Kad je 828. dokinuta furlaska markgrofovija i time prestao
nadzor njezina markgrofa nad Dalmatinskom Hrvatskom, bi njezin knez neposredno
podređen kralju Italije, što je svakako imalo za posljedicu da se odasada
našao razmjerno slobodniji i nezavisniji. Ovakav položaj knežev morali su pored
toga ojačati i poznati građanski ratovi u franačkoj državi, koji
su stalno bjesnili uz male prekide od 829.-843. godine između cara
Ludovika i njegovih sinova, a naročito poslije 833. kada je najstariji
Ludovikov sin Lotar postao potpuno nezavisan vladar u kraljevini Italiji. Tada
bijaše dlamatinsko-hrvatskim knezom Mislav (835.-845.), po svoj prilici
neposredni nasljednik Vladislavljev, a sjedište mu je više bio Nin nego Klis,
gdje mu se spominje dvorac (curtis). Mislav bješe pobožan vladar: sagradio je u
mjestu Putalju nedaleko salonskih ruševina crkvu sv. Jurja, možda po svom
kršćanskom imenu, i obdari ju zemljištem i robovima, koji će od oca
na sina ovu zemlju obrađivati, a kao susjed grada Splita sjeti se i
nadašnje crkve, kojoj je tada biskupom bio Justin pa joj odredi desetinu
plodova i životinja na svom kneževskom posjedu u susjednom Klisu. Ovo je prvi
dar što ga je splitska crkva dobila od hrvatskog vladara na hrvatskom
zemljištu. Ali kneževo darivanje vrlo je značajno s političkog
gledišta, jer je splitska crkva bila na bizantinskom, dakle tuđem
teritoriju, a povrh toga još je potepadala pod carigradskog patrijarha. Baš za
vladanja Mislava dovršila se konačno u Carigradu dugotrajna borba protiv
ikona pobjedom "pravovjerja" 842. godine. O tom je onda obavijestio
patrijarh Metodije zasebnim pismom splitskoga nadbiskupa Justina, tražeći od
njega da taj događaj proslavi u svojoj crkvi, što je ovaj i učinio.
Međutim baš oko toga vremena bili su politički odnosi između
Franačke i Bizanta vrlo dobri, a kao carski strateg fungirao je u carskoj
Dalmaciji u to vrijeme Brienij.
U svim se ovim
prilikama ima tražiti razlog, da se tada i Dalmatinska Hrvatska oglasila kao
nova sila na Jadranskom moru, uperena svakako u prvom redu protiv arapskih
gusara, tada teške brige ne samo bizantinskog carstva, nego i Lotarove Italije.
Ali još prije nego li je došlo bar do većih sukoba s Arapima, knez Mislav
okušao je svoju pomorsku snagu s Mlečanima, a te su tada napadali i
Neretljani. Nije nam ništa zabilježeno o povodima hrvatsko-mletačkih
sukoba, a ne znamo ni to, je li su Hrvati napadali mletačke trgovce u
zajednici s Neretljanima, no da je bilo borbi između Mislavljevih podanika
i duždevih, nema sumnje. Zbog toga odluči se dužd Petar Tradonik na vojnu,
da bi prisilio Hrvate i Neretljane na mir. Ne znamo da li je tada došlo do
kakova sukoba, samo je sigurno, da je dužd utanačio s Hrvatima trajan mir
839. godine pod nepoznatim nam uvjetima, a onda preplovi do susjednih
neretljanskih otoka, gdje je vladao knez Družak(Droisaicus), i sklopi
također i s njim mir. Ali već na proljeće iduće godine
došlo je do novoga sukoba između Neretljana i Mlečana u kojem dužd bi
ljuto potučen. Čini se da je tada neretljansko brodovlje dopiralo sve
do franačke Istre, jer italski kralj Lotar utanači početkom 840.
s duždom ugovor koji se imao obnavljati svake pete godine, a po kojem bješe
Venecija obvezna, da za trgovačke privilegije, podijeljenje joj od
kraljevine Italije, priskoči u pomoć sa svojim brodovljem istarskim i
nekim drugim sjevernotalijanskim gradovima "protiv Slavena" (contra
generationes Sclavorum, inimicos scilicet vestros), razumije se, ako bi ih
napali.
Anet
Oršanić u "Hrvatskom oraču", 1939.