Napomena o imenu Hrvat i Hrvace

Fra Mirko Buljac

Nekada se pisalo Župa Hrvatce. Bjelodano je da naziv Hrvace - Hrvatce potječe od naziva našega naroda Hrvati i naše domovine Hr­vatske.

Ime Hrvat potvrđeno je vrlo rano, od 9. -12. stoljeća. Bizantinski car Konstantin Porfirogenet spominje ga sredinom 10. st. na grčkom jeziku Hrvatska - Hrvati. Latinski natpis kneza Trpimira glasi "Trepimirus dux Croatorum" (u darovnici Splitskom nadbiskupu 4. ožujka 852. godine) što znači "Trpimir vođa Hrvata". Tu su još latinski na­zivi: Croata - Hrvat i Croatia - Hrvatska, te slični nazivi Croati - Croatae kolektivno ime naroda i zemlje.¹

Istina, strani autori su nas nazivali "Schlavi", što treba redovito prevoditi Hrvati.

Hrvat, Hrvatica pripadnik hrvatskoga naro­da. Hrvatstvo je osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu, te ukupnost osobina Hrvata. Hrvatovati tj. isticati osjećaj hrvatstva. Hrvati se tj. hvatati protivnika rukama, nadvladati ga i srušiti ga na tlo.²

Naš povjesničar Vjekoslav Klaić opisao je rasprostranjenost naziva Hrvati i Hrvatska u povijesti slavenskih naroda u zemljama slovenačkim, srpskim, ruskim, češkim, te u zem­ljama polapskih Slavena.³

Nazivi mjesta (sela) od imena Hrvat: Horvati i Horvatec u Međimurju. Hrvace kod Sinja, Hrvati kod Tuzle i Kladnja, Hrvati kod Ohri­da, te sela Hrvati u okolici Atene; u Zagrebu postoji i Horvaćanska cesta.

Prezimena od riječi Hrvat vrlo su brojna:

1.  Hervat (Pula)

2.  Hervatin (Istra)

3.  Hrovatić (Zagreb)

4.  Hrvačanin (Novo Topolje - Slavonski brod)

5.  Hrvačić (Velika Gorica, Mala Gorica, Gospić)

6.  Hrvaćan (Slavonska Požega)

7.  Hrvaćanin (Zadar, Slavonska Požega)

8.  Hrvaić - Hrvojić (Trebarjevo i Sisak)

9.  Hrvat i Horvat vrlo su rasprostranjena pre­zimena.

10.  Hrvatek (Beli Manastir)

11.  Hrvatić (Kutina, Kalinovac, Đurđevac)

12.  Hrvatin Hervatin, Harvatin itd...

13.  Hrvatinić (Garešnica)

14.  Hrvatinović (Bjelovar)

15.  Hrvata (Kruševica - Županja)

16.  Hrvatović - Horvatović (Vukovar, Vinkovci)

17.  Horvatić (Zagreb)

18.  Horvatiček (kajkavsko prezime dosta brojno)⁴

Nazivi mjesta Župe Hrvace pisalo se (naziva­lo se) na ovaj način:

1. Hroivacza - tako je napisano u Povelji hvatsko-ugarskoga kralja Matijaša Korvina po­slanicima Poljićke Republike, dana 25. srp­nja godine Gospodnje 1480. u Budimu, na svetkovinu sv. Jakova apostola. Ovo je prvi poznati pisani spomen Hrvača⁵

2.  Turski defter iz godine 1604. za Hrvace piše "Hrvace (Gornje i Donje) zvane Hrvatice".⁶

3.  Hrvace se nazivaju i HRVAT GRAD prema pjesmi "Hrvatka dievojka i hvaljen - bećir aga".⁷ U pjesmi čitamo i ove stihove (4. i 5. redak)

"U Hrvatu gradu bielomu,

U Hrvatu Hrvatka divojka".

4.  Mletački / talijanski dokumenti - spisi, te župnici u Maticama pišu Ervazze (Ervazza), Hrvazze - sve do polovice 19. stoljeća.

5.  Od polovice 19. stoljeća pa sve do 1960. godine, župnici i hrvatski povjesničari i pjesni­ci pišu Hrvatce.⁸

6.  Zadnjih 50-ak godina piše se Hrvace.

"Od Hrvataca, Hrvace postaše,

Tako selo, sad se zove naše!"

