ČINJENICE O
JUGOSLAVIJI
------------------------------------------------------------------------
8.
svibnja 1944. Topusko – znate li da je Tito kritizirao odluke ZAVNOH-a o
priključenju Istre i Dalmacije?
-
Sam Josip Broz već
je ranije svojim pismom iz 1943. kritizirao odluke Prvog i Drugog zasjedanja
ZAVNOH-a o priključenju teritorija Istre, Dalmacije i drugih dijelova
Hrvatske kao potencijalno opasne jer su donesene izvan odluka AVNOJ-a. Smatrao
je da time ZAVNOH prelazi svoje ovlasti u odnosu na AVNOJ i da se time u
očima stranih saveznika može očitovati kao separatizam.
Time se je već
polako pripremala zamka za ograničavanje samostalnosti djelovanja KPH i
njenog vođe Andrije Hebranga.
-
Na današnji dan, 8. svibnja. 1944. održano je Treće zasjedanje ZAVNOH-a u
starom hrvatskom mjestu Topuskom, razrušenom i spaljenom za vrijeme Domovinskog
rata.
ZAVNOH
je skraćenica za Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog
oslobođenja Hrvatske.
Treće
zasjedanje ZAVNOH-a donijelo je neke odluke koje su trebale biti garancija
hrvatske samobitnosti u slučaju poraza sila nacističke osovine, a dio
kojih je bila i Nezavisna Država Hrvatska.
Međutim,
kako piše Ivan Supek u knjizi „Na prekretnici milenija“ i ovdje su
jugoslavenski boljševici „poništili“ odluke ovog zasjedanja osudivši ih kao
„pad u buržoaski liberalizam“.
-
Predsjedništvo ZAVNOH-a činili
su: Vladimir Nazor (neovisan, pjesnik), Andrija
Hebrang (KPH), Ivan Gošnjak (KPH), Franjo Gaži (HSS), Stjepan
Prvčić (HSS), Filip Lakuš (HSS), Rade Pribićević (SDS),
Simo Eror (SDS), Svetozar Rittig (katolički svećenik) i Ante
Mandić (neovisan).
- Vođa
hrvatskih komunista na zasjedanju u Topuskom, Andrija Hebrang je tvrdio:
„Hrvatska ima pravo sama upravljati
sobom, imati svoj Sabor kao vrhovni zakonodavni organ i nositelj suvereniteta,
i pravo na svoju narodnu vladu.“
------------------------------------------------------------------------
Jugoslavija nikada nije glasovala za ″Univerzalnu
deklaraciju o ljudskim pravima″ niti ju je prihvatila. Time se svrstala
uz Sovjetski Savez i države komunističkoga bloka, s njima i
Južnoafričku Republiku (apartheid) i Saudijsku Arabiju.
------------------------------------------------------------------------
ZASTUPLJENOST HRVATA
I SRBA (i vjernika) U RAZNIM SLUŽBAMA I USTANOVAMA JUGOSLAVIJE I SR HRVATSKE
https://hercegbosna.org/forum/povijest/mit-o-ustavu-iz-74-t18323.html?start=50
- Latinska
Perović (sekretar SK Srbije, smienjena od Tita 1972.: ,,Srpski nacionalizam nije bio nikakav fantom, to je bila realna snaga,
prisutna u svim institucijama, vrlo jaka u partiji, ja vam kažem, u partiji je
to bilo ukroćeno i svako je izgovarao parolu bratstva-jedinstva, ali nikom
nije padalo na pamet da Srbiji u Jugoslaviji ne pripada centralno mesto, po
broju, po zaslugama, po žrtvama...''
https://www.matica.hr/vijenac/558%20-%20560/bez-istine-nema-pomirenja-24730/
- Sonja
Biserko (u razgovoru za Vijenac 558 - 560): ,,činjenica
je da su (Srbi) bili dominantni u saveznim institucijama i u JNA, a u Hrvatskoj
su imali privilegirani položaj. U hrvatskim institucijama radilo ih je više od
30 posto,...''
https://hr.wikipedia.org/wiki/Socijalisti%C4%8Dka_Republika_Hrvatska
Izvor: Testirajući teorije etničkog
sukoba: Occamova oštrica i početak rata u Hrvatskoj", Aleksandar
Štulhofer, "Društvena istraživanja", Vol.2 No.2-3 (4-5) Ožujak 1993.
- Srbi su
pokazivali sklonost (i, očito, imali prilike) za zapošljavanje u
kategoriji "osoblje društvene zaštite"; tako je 1984. godine u miliciji bilo 49,9% Srba. Srbi su bili
ozbiljno nadzastupljeni i u vojnim strukturama, tj. među profesionalnim
kadrom Jugoslavenske narodne armije. Na rukovodećim pozicijama se neka
nadzastupljenost na razini čitave Hrvatske ne bilježi: bilo je 1981. god.
