Petar Svačić (1091.-1097.) iz plemenitog
hrvatskog plemena Svačića bio je hrvatski ban i posljednji kralj
Hrvatske krvi. Stolica mu je bila u Kninu. Za kralja hrvatskoga podigao se
jamačno sa potporom bizantinskog cara Aleksija I.-naime bizantinskom caru
nije bilo po ćudi napredovanje ugarskog kralja, budući da mu je bilo
milije, da mu u susjedstvu bude manja država, tj.Hrvatska, nego li veća i
jača Ugarska. Taj poticaj bez sumnje prihvatili su i Hrvati. Uvidjevši,
kuda ih je dovela ne sloga radi koje su izgubili bili polovicu svojeg
kraljevstva Hrvati se okupe oko Petra Svačića i proglase ga kraljem,
koji je jamačno vodio Hrvate iz Dalmatinske Hrvatske u pomoć onima iz
Sjeverne Hrvatske, odakle je bio protjerao Alma madžarskoga namjesnika u
Hrvatskoj i te sjedinio u svojoj vlasti sve hrvatske zemlje od Jadranskoga mora
sve do Drave.
Novi ugarski
kralj Koloman, Ladislavov nasljednik na prijestolju, nije bio voljan
odreći se Hrvatske, na koju je tobože poslije Alma imao baštinsko pravo
kralj Koloman. Zato je u proljeće 1097. spremio vojsku i poslao ju prema
Hrvatskoj, da oružanom rukom privede u život ovo svoje pravo. Ali i Hrvati se u
tom složiše, te krenuše pod oružjem na Dravu. Stojeći tako jedni prema
drugima kralj Koloman, kad vide da neće ići silom, pokuša se
prijateljski nagoditi s Hrvatskim narodom, pa u to ime posla Hrvatima svoje
glasnike. Hrvati saslušavši poslanike zaista se sastanu u sabor i zaključe
primiti Kolomana kao rođaka Zvonimirove udove za kralja hrvatskoga, ako
prisegne da će vjerno držati sva prava Kraljevstva.
Kako je Koloman
na sve pristao pođoše u Križevce, gdje je po predaji Koloman potpisao
ugovor s 12. župana kao zastupnicima dvanaest hrvatskim plemena i to iz roda Kačića,
Šubića, Čudomirića, Svačića, Gušića,
Maogorodića, Karinjana i Lapčana, Poletčića,
Lasničića, Jamometića i Tugomirića. Po tome ugovoru koji je
kralj potpisao nakon sporazuma sa zastupnicima 12. hrvatskih plemena, morao se
je kralj okruniti hrvatskom krunom i zajedno priseći onako kako su
prisezali kraljevi hrvatske krune:da će čuvati slobode plemena i
gradova, zatim da će i poslovima kraljevstva raspravljati samo s velmožama
i plemstvom Hrvatskog kraljevstva, pa onda u gradove da ne će dopuštati da
se naseli nijedan stranac i napokon da će čuvati sve povasltice
crkve.
Međutim
tomu se ugovoru opre Petar Svačić, a s njim nešto plemstva i naroda.
I kad je kralj Koloman krenuo u Bijelu Hrvatsku na krunidbu, nezadovoljnici se
odijele od nagodbenjaka i krenu u borbu protiv kralja. Kod Gvazda ispod Donje
Kupe na prelazu u Staru Dalmaciju negdje u svibnju 1097. dođe do
odlučne bitke, u kojoj zaglavi i posljednji narodni kralj hrvatski Petar
II.Svačić, držeći posljednji u svojoj ruci stijeg potpune
državne nezavisnosti kraljevine Hrvatske. I tako na gori Gvozdu, koja se otada
zove Petrova gora krvavim pečatom bi zapečačeno shvaćanje
da će Hrvatska u zajednici s tuđinom i pod tuđinskim vladarom
biti jača i slobodnija, nego sama pod svojim vlastitim.
Nakon toga Hrvatski
Narod, iako mu je država bila združena sa Ugarskom samo u ličnosti
zajedničkog vladara, presta poslije smrti posljednjeg vladara Hrvatske
krvi živjeti-svojim-životom. Zbog toga je sasvim imao pravo posljednji hrvatski
kralj Petar Svačić, kada je na Gvozdu uskliknuo: Finis Croatiae! - S
Hrvatskom je svršeno!
Anet Oršanić u "Hrvatskom oraču",
1939.