Kurelec, ,,kako Vam je jezik gladak, pravilan i razumljiv; začudih se tim većma, što današnja Istrija nije ona ista, kojom bijaše za Stepana Konzula i za Frana Glavinića...'' Iztičuć Kurelac kako Dobrilino pero duboko ore i liepo vozi, daje mu neke savjete kako bi daljnje buduće izdanje imao u malenkostima jezično izpraviti; a Dobrila je rado te savjete primao i prema njima je izpravio drugo izdanje. I inače se je svakim danom u hrvatskom jeziku usavršavao, ter ga obširno poznavao. Šteta što nije tiskan i njegov gotov molitvenik za djecu, ,,Mladi Bogoljub'' nađen u njegovoj ostavini, kano niti njegova još ne posve gotova Poviest o obćem saboru Vatikanskom godine 1870. U rukopisu su se našli još u prievodu ,,Psalmi Davidovi'' i ,,Knjiga Tobiina''. Jezik je učio u narodu i bio je čistunac u riečima i u slogu, ne podnašajuć ništa tuđega u govoru. Govoreći s poznatim mu Hrvatima, on bi njima pogrješke opažao i izpravljao. Od prvog početka godine 1870. izdašno je podupirao prve hrvatske novine za Istarske Hrvate ,,Našu slogu'', kano i svako drugo narodno poduzeće u Istri, ter je bio jedan od prvih i glavnih preporoditelja Istarskih Hrvata. Kratak njegov životopis priobćio je odmah poslije njegove smrti u ,,Hrvatskoj Vili'' svezak II i III na Sušaku 1882. prof. Vjekoslav Spinčić, a u ,,Narodnim Novinama'' u Zagrebu prof. Ivan Rabar. Cielu knjižicu o njemu je napisao nešto kasnije kanonik stolnoga kaptola u Zagrebu Cvjetko Rubetić, a izdalo ,,Družtvo Sv. Jeronima'', to Dobrilino miljenče. Prigodom proslave 100. godišnjice rođenja velikog pokojnika Jurja Dobrile napisao je i dao tiskati oveći njegov životopis Pazinski poglavar samostana, hrvatski pisac i pjesnik Ante Kalac. Revan suradnik Dobrilin u radu za vjeru i narod bio je Petar Studenac župnik u Kanfanaru, koji je i pjesme slagao i to najviše u desetercima. Njegova se slika nalazi na novčanici od 10 kuna. Po njemu se zovu i dva srednja učilišta, jedno u Pazinu i drugo u Puli.