Izvor: https://narod.hr/kultura/sveti-petar-claver-zivot-je-posvetio-duhovnoj-brizi-za-crnacke-robove
Sveti Petar Claver:
Život je posvetio duhovnoj brizi za crnačke robove
Robovi, s kojima se
neljudski postupalo, imali su u njemu pravoga oca i najvjernijega prijatelja.
Zato su običavali govoriti: „Pater Claver bi zapravo morao biti crnac jer
nas jedan bijelac nikad ne bi znao tako ljubiti”, piše Book.hr.
Sv. Petar Claver rodio
se 26. lipnja 1580. u katalonskom naselju Verdú u obitelji naprednih seljaka.
Studirao je na sveučilištu u Barceloni i u isusovačkom kolegiju u
Palmi (Mallorca). 7. kolovoza 1602. godine je stupio u Družbu Isusovu.
Na nagovor oca Alonsa
de Sandovala, apostola crnačkoga roblja, koji je tražio pomoćnika,
Petar se konačno 1616. dao zarediti za svećenika. Tada mu je iz Rima
pisao sam general o. Mucio Viteleschi ovako: „Briga za duhovnu pomoć i
pouku crnaca zadatak je što ga ja visoko cijenim i smatram hvalevrijednim.”
Sveti Petar Claver za svoj veliki apostolat dobro se pripremio. Oružje mu se
sastojalo u spremnosti na sve, u herojskoj poniznosti i ljubavi, u apsolutnoj
poslušnosti prema Crkvi.
Sveti se Petar Claver
od prvoga dana svoga rada svojski stavio na službu i raspolaganje crnim
robovima, koji su ga zbog toga zavoljeli kao oca, a njegov je rad ispunjao
udivljenjem i mnoge dobronamjerne bijelce. Revni je apostol u isusovačkome
kolegiju u Cartageni u blizini porte izabrao izbicu u koju su mogli dolaziti
crnci. Tu je imao svega: duhana, datulja, šećera i stotinu drugih
stvarčica koje ljudi vole. To bi im davao, a s time i svoje srce. Robovi,
s kojima se neljudski postupalo, imali su u njemu pravoga oca i najvjernijega
prijatelja. Zato su običavali govoriti: „Pater Claver bi zapravo morao
biti crnac jer nas jedan bijelac nikad ne bi znao tako ljubiti”.
Sveti je i revni
apostol vodio statistiku o broju krštenja. Iz nje doznajemo da ih je imao preko
30 tisuća. Svaki je pokršteni crnac na krštenju dobio medalju koju bi
nosio oko vrata, a to je ujedno bio vanjski znak da je kršćanin. U
požrtvovnom radu oko crnaca u Cartageni, Petar Claver je ustrajao 34 godine.
Njegov se apostolat nije zaustavio samo na krštenju. On je i dalje o
pokrštenima vodio svestranu brigu. Među njima je promicao čestu
pričest, a zbog toga je sate i sate proveo u ispovjedaonici marno
ispovijedajući. Svojim je vjernicima usađivao u srce pobožnost prema
Isusovoj muci, ranama i prema Raspetome. To je za njegove patnike bilo najbliže
i najpotrebnije. Poticao ih je na pobožnost prema Gospi, a za crnce je osnovao
i vodio Marijinu kongregaciju.
Mistik s izvanrednim darovima
Uz taj veoma naporan
rad, u vrlo teškoj i sumornoj klimi, Petar si je nadodavao još i druge
dragovoljne pokore: postio je, po noći bdio i molio, živio u krajnjem
siromaštvu, pristupao bolesnicima koji su zbog svojih rana strašno izgledali i
ljudskoj naravi bili odbojni. Sv. Petar Claver bio je mistik u potpunom smislu.
Gospodin ga je obdario i nekim izvanrednim darovima: lakoćom da čita
ljudska srca, darom proroštva i ozdravljanja bolesnika. Ostao je svjež i
dorastao svome poslu sve do u starost. Sve je probleme znao energično
rješavati te nije ustuknuo ni pred kakvom poteškoćom.