SALIH BALJIĆ
Poslanik Salih Baljić i Ljubljanski biskup Gregorij
Rožman u poslanstvu od Nezavisne Države Hrvatske,
Ljubljana 1944.
Salih Baljić se rodio u Stolcu godine 1890., a umro u Ljubljani 1968. Pohađao je Zagrebačko sveučilište. Bio je na čelu ,,Kluba Hrvata muslimana akademičara iz Herceg-Bosne''. Godine 1913., nakon provedenih sveučilištnih izbora, kano član pravaške Hrvatske sveučilištne udružbe ,,Kumičić'', biva izabran za predsjednika od ,,Hrvatskog akademskog potpornog društva'' koje je predstavljalo sve zagrebačke sveučilištarce pried sveučilištnom upravom. Kad je u ožujku godine 1914. umro Antun Gustav Matoš, jedan od glavnih predstavnika pravaške ,,Mlade Hrvatske'', Salih Baljić je govorio na njegovu sprovodu ,,u ime sveukupne sveučilištne mladeži''. Poslije 1918. prošao je nekoliko vladosborno-stranačkih preobrazbi. Osnivač je ,,Jugoslavenske muslimanske organizacije'' (JMO), njezin narodni zastupnik i jedan od najboljih skupštinskih govornika ter gradonačelnik Mostara. Poslije 1929. neočekivano je podupro uvođenje osobne vlasti kralja Aleksandra Karađorđevića, pak je 1931., bez suglasnosti vodstva stranke, biran za narodnog zastupnika u jugoslavenskoj skupštini na listi od krilnika Petra Živkovića. Poslije 1935. povukao se iz vladosborstva, ali i vratio izvornim vladosborno-narodnim stavovima. Radio je kano nastavnik u Sarajevu i Mostaru, a u kolovozu 1941. preselio se u Zagreb, gdje je do listopada 1942. predavao u Trećem mužkom stvarnom obćem srednjem učilištu. U studenome 1942. je imenovan za poslanika od Nezavisne Države Hrvatske u Ljubljani i tu je dužnost obnašao do kraja rata kad je službeno postavljen za poslanika u Pragu. Nakon povlačenja u svibnju 1945. je boravio u Austrii i Italii, a godine 1948. je izručen Jugoslaviji. Okružni sud u Zagrebu ga je osudio 1949. na smrtnu kaznu strieljanjem koja je promienjena u kaznu zatvora s prisilnim radom od 20 godina. Kaznu je do 1957. izdržavao u zatvoru u Sriemskoj Mitrovici gdje je i osliepio.
