Dr. Asaf Duraković
Upitaj me danju noću,
Tko sam, što sam i što
hoću,
Vrlo rado - kako ne bi ?
Odgovorit ja ću tebi.
Rođen sam u Vlasenici,
Kraj obale bistre Drine,
Ma međašu, na granici
Djedovske mi domovine.
Kad su vlaški razbojnici
Preko Drine provalili,
Po mojoj su Vlasenici
Klali, tukli i palili.
Izpred kuće pokraj vrata
Otca su mi živa pekli,
Objesili sva tri brata
I sestrici glavu sjekli.
Ucviljena stara nana
Od tuge je oboljela.
Osušena trešnje grana
Nije čemer preboljela.
A ja sam se negdje
skrio,
Ne sjećam se gdje i
kako.
Nejako sam dijete bio,
Pa je Allah htio tako.
Da sam Hrvat znadeš sada
Po gorčini mojih jada.
I evo ti jošte velim,
Što ja hoću i što želim
Ne ću ništa iz milosti
Niti kakvog malog darka,
Niti čije samilosti,
Uvreda je to i varka.
Ne ću novca niti zlata,
Nit' "igara"
niti "kruha",
Jer pretječe za Hrvata
Antinoga hrane Duha.
Ne ću štetnog piskaranja
Rušilačke zle kritike,
Niti šupljeg trčkaranja
Sve kavanske politike.
Želim stupit' u vojnicu
I vratit' se domovini.
Daj mi pušku i
strojnicu,
U bunker ću moj na
Drini.
Daj mi samo ljutog boja,
Nek dušmanska krv se
lije.
Daj mi, daj mi nano moja
Francetiće i legije.
Pa da vidiš kako psine
Od straha se redom
tresu,
Kako bježe preko Drine
Netom spaze
"U" na fesu.