SANDŽAKLIJE U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ
Sandžak je bio dio od NDH godine 1941.
Godine 1941. tročlano izaslanstvo Bošnjaka iz Novog
Pazara na čelu s H. Crnovršaninom odišlo je u Zagreb. Kada je čuo za razlog
njihove posjete primio ih je Ante Pavelić osobno. Sandžački izaslanici su mu
rekli da Sandžaklije ne žele biti dio Velike Srbije koja im ne nudi ništa osim
noža izpod grla, niti pak Velike Albanije koja im nudi jedino poalbančivanje.
izrazili su želju da postanu dio od NDH. Ante Pavelić je prihvatio ponudu i
Sandžaklije su bile obukle Ustaške odore. Na žalost to nije dugo trajalo, pak
su Niemci ipak dali Sandžak Srbima. Ali svejedno Pavelić je i dalje prihvaćao
izbjeglice iz Sandžaka u NDH, ter su u Ustašama bili mnogi Sandžaklije. Na pr.
sa Sandžaka je poznat zapovjednik Muslimanske vojnice Pačariz koji je priznavao
NDH kano svoju državu i dobivao podporu od Ustaša u borbi protiv četnika i
komunista. Ovo se može pročitati u knjizi ,,Sandžak-porobljena zemlja''.
Dr. Džaferbeg Kulenović o hrvatstvu Sandžaka
10. travnja 1954.
Napadno je, da gospodi, koja se izjašnjavaju za ustupke, nije palo na pamet umjesto ustupaka postaviti zahtjeve da bi se Državi Hrvatskoj pripojio Sandžak, u kojem je nastanjen veliki broj hrvatskog življa i koje je za vrieme Turaka bio šesti vilajet (okružje) BiH. U posjed Sandžaka Srbija je došla porazom Turaka u Balkanskom ratu, a godine 1941. Sandžak je tražio pripojenje Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. U ono vrieme kad je čitav sviet bio u plamenu, ostalo je to pitanje visećim, ali Sandžak nije zaboravljen, o njemu pravi hrvatski rodoljubi vode ozbiljna računa i oni će to pitanje u svoje vrieme staviti na dnevni red.
Hrvatski
domoljub iz Sandžaka: Kasim Hadžić
Kasim Hadžić se rodio u Zaostru
kraj Priboja (Novopazarski Sandžak), godine 1917., a umro je u Sarajevu, godine
1990. Bio je šerijatski sudac i nastavnik. Godine 1937. je završio Veliku
medresu u Skoplju, a 1941. je diplomirao na Višem islamskom
šerijatsko-bogoslovnom učilištu u Sarajevu. U ljeto 1941. je obnašao dužnost
gradonačelnika Priboja za vrieme kratkotrajne vlasti NDH. Od godine 1942. je
pripravnik na Kotarskom šerijatskom sudu u Sarajevu gdje vrši dužnost tajnika
,,Društva šerijatskih sudaca''. Od 1942. do 1945. je urednik sarajevskog
hrvatskog muslimanskog tjednika ,,Osvit''. Od 1957. je nastavnik na Gazi
Husrev-begovoj medresi u Sarajevu. Umro je u Sarajevu. O Hadžiću obširnije:
Muharem Omerdić, ,,Hadži Kasim ef. Hadžić (1917.-1990.)'', ,,Glasnik Rijaseta
IVZ'', br. 6/1990., 109.-112.
Hrvatski junak sa Sandžaka, pukovnik Hrvatskih Oružanih Snaga
Sulejman efendija Pačariz. Veliki borac za slobodu Sandžaka od četnika i
komunista.
Sulejman
Pačariz - Hodža koji je pod svojim nadzorom držao grad kroz čitav rat, iako
Bošnjaci u tom dielu nisu bili velika većina. Poznat je po mnogim stvarima, a
prva rieč koja nam pada na pamet kada pomislimo na njega je - hrabrost.
Prijepolje je nekoliko puta napadato od strane četnika i svaki put Hodža je
pobiedio. Poznat je po tome kako je poznatog i glavnog crnogorskog četnika
Pavla Djurišića na pregovorima ošamario jedan od njegovih boraca na mostu u
Bielom Polju, pošto je ovaj prije toga popalio 33 bošnjačka sela. Isto tako je
poznat, jerbo je s još tri borca prije početka rata došao u središte grada gdje
su bili okupljeni četnici (njih oko 200) i zaprietio istima da se razidju iz
središta što su ovi i uradili. Poznat je po tome da su njegovi borci u najvećoj
bitki za Prijepolje presudili bitku tako što su stavili strojnicu na minaret od
džamije i tako poskidali četnike kojih je bilo mnogo više. Poslije rata skrio
se u Kozarcu (BiH), gdje ga nalaze partizani i ubijaju godine1945.
Želja Sandžaka i Sandžaklija je bila
da se pridruže Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, ter su mnogi Sandžaklije pali u
obrani NDH.
Nahid Kulenović o Sandžaku u mjesečniku Ujedinjenih Hrvata Njemačke,
Hrvatska sloboda u Munchenu:
,,Naše 'prijatelje' nitko nije pitao
za njihove savjete u pogledu Bosne-Hercegovine-Sandžaka u prošlosti, pa ne će
ni u budućnosti. Stoga im savjetujemo da ne diraju u hrvatsku Herceg-Bosnu i
Sandžak, jer će se u protivnom jako opeći. Bosna-Hercegovina-Sandžak glasovali
su 1941. sa svojom krvlju za hrvatsku državu i to će učiniti opet, kada to bude
potrebno. Sinovi Crne legije stajat će ponovno s puškom u ruci na vjekovnoj
međi Drine, koja će uvijek dijeliti dva naroda: Srbe i Hrvate.''