Tako pjeva Janko Vukman, hrvatački narodni pjesnik.

7. Narod je ime sela obično izgovarao bez h 'Rvace.

- Odakle si? - iz Rvaca. - Gdje živiš? - U Rvacima.

Još se i danas veli: "Bio sam u Rvacima!" A ne - U Hrvacama!

Prof. fra Josip Soldo spominje staru predaju o nastanku imena Hrvatce (Hrvace): "U vrijeme seobe naroda na naše prostore doselili su se Hrvati, prešli su rijeku Cetinu i smjestili se u mjestu koje je kasnije dobilo ime po njima Hrvace, a do rijeke Cetine preko Dinare došli su i Avari (Obri) i nastanili su se u mjestu koje je naz­vano kasnije po njima Obrovac. Istu predaju o toponimu Hrvace čuo sam još 1949. go­dine od prof. dr. fra Vlade Radonića.

Među spomenutim prezimenima i toponimi­ma koji su nastali od imena Hrvat, imamo vrlo slične, kao na primjer: Hrvačanin, Hrvaćanin...

Stanovnike Hrvaca naši susjedi iz okolnih sela, pa i cijele Sinjske krajine, nazivaju Hrvačani i Hrvatačani. Vidjeli smo da je naziv Hrvatce stariji od Hrvace. Naš veliki pjesnik Tin Ujević za našega galeristu Ivana Galica piše: "Ovaj sin Hrvataca..."⁹Stoga smatramo da je pravilnije, logičnije, ljepše i milozvučnije nas kojipotječemo iz Hrvataca zvati Hrvatačani, Hrvatačanke. Tako ćemo i pisati u ovoj knji­zi. Jednako tako pisati ćemo kako narod go­vori "Hrvačima", a ne Hrvacama!

Molimo našu Općinsku skupštinu da od Hr­vatskoga sabora zatraži da se naša župa i općina zove i piše starim nazivom Hrvatce, a ne Hrvace! Ovo ime sve nas Hrvatačane i potomke Hrvatačana sjeća na naše drago mjesto, na naš kraj i zavičaj, na našu domo­vinu i naš narod. Kako je lijepo i divno potje-cati iz Hrvataca (Hrvača)! Knjiga je tiskana i kao sjećanje na Veliki jubilej kršćanstva, 2000. godinu i na 520. obljetnicu prvog pisanog spomena imena Hrvace (25. 7. 1480. godine - 2000.) u Budimu gradu, u povelji kralja Matijaša Korvina.

Hrvace lipo ime

Hrvace su ka od Boga date,

Nadaleko, svitu su poznate.

Čast selima Cetinske krajine,

Al' Hrvace, to je lipo ime.

Bože mili, na daru ti hvala,

Štoj priroda Hrvacimdala.

Lipo ime selo dobilo je,

Baš Hrvace i zaslužilo je!

Po nazivu to se odma znade,

Kakvo dobro to selo imade.

Janko Vukman

Najljepše selo Hrvatce

"Dne 29. lipnja 1868. godine (o.u. na blagdan sv. Petra i Pavla)...

Popodne podosrao na čarobno Hrvatačko po­lje i do najljepšeg sela Hrvatce koje se stere Sinju na sjeveru."¹⁰

Dr. Ivan Bašić, prof. animalne fiziologije u Osjeku, rekao je studentima: "Istraživao sam biljne i životinjske vrste u Hrvatačkom polju i Miloševu jezeru, gdje sam pronašao jedin­stveni životinjski primjerak tritona... Selo Hrvace je jedno od najljepših sela u Hrvatskoj, njegove su ljepote i položaj jedinstven i veličanstven... Puno sam putovao po svijetu, ali selo Hrvace i selo Grab usađeni su mi u srce i dušu!"¹¹

"Hrvace jedno od najboljih i

najvećih sela".

Julije Bajamonti

Selo Hrvace¹³

U podnožju šumovitih brežuljaka, na rubu plodnog Hrvatačkog polja, uz cestu Sinj-Knin smjestilo se moje selo Hrvace. Okruženo je planinama Kamešnicom, Plišivicom i Vrdovom. Prošaralo ga je nekoliko manjih brežu­ljaka kao što su Krinj, Kekezov kuk, Perkovića brig i Šarića glavica.