Srba među političkim rukovodiocima 16,4%, a među rukovodiocima u
gospodarstvu 10,3%.
Izvor: "Zbornik znanstvenog skupa »Demografija
u Hrvatskoj« povodom 50 godina rada akademkinje Alice
Wertheimer-Baletić", Predrag Bejaković, Revija za socijalnu
politiku, Vol.22 No.1 Ožujak 2015.
-Međutim
su među rukovodiocima svih profila bili iznimno nadzastupljeni pripadnici
vjerske manjine ateista: naime su ta mjesta (također i mjesta u
policijskom sustavu, te u nešto manjoj mjeri radna mjesta u znanosti, medijima
i druga poželjnija i bolje plaćena radna mjesta) skoro bez iznimke
popunjavali pripadnici Saveza komunista, koji je u svoje redove primao
isključivo ateiste; inače se ateistima deklarirala približno jedna
desetina odraslog stanovništva Hrvatske.
https://hu-benedikt.hr/?p=115640
- ZASTUPLJENOST U JNA
1965.
godine u JNA, u visokim časničkim strukturama, bilo je 60,1% Srba a
Hrvata 14,7%!
Politika
nacionalne ravnoteže je narušena 1979./1980. godine kada na najvažnija mjesta u
vojsci dolaze osobe srpske nacionalnosti. Zakon o ravnomjernom sudjelovanju
svih naroda u popuni profesionalnog kadra u JNA se nije poštivao na štetu
Hrvata i drugih naroda. Zastupljenost Srba u zapovjednom kadru bila je 63,2%
(indeks odstupanja od udjela u stanovništvu je +51), zastupljenost Hrvata bila
je 12,6% (indeks odstupanja od udjela u stanovništvu je -53.). Od 1987. do
1991. godine u čin generala i admirala promaknuto je ukupno 168 oficira
JNA. Šesnaest Hrvata i 99 Srba. Zastupljenost Hrvata u strukturi stanovništva
bila je 19,7% a u vrhu JNA bila je 9,5%. Srbi su u strukturi stanovništva SFRJ
činili 36,23% a zastupljenost u vrhu JNA bila je 58,9%. Najveći
nesklad zastupljenosti u zapovjednom kadru JNA nastao je nakon objave
Memoranduma SANU 1986. godine. Udio Srba u časničkom zboru je bio
veći od 70% (udio u stanovništvu 36,2%), 1988. godine. Crnogoraca je u
strukturi stanovništva bivše države bilo samo 2,3%, a njihova zastupljenost
prilikom promicanja u prve generalske/admiralske činove 1991. godina bila
je 17,2%. Promaknuće u generalske/admiralske činove Srba i Crnogoraca
1990. godine bilo je 89,6% od svih promaknuća u JNA. Proces pretvaranja
JNA u srpsku vojsku bio je 1990. godine pri kraju.
- Zastupljenost u političkom
rukovodstvu SFRJ i SR Hrvatske
«Srbi u
Hrvatskoj bili su za dva i pol puta više zastupljeni u Savezu komunista od
Hrvata (24,7 posto Srba od ukupnog broja Srba bilo je u SK, prema 9,8 posto
Hrvata), a Jugoslaveni još i više (28,3 posto od ukupnog broja Jugoslavena bili
su članovi Saveza komunista Hrvatske)».
Nacionalna
ravnopravnost sedamdesetih godina u SR Hrvatskoj bilo je:
U UDBI
samo 20% Hrvata, u policiji samo 30% Hrvata a Srba je bilo 76 do 80%. U
republičkim državnim tijelima bilo je više od 24% Srba. U saveznoj
administraciji (1969. godine) bilo je čak 73,6% Srba, Crnogoraca 7,2% a
Hrvata samo 8,6%.
1981.
godine je svaki 6-ti Srbin bio član SK, a svaki deseti Hrvat.
U
Hrvatskoj je 69,5% dužnosnika bilo hrvatske nacionalnosti a 24,8% srpske
nacionalnosti (udio u stanovništvu je bio 11%), 1984. g.
Zanimanje „osoblje
društvene zaštite“ 1,4% Hrvata a 3,7% Srba.
1990.
godine od 2.256 zaposlenih u Saveznom sekretarijatu za vanjske poslove samo je
267 (11,8%) iz Hrvatske, a i od toga broja samo je nešto više od 50 posto
Hrvata!
- Gospodarstvo
Srbija je
1925. godine raspolagala s 25% bankovnog kapitala i 15% veletrgovine, a
Hrvatska je imala 51% bankovnog kapitala i 55% veletrgovine. Godine 1971.
Srbija je imala 52% ukupnog jugoslavenskog kapitala i 86% trgovine, a Hrvatska
samo 17% kapitala u 7% trgovine!