Henry Morgan
Henry Morgan, (1635. - 25. kolovoza 1688.) Velšanin, gusario je za Englesku protiv Španjolaca u Karipskom moru. Proslavio se osvajanjem Paname "Kraljice Tihog oceana".
Henry Morgan
Mladost [uredi]
Najstariji sin Roberta Morgana, velškog plemića i njegove supruge Njemice. O njegovoj mladosti je malo poznato. Govorio je da je kao dječak otet u Bristolu i prodan kao rob na Barbados odakle je odveden na Jamajku. No njegov ujak Edward Morgan je bio zamjenik guvernera Jamajke nakon dolaska na vlast Charlesa II. i Henry Morgan je oženio njegovu kćer, Mary. 1663. u Port Royalu se pridružio floti bukanira pod vodstvom Christophera Myngsa. i sudjelovao u ekspediciji Johna Morrisa koja je opljačkala španjolska naselja Vildemos, Trujillo i Granadu.
1666. zapovjedao je brodom u ekspediciji Edwarda Mansfielda kada su preoteli Španjolcima otoke Old Providence i Santa Catalina. Nedugo nakon toga Mansfield je zarobljen i ubijen od Španjolaca a bukaniri su jednoglasno izabrali Morgana kao admirala.
Gusarska karijera [uredi]
1668. ovlašten je od Thomasa Modyforda, guvernera Jamajke, da zarobi nekoliko Španjolaca s kube kako bi saznali španjolske planove za napad na Jamajku. Sakupivši 10 brodova i 500 ljudi Morgan se iskrcao na kubi te zarobio i opljačkao grad Puerto Principe. Nakon toga je zauzeo dobro utvrđeni grad Puerto Bello u današnjoj državi Panami. Rečeno je da su Morganovi ljudi pritom koristili zarobljene Isusovce kao štit, da bi zauzeli treću, najteže osvojivu gradsku utvrdu. Guverner Paname je nastojao mirnim putem privoljeti napadače na odlazak i Morgan je konačno pristao napustiti grad uz plaćanje velike otkupnine. Ovi podvizi su daleko nadmašivali ovlasti koje je Morgan imao i bili su popraćeni užasnim okrutnostima ali guverner Jamajke je nastojao sve opravdati nužnošću da se Englezima daju slobodne ruke za napade na Španjolce gdje god je moguće. U Londonu, engleski Admiralitet je sve jednostavno zanemario a Morgan i njegovi ljudi su se vratili u Port Royal da proslave. Morgan je stečeni plijen iskoristio da kupi nekoliko plantaža na Jamajci.
Modyford je gotovo odmah povjerio Morganu još jednu ekspediciju protiv Španjolaca i on je nastavio pustošiti obalu kube. Nedaleko Hispaniole 2.I.1669. Morganov admiralski brod Oxford je slučajno eksplodirao tijekom pijančevanja a Morgan i njegovi časnici su jedva izbjegli smrt. U ožujku je opljačkao Maracaibo u Venezueli koji je bio napušten kada je opažena njegova flota. Nakon toga je proveo nekoliko tjedana u Venezuelanskom naselju Gibraltar na jezeru Maracaibo mučeći bogate građane da bi mu otkrili gdje su sakrili gradsko blago.
Vraćajući se u Maracaibo Morgan je zatekao na izlazu iz jezera tri španjolska broda koja su ga čekala no zarobio ih je ili uništio. Prikupio je prilično mnogo blaga kao otkupninu što napušta grad i konačno dovitljivim zavaravanjem i napadom na utvrdu, što je uvjerilo španjolskog guvenera da povuče svoje topove, probio se na sigurnost otvorenog mora. Na povratku na Jamajku ponovno je opomenut od Modyforda ali ne i kažnjen. Morgan je stečeni novac iskoristio da kupi još zemlje.
Španjolci su se sa svoje strane jednako ponašali i Morgan je ponovno ovlašten, kao zapovjednik svih ratnih brodova Jamajke, da vodi rat sa Španjolcima, uništava njihove brodove i gradove, plijen stečen u pohodima bio mu je jedina plaća. Prema tome, Morgan i njegovi ljudi su bili gusari, ne pirati. Nakon razaranja obale kube i dijelova kontinenta odlućio je povesti ekspediciju na grad Panamu na obali Tihog Oceana.
Vrhunac uspjeha, Panama [uredi]
15. prosinca 1670. ponovno je oteo Španjolcima Santa Catalinu a 27. prosinca zauzeo je tvrđavu Chagres pobivši 300 vojnika garnizona. Nakon toga je napustio brodove i čamcima krenuo uzvodno rijekom Chagres. Sa 1400 ljudi krenuo je jednim od najmočvarnijih područja u Srednje Amerike. Njegov ambiciozni plan je bio; pješaćenjem priječi kontinent i koristeći učinak iznenađenja napasti Španjolce koji ih ondje nisu očekivali (kao i Francis Drake 90 godina ranije). Kada su se njegovi ljudi konačno pojavili pred Panamom bili su iscrpljeni i umorni.
18. sijećnja 1671. Morgan je otkrio da Panama ima 1500 pješaka i konjanika. Podjelio je svoje snage i poslao jednu kolonu kroz šumu da izbije pred gradske zidine i ondje se ukopa. Vidjevši Engleze, španjolski vojnici su izašli iz grada namjeravajući ih pregaziti no bukanirski strijelci su pušćanom vatrom obarali Španjolce. Istodobno je druga gusarska kolona udarila Španjolcima s boka i potpuno ih uništila. Nakon skupljanja plijena koji je premašivao stotinu tisuća funti spalili su grad i pobili sve preostale stanovnike koji nisu na vrijeme pobjegli počinivši najveće zvjerstvo koje su engleski gusari ikada počinili. No to nikada nije dokazano, neki kažu da su španjolski vojnici u bijegu sami zapalili grad, znajući da ne mogu pobjediti a ne želeći Morganu ništa ostaviti.
Gubitak Engleske potpore [uredi]
No s obzirom da je pljačkanjem Paname povrijedio mirovni ugovor između Španjolske i Engleske, Morgan je uhićen i sproveden u Englesku 1672. Dokazao je da u trenutku napada nije znao za ugovor i proglašen je vitezom prije nego je vraćen na Jamajku da bi preuzeo dužnost zamjenika guvernera.
1681. tada već guverner Morgan je pao u nemilost britanskog kralja koji je namjeravao oslabiti polu-autonomno Vijeće Jamajke i zamjenjen je dugogodišnjim političkim suparnikom Thomasom Lynchom. Dobio je na težini i zadobio je glas pijanog grubijana.
Umirovljenje [uredi]
1683. Morgan je isključen iz Vijeća Jamajke zbog podvala guvernera Lyncha. U isto vrijeme izvješća o Morganovim pothvatima su izašla u knjizi De Americaensche Zee-Rovers (nizozemski Povijest Bukanira Amerike). Morgan je podigao tužbu protiv izdavača knjige i na sudskom procesu dobio odštetu od 200 funti. Nakon što je Thomas Lynch umro 1684., njegov prijatelj Christopher Monck imenuje upravu i organizira obustavu Morganova nesudjelovanja u vijeću Jamajke 1688. Morganovo zdravlje je propadalo još od 1681. U Londonu mu je dijagnosticirana tuberkuloza i umro je 25.9.1688. Moguće je da je to bilo uzrokovano pretjeranim opijanjem.
