KAKO JE NASTALA POGLAVNIKOVA
DŽAMIJA U ZAGREBU
Ante Pavelić je već u srpnju godine
1941. odlučio graditi džamiju u Zagrebu, kada do njega dolazi svećenik Giuseppe
Ramiro Marcone, izaslanik Svete Stolice kod hrvatskog episkopata 1941-1945,
koji upozorava na gradnju džamije u središtu Zagreba, koja bi po njemu mogla
uznemiriti katoličko pučanstvo. Na ovu primjetbu Pavelić mu daje sliedeći odgovor,
kojeg on s dodatnom primjetbom iznosi 28. veljače godine 1942. u Hrvatskom
državnom saboru:
,,U Sarajevu je velika većina
pučanstva bila muslimanske vjere, pa ni jednom muslimanu nije palo na pamet, da
se uznemiri za to, što je svojedobno upravo u središtu grada sagrađena velika i
liepa katolička katedrala. Kada sam došao ovamo, odmah su došli k meni ljudi,
koji su donieli dva gotova nacrta za gradnju džamije. Nacrte sam pogledao i
vidio, da bi po njima džamija imala biti sagrađena negdje u Kraljevačkoj šumi,
dakle, 4 do 5 kilometara udaljeno od središta grada. Kazao sam im, neka s ovim
nacrtima više ne dolaze, ali im nisam stavio do znanja, što namjeravam.
Opazio sam da je Umjetnički paviljon na trgu ,,N'' najpodesniji i mjesto
najdostojnije, da se tamo sagradi džamija za muslimane. Tada je došao jedan
gospodin, koji je kazao, da se ovaj hram umjetnosti ne smije pretvoriti u
džamiju. Odgovorio sam mu:
OVAJ HRAM UMJETNOSTI
NOSI NA SEBI ŽIG ROBOVANJA, JER SE ZOVE IMENOM “KRALJA OSLOBODIOCA”. JA NE MOGU
OVAJ ŽIG DOSTOJNIJE IZBRISATI NEGO DA IZ OVOG HRAMA UČINIM DŽAMIJU. ZAŠTO?
ZATO, JER JE MUSLIMANA U SRBIJI NESTALO ONDA, KADA JE
SRUŠENA ZADNJA DŽAMIJA. KAO ZNAK DA IH U HRVATSKOM NARODU NEĆE NESTATI,
POSTAVLJA SE U GLAVNI GRAD NJIHOVA DŽAMIJA. MUSLIMANSKA KRV NAŠIH MUSLIMANA JE
HRVATSKA KRV, MUSLIMANSKA VJERA JE, DAKLE, HRVATSKA VJERA, JER SU U NAŠOJ
ZEMLJI NJENI PRIPADNICI HRVATSKI SINOVI.''
Džamija, na trgu Kulina Bana,
građena je po osnovi graditelja (arhitekta) Stjepana Planića iz kamena s otoka
Brača. Radove je izvodilo građevinsko poduzeće Zorislava Franetića. Imala je 3 munare koje su bile oko 45
metara visoke. Na munare su postavljeni alemi.
Prostor džamije iznosio je nekih
1300 četvornih metara. Pitanje zvučnosti je riešeno postavljanjem nove kupole,
na koju je takođe stavljen polumjesec sa zviezdom. Sa sredine kupole visio je
ogromni sviećnjak težine prieko 1000 kg, sa 140 svieća podieljenih u tri reda.
Izpod kupole napravljena je rozeta. Tu je na crvenoj podlozi velikim slovima,
arabskog pisma, napisano: ,,Predobri Bože, spasi nas!'' Novi prozori bili su
izgrađeni od olovnog stakla.
Početak gradnje džamije padao je u godini 1360. po Hidžri, a kano krono-stih
gradnje zagrebačke džamije služio je 173. ajet iz poglavlja Es Saffat (37:173),
koji glasi ,,I uistinu, vojska Naša - oni će biti pobjednici'' (ve inne
džundena lehumul-galibûn)
Na ulaznim vratima u džamiju stajala je mramorna ploča sa sliedećim nadpisom:
,,U slavu i u znak ljubavi spram
Allaha Boga Jedinoga, te u znak pažnje prema muslimanima, podiže poglavnik Dr.
Ante Pavelić ovaj velebni hram u glavnom gradu Zagrebu da odani sinovi vitežkog
naroda hrvatskoga, iskreni sljedbenici uzvišene vjere Islama, skrušenom
molitvom jačaju pregalačke snage u borbi za obranu i napredak liepe svoje
domovine Nezavisne Države Hrvatske, koja da bi vazda sretna bila.''
Prvi ezan s munare čuo se 14.
siečnja godine 1943. Bio je to prvi ezan u poviesti grada Zagreba. Džamija je
službeno odtvorena 19. kolovoza godine 1944. Poslije učenja molitve od strane
Hadži Alija ef. Aganovića, rieč je uzeo Ante Pavelić:
,,Preuzvišeni, presvietla gospodo
visoki dostojanstvenici Islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj! Braćo
muslimani!
S najvećim veseljem i radošću pristupam pred ovo svetište hrvatskog naroda,
pred ovo svetište Islama, veseleći se, što mi se izpunila davna želja, da se u
glavnom, priestolnom gradu Zagrebu otvori hram, u kojem će pripadnici islamske
vjeroizpoviesti moći vršiti svoje vjerske dužnosti, moći udovoljavati svojim
dužnostima, prema vječnom Allahu, gdje će moći u molitvama nalaziti okrepe i
utjehe za svoj zemni život i odavati hvalu Svevišnjemu Stvoritelju svega.
Preuzvišeni! (obraćajući se ef.
Aganoviću)
Veselog srdca predajem Vam ključeve
ove prve džamije u glavnom hrvatskom gradu i molim Vas, da je Vi otvorite i
predate na uporabu vjernicima. Siguran sam, da time činimo Bogu veleugodno
djelo, siguran sam, da će mnogi i mnogi, da će svi pripadnici islamske
vjeroizpoviesti koji se nalaze u ovom gradu, a i oni, koji će iz ostalih
dielova naše države u Zagreb dolaziti, nalaziti u ovoj džamiji najveću utjehu,
da će nalaziti ovdje utjehu svome srdcu, svojoj duši i da će pred Previšnjim
Allahom iznositi svoje skromne molitve za dobro i sreću hrvatskoga naroda,
hrvatske države i islamskog svieta u hrvatskoj državi i po cielom svietu.''
Efendija Ismet Muftić je na
najstrašniji način obješen od ruke nove vlasti godine 1945. na ulaznim vratima
u džamiju. Mnoge druge
muslimane čekala je ista sudbina. Munare su srušene s paklenim strojem i sva
obilježja džamije uklonjena, a džamija je opet postala umjetnička sgrada.
Čekalo se sve do godine 1987. na drugu džamiju u Zagrebu, istina ovog puta ne u
središtu grada.
Zanimljiv je još podatak kako je u vrieme
izgradnje džamije u Zagrebu urađena razčlanba od strane Hazima Šabanovića s
naslovom ,,Od Sultan Fatihove Džamije u Ustikoliji do Poglavnikove džamije u
Zagrebu''. Prema piscu
u godini 1942., u NDH je bilo ukupno 1173 džamije. Prve ne ima više…