Sin Stjepana I. Trpimirovića Petar Krešimir postao je
svojim junaštvom i svojim diplomatskim vezama obnovitelj Kraljevstva Hrvatskoga.
Naslijedivši oca i Kraljevstvo koje je bilo dosta jako i oporavljeno, ono ipak
nije bilo tako silno i prostrano kao za prvoga Kralja Tomislava. Crvene
Hrvatske oblasti bijahu već od kralja nametnika Pribunje odijeljene od
Bijele Hrvatske. Pa i banovina Bosna bijaše svoja, a Srijemska banovina u
rukama Bizanta. Tako je Petar u prvi čas vladao jedino Bijelom Hrvatskom,
Slavonijom i nekim dalmatinskim gradoivma.
No doskora
zavlada on svim gradovima Dalmacije tako da se više ne trgaju od Hrvatske za
vrijeme cijele njegove vladavine i vladavine njegovih prvih nasljednika.
Kasnije kada su Kumani stali u velikim grupama provaljivati i na balkanski
poluotok i zaprijetili opstanku Bizanta, Petar Krešimir upotrijebi tu priliku,
te osvoji i opet natrag pripoji Hrvatskom Kraljevstvu i Srijemsku i Bosansku
banovinu.
U svojoj
unutrašnjoj politici premda se poklonio reformama rimske crkve Petar Krešimir
IV. bio je posve hrvatski kralj. U njegovu se dvoru govori hrvatski. Dvorski
dostojanstvenici imaju imena i časti samo-hrvatske. Za njegovo vrijeme
obnovljene su tri biskupije čisto hrvatskim karakterom (Kninska,Ninska i
Biogradska), a bijahu podignuti i samostani, u kojima je cvao jezik i
knjiga-hrvatska. Da bi zapriječio svako cjepanje države stegnuo je vlast
banovima i županima, a cijelu je državu podijelio ponovno na 7. banovina:
Srijemska i Požeška (današnja Slavonija), Slavonsku (današnja sjeverna Hrvatska
i nešto zemlje na jugu Kupi i Savi), Hrvatsku (današnja Južna Hrvatska s Istrom
do Raše), Bijelu Hrvatsku (od Zrmanje do Neretve i s Bosnom do Vrbasa),
Bosanska (imeđu Vrbasa i Drine) te napokon Ramsku banovinu (danas
otprilike Sjeverna Hercegovina do rijeke Rame).
Prema tome medje hrvatskoj državi za najslavnijega
hrvatskog vladara bile su: Drava, Dunav do utoka Save, Sava do utoka Drine,
Drina odprilike do Višegrada, zatim crta povučena od Višegrada do Rame s
Neretvom, te napokon Jadransko more, rijeka Raša, te odprilike ista međa
koja je i danas prema Kranjskoj i Štajerskoj.
Za njegova doba
državne granice kraljevine Hrvatske bile su najšire: od Drave do Neretve, i od
Jadranskog mora do Drine. On je uopće prvi hrvatski Kralj, koji je
ujedinio Dalmaciju preko Bosne i sa Bosnom. Njegova diplomatska vještina
koristila mu je više, nego ikojem drugom hrvatskom vladaru prije njega. No ne
manje i-vojnička. Što se najbolje vidi iz ovih krijepkih i odlučnih
riječi s kojima popračuje svoje darovnice: Drzne li se tkogod,
zaveden đavlom, da povrijedi ovo darovanje, neka zna da treba biti, prezirući
naše prijateljstvo, -jači od nas.
Na taj
način pošto je Petar Krešimir proširio granice svoga Kraljevstva kakve su
bile za Kralja Tomislava, uredio unutrašnje uređenje, obavio podjelu svoje
države i pribavio prirodne međe: Jadransko more i rijeku Dunav, mogao je u
Ninu 1069. godine taj Veliki Kralj okružen od mnogih dostojanstvenika svoga
Kraljevstva, s ponosom uskliknuti: "Bog svemogući raširio je moju
državu na kopnu i na moru," i nazvati se istom prilikom, "po Božjoj
milosti Kralj Hrvatske i Dalmacije". Uopće iz povelje kojom Petar
Krešimir daruje zadarskom samostanu sv. Krševana otok Maon iskzuje se Petar
Krešimir kao vrlo odlučan i ponosan duh, jer tu preko svoga kancelara
govori kao vladalac svijestan svoje vladalačke snage i svijestan da kao
obnovitelj Hrvatskoga Kraljevstva sjedi na prijestolju djedova svojih, Kneževa
i Kraljeva iz hrvatske narodne dinastičke kuće Trpimirovića.
Ante Oršanić u "Hrvatskom oraču",
1939.