Nekako oko vremena pojave Saracena u Jadranu (840.-tih)
umre knez Mislav, a naslijedi ga Trpimir (845.-864.) praotac one dinastije koja
je uz neke izuzetke vladala u Hrvatskoj sve do pred kraj XI. stoljeća.
Trpimir priznavao je doduše vrhovnu vlast franačkog kralja Lotara, kao
kralja Italije, ali nam se unatoč toga javlja u punom vladalčkom
sjaju po uzoru franačkog dvora. Sebe naziva "pomoću Božjom knez
Hrvata" - "dux Chroatorum iuvatus munere divino", što je prvi
spomen hrvatskog imena u povijesnim spomenicima, kao što je sačuvana nam
njegova isprava od 4. ožujka 852., najstariji poznati nam hrvatski
diplomatički spomenik. U Klisu imao je dvor, gdje su ga okruživali župani,
komornici i dvorski svećenici. Inače bješe pobožan kao i drugi
zapadni vladari onoga vremena. Nema sumnje da je hodočastio nekud u
Cividale, sjedište akvilejske nadbiskupie, gdje se čuvao neki rukopis evandjelja
sv. Marka, za koji se kazivalo, a tada i vjerovalo, da ga je napisao sam sv.
Marko. Tom mu je prilikom ubilježeno ime na jednoj stranici iznad evandjeoskog
eksta kao domno Tripimero. Ali "ne znajući kad će doći
poslejdnji dan i tren, i vrlo zabrinut za spas svoje duše", knez Trpimir
"posavjetovavši se sa svojim županima", odluči podići
samostan u čast sv. Petra-možda po svom kršaćnskom imenu-u koji je
doselio benediktinske redovnike iz čuvenog Montecassina. Samostan s crkvom
gradjen je nedaleko Klisa u današnjim Rižinicama, medju maslinama, lozom i
smokavama. Kad je samostan s crkvom bio dovršen, obrati se Trpimir na svoga
kuma, splitskoga nadbiskupa Petra, da mu posudi srebra, od kojeg će dati
načiniti crkveno posudje, čemu se on i odazva. U znak blagodarnosti
knez Trpimir potom odluči, da će madbiskupa darivati, i upita ga što
bi želio. Nadbiskup Petar, koji je nedavno kupio neka zemljišta u splitskoj
okolici (Lažani i Tugari), poželi ispravom potvrdjeno vlasništvo ovih zemalja,
a podjedno još da knez potvrdi nekadanje darivanje njegova prethodnika Mislava.
Tome je udovoljio Trpimir u Biaćima dana 4.ožujka 852. u zboru hrvatske
gospode, pače sam je Trpimir s desetinom kliškog kneževskog posjeda i
crkvom sv.Jurja u Putalju darovao još i oveći komad zemljišta s kmetovima
na njemu na uveličanje svete solinske crkve.
Anet Oršanić u "Hrvatskom oraču", 1939.