KRILNIK
HV-A NIJAZ BATLAK - DAIDŽA
Grob hrvatskog junaka krilnika Daidže
Svojim djelima i
iskrenim izjavama Daidža je osvojio javnost već na
samom početku Domovinskog rata. Predsjednika Tuđmana upoznao je u Americi, o čemu je običavao reći: ,,Pružali smo mu punu podporu i
dali do znananja da cielo izseljeničtvo
stoji uz njega. U njegovu sam ideju pomirbe
svih Hrvata vjerovao kao u samog Boga.''
Svoju posljednju bitku s težkom bolešću u Zagrebu je 1. veljače 1999. izgubio Nijaz Batlak Daidža.
Taj umirovljeni krilnik pukovnik Hrvatske vojske, imenom Nijaz Batlak,
bio je jedan od najtajanstvenijih junaka Domovinskog rata. O svojoj burnoj prošlosti nerado je pripoviedao, a o suvriemenim događajima često sborio u zagonetkama. Stoga se njegov životopis može tek u naznakama
izvući iz njegovih razgovora za novine ili
uzgrednih svjedočanstava drugih osoba. Rođen,
odgajan i dozrio na zasadama
Starčevićanstva spremno je kazivao: ,,Rodio sam se Hrvat i
pokojni otac i moja pokojna
braća, pa bih i ja htio
umrijeti kao oni. Možda ne na
onakav način kako su oni
umrli. Ja i kad bih
htio mienjati naciju, to bi se zvalo jedan cirkus ili
jedno ludilo.''
Zna se kako je Daidža po otcu
podrietlom iz iztočne Bosne. Rođen je 15. ožujka 1929. u Zvekovici kraj Cavtata, Konavle. Domovinu je branio još u Drugome svjetskom
ratu kano zastavnik Ustaških navalnika, s kojima je sudjelovao i u znamenitoj bitki na Lievča Polju.
Nijazova otca Mehmeda, prijeratnog člana HSS-a i nadzornika
pruge na sarajevskom Alipašinom mostu, srbski su
partizani pred sinovljevim očima podkovali i podkovanog
bacili u jamu. Tada su to nazivali >>oslobođenjem<<, a mladi je Batlak zatočen u kakanjskom rudniku, zloglasnom partizanskom zatočištu. O bjegu iz Jugoslavije i pojedinostima iz života u izseljeničtvu,
u SAD, krilnik po običaju nije govorio,
posebice ne o svojim stručnim izkustvima ratnog plaćenika u Južnoj Americi i Blizkom iztoku.
Nakon dolazka u Hrvatsku godine 1991., Daidžu je na zagrebačkoj
zračnoj luci Pleso dočekao pokojni
Gojko Šušak. Već u veljači g. 1991. Daidža odlazi u Sarajevo u želji da sredbotvori
obranu grada, a zatim pod krinkom američkog nakupca koze ulazi vlakom
u Crnu Goru. Iz Herceg Novog
snima neprijateljske položaje, dok u Bariju i Ulcinju
pregovara s tamošnjim Albancima. Potom sliede borbe u Dubrovniku i Čepikućama.
Daidža je, naime, imenovan prvim zapovjednikom Južnog bojišta i podkraj
listopada g. 1991. promaknut
u prvog sdružnika HV-a dok još službeno
nije bilo hrvatskih krilnika. Daidža je sredbotvorio i vodio
vojni podhvat između Čepikuća i Trebinja kad
je postavljena zasjeda i uništen čitav
vod pričuvnika od JNA, jedini značajniji uspjeh HV-a kad je padalo sve
oko Dubrovnika. Osobno je izvrtio većinu rupa za praske
u dubrovačkoj okolici. Daidža je utemeljitelj dviju dragovoljačkih pukovnija: >>Kralj Tomislav<< i slavnih >>Crvenkapica<<,
koje su se preoblikovale u posebnu vojnu jedinicu HVO-a >>Ludvig Pavlović<< ter >>Nahid Kulenović<<. Cjelokupna t. zv. Bojna Krajišnika
iste pukovnije pridružila se, pak, obrani Bihaća.
U međuvriemenu, u svibnju 1992. godine, zapovjedničtvo Armije BiH zabranilo je HVO-u prolaz kroz Konjic
i spriečilo da Daidžine jedinice
prieko Igmana odkruže Sarajevo, pod izlikom
>>kako ih ustaše ne će oslobađati<<.
Daidža je jamčio da je tada za
48 sati mogao razbiti obruč oko grada.
Ozlieđen u prometnoj nesreći u Ljubuškom, Daidža je premješten u zapovjedničtvo u Zagreb, a nakon podpisivanja Washingtosnkog sporazuma vraća se u Sarajevo na dužnost savjetnika
za međunarodnostne odnose u Hrvatskome veleposlanstvu. Polovicom ožujka 1992. godine promaknut je u čin krilnika bojnika, a umirovljen je 30. listopada 1996.
godine. Svojim djelima i iskrenim
izjavama Daidža je osvojio javnost već na samom
početku Domovinskog rata. Predsjednika Tuđmana upoznao je u Americi, o čemu je običavao reći: >>Pružali smo mu punu podporu
i dali do znanja da cielo
izseljeničtvo stoji uz njega. U njegovu
sam ideju pomirbe svih Hrvata
vjerovao kao u samog Boga.<< Sbog svojeg osvjedočenog
domoljublja i izkazane hrabrosti krilnik Daidža odlikovan je: Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom bana Jelačića, Redom Ante Starčevića, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti ter odličjem Izuzetni podhvati.
