H.Grabčanović
Mustafa
DRINA
Tutnji Drina....Kroz divlje kanjone
vali pljušte, rasprskava pjena....
Slušaj: kroz šum pričujem gdje zvone
pjesme slavnih minulih vremena!
Gledaj gore! Eno pustog klanca,
povrh njeg se grane bora svile:
tud Đerzelez jezdio je vranca,
tu su njega pobratile vile!
Svaki kamen tu je stopa sveta,
svaki kamen tu je uspomena:
tu su pretci u prošla vremena
krvcu lili za čast amaneta.
Šuti Kušlat:mrk grad povrh Drine,
gnijezdo slavnih ptića-sokolića,
šutke povijest krvavu nam priča
slavnih dana junačke davnine....
Huči Drina....Mutni su joj vali
slavu Bosne pronijeli...u lance
tirani su bili okovali
sramno kršne, ponosne Bosance.
Tužno vali šumili su Drine:
plač se čuo porobljenih sela,
oblak sunca skrio sa visine,
u sebi je majka čedo klela...
Tužni dani:tugom okovani,
vječni jadi i život u nadi.
Zamrije pjesma. U hropcu i gladi
umirahu ponosni Bošnjani.
Al ta pjesma praiskonska, divlja
drinskog vala, budila je vjeru:
nije dala duh da klone življa,
dok oblaci vrh sunca steru.
...Tutnji Drina....Mutni su joj vali
pronijeli su crne,ropske dane...
Eno, purpur povrh kršne strane
Novog Sunca raskošno se pali!
I...čuj!...Jasno sad u šumu Drine
čujem pjesmu Novih slavnih dana,
krv svih pređa-krv junaka pline
u venama silnorazbuktana...
Tutnji Drina...Dragi pobratime,
Bosna nije više sirotica,
uskrslo je hrvatsko nam ime:
sad je Drina hrvatska granica!....