ČINJENICE O BROJU IZBJEGLIH SRBA U OLUJI

Izvor: https://narod.hr/hrvatska/prof-sterc-tijekom-oluje-hrvatsku-je-organizirano-napustilo-130-000-srba-brojka-od-300-000-je-srpska-propaganda

Prof. Šterc: ‘Tiekom Oluje Hrvatsku je organizirano napustilo 130.000 Srba, broj od 300.000 je srbska propaganda’

Godine je 1993. već objavljen znanstveni rad pod naslovom Demografski uzroci i posljedice rata protiv Hrvatske (Šterc, S., Pokos, N., Društvena istraživanja: časopis za opća društvena pitanja, Vol. 2 No. 2-3 (4-5), 1993., str., 305-333.), u kojem se razmatraju demografski odnosi i jasno pokazuju okviri zbivanja.

Već je početkom 1992. godine u Hrvatskoj okupiran prostor na kojem je živjelo po popisu stanovništva iz 1991. 549 083 stanovnika ili 11,5 % od ukupnog, dok je u sastavu stanovništva bilo tek nešto iznad 50 % Srba (točnije 52,4 %). Ostalo su bili Hrvati i ostali. Cijeli je prostor praktički očišćen od nesrpskog stanovništva i to preko 230 000 Hrvata i ostalih (samo Hrvata oko 200 000), a u kasnijim se zbivanjima ova destrukcija gotovo i ne spominje. Posebno treba naglasiti kako je na bivšem okupiranom području u RH živjelo prema istom popisu tek oko 49, 5 % svih Srba u Hrvatskoj, dok ih je preko polovine živjelo u slobodnom dijelu Hrvatske.

Prije početka suđenja u Hagu i osobnog svjedočenja vezanog za optužbe Hrvatske i hrvatskih generala za etničkog čišćenja objavljen je i rad o migracijama stanovništva za vrijeme srbijanske agresije na Hrvatsku 1998. godine (Šterc, S., Hrvatska između migracije i emigracije, Globus, 10.4.1998., broj 383, str. 40-45, 11 kartodijagrama i 2 tablice). Rad je objavljen u tjedniku u sklopu „Globusove” analize izvješća EU-a o Hrvatskoj, kako bi sadržaj bio dostupniji javnosti od formalnih znanstvenih objava i postao je službeni dokument Haškog suda.

Koristeći samo srpske i srbijanske izvore iz njihovih parcijalnih popisa stanovništva i broja ljudi mobiliziranih i pod oružjem na okupiranim hrvatskim područjima i izvore iz biltena UNHCR-a, UNTAES-a i OESS-a za 1991. i 1992, godinu, moguće je bilo utvrditi strukturu i smjer migracija. Bilteni su UNHCR-a potvrđivali kako je već u prve dvije godine agresije na Hrvatsku okupirano područje napustilo oko 90 000 Srba, a do oslobađanja 1995. godine još oko 50 000 (bilteni 1993.-1995.). Prema tome, prije oslobađajuće operacije „Oluja” na cijelom je okupiranom području bilo oko 140 000 Srba i oko 25 000 nesrpskog stanovništva. Tijekom vojno-policijske operacije oslobađanja oko 130 000 Srba napušta bivše okupirano područje (bez Hrvatskog Podunavlja), dok ih je oko 10 000 ostalo, što potvrđuju brojni izvori međunarodnih institucija (čiji se rad bitno intenzivirao) i tzv. Langov popis. Isti izvori potvrđuju kako svih 130 000 osoba nije napustilo Hrvatsku, nego je ih je oko 18 000 zbrinuto u još uvijek okupiranom Hrvatskom Podunavlju iz kojeg s vremenom iseljavaju u Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i treće zemlje. Procjenjuje se kako je oko 20 000 Srba napustilo Hrvatsko Podunavlje prije dolaska UNTAES-a 15. siječnja 1996. godine, tako da je u tom okupiranom području nakon 1995. živjelo oko 45 000 domicilnih Srba, oko 18 000 doseljenih nakon „Oluje” i oko 12 000 nesrpskog stanovništva-ukupno oko 75 000 osoba.

Posebno treba naglasiti kako su ovi podaci temeljeni na međunarodnim izvorima bili poznati i svim predstavnicima svih međunarodnih institucija koje su djelovale u Hrvatskoj u Radnoj skupini o operativnim postupcima povratka (činili su ju predstavnici Vlade RH i svih međunarodnih institucija u RH) te sudskom vijeću, tužiteljstvu i obrani u Hagu, a vjerojatno i hrvatskoj diplomaciji. Usprkos tome brojka je od preko 300 000 Srba koji su napustili Hrvatsku u političkoj svakodnevnici usmjeravanja krivnje na Hrvatsku konstanta sve do današnjih dana.