Plodno polje napaja rijeka Cetina sa svojim pritocima Vojskovom i Jejovcem. Tu je i Miloševo jezero. Za vrijeme vrućih ljetnih dana ku­pamo se u Cetini i njenim pritocima.

Hrvace su pravi zemaljski raj. U njima živim od svog rođenja. Lijepo mi je. Ali po priča­ma moga djeda i bake, čini se da je život u Hrvacimnekada bio zanimljiviji. Mladost se sastajala i zabavljala kod crkve u vrijeme vjer­skih blagdana. Igralo se kolo, gledali se mo­mci i cure. Mladići su djevojkama darivali grotulje oraha. Kad bi se spustila noć, išli su na silo. Pjevala se rera. Danas se mladost drugačije zabavlja.

Svako mjesto ima i svoja tradicionalna jela. U Hrvacimsu to uštipci, pršut, kruh ispod peke i arambaši. Uz to dobro dođe i čaša crnog vina.

Ostaci narodne nošnje još su vidljivi na stari­jim ženama, one nose starinske sudare, jakete, šotane i traverše.

Ljudi su ovdje marljivi. Naučili su od malena mukotrpno raditi. Za vrijeme proljetne sjetve razmile se po oranicama i samo vidiš kako se ore, brana i sije. Ne štede truda kako bi na jesen uživali u plodovima svoga rada.

Frano Zorica

Rodnim Hrvacim¹²

Obidoh mnoge gradove i sela,

daleko od rodne grude svoje,

vidio, šume - polja - rijeke - i vrela,

nigdje ne vidjeh tih ljepota,

ko Hrvace moje.

Hrvace moje, postojbino draga,

od tebe ljepšeg kraja nije,

od tebe nema većeg mi blaga,

koje se u tvojim pejsažima krije.

Gore, vrleti, "Cetina" i polje,

najljepši si mi kraj na svijetu tom,

podjednako lijepi i gore i dolje,

u tebi mi moj očinski dom.

Nigdje ni sunce tako ne grije,

niti mjeseca obasjava sjaj,

nigdje prirodne ljepote nije,

kao što je rodni mi kraj.

Stjepan Radan

Literatura:

1.      Dr. Petar Šimunović Hrvatska prezimena, Podri­jetlo, značenje i rasprostranjenost, Zagreb, 1995., 331.-338.

2.      Rječnik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb, 2000., 336.

3.     Vjekoslav Klaić Hrvati i Hrvatska, ime Hrvat, Laus, Split, 1991, 13.-73.

4.      Dr. Petar Šimunović: Hrvatska prezimena, Zagreb, 1995. 334.

5.     Vjekoslav Klaić, Prilog za povijest Poljica u 15. stoljeću, Vjesnik kr. Hrvatsko-Slavonsko-Dalmatinskoga arkiva, god. XVI. Tisak Kralj, zemaljske tiskare Zagreb 1914, 40-44. Neki vele da je pisac Povelje krivo napisao ime Hrowacza, mjesto Hrowatza.

6.     Sinj i Cetinska krajina za vrijeme osmanlijske vlasti, Zbornik Cetinske krajine 4, Sinj, 1989, 61, 67.-68.

7.     Vidi u Monografija Hrvace str. 268.

8.     Vidi: Grga Novak: Prošlost Dalmacije, sv. II. "Hrvatce, Sinj" Zagreb, 1944. i Enciklopedija likovnih umjet­nosti, sv. 2. str. 577. "Hrvatce, selo kod Sinja", Zagreb, 1962. 306. i fra Ivan Marković: Sinj i njegovo slavlje, "vojnici... dojdoše u Hrvatce", reprint izdanje, Sinj, 1998. 61.

9.     Tin Ujević: Jadranska pošta, Split, 9. 5.1930.

10.    Vjekoslav Klaić: Prirodni zemljopis Hrvatske, Zagreb, 1878, 139.

11.    Zapažanja profesora priopćila Anka Mušterić rod. Bošnjak, profesorica biologije.

12.    Stjepan Radan: Bolan krik istine, Zagreb, 1992., 28.

13.    Frano Zorica, O.Š. Dinka Šimunovića, Hrvace, Dan, Split, 14.1. 1996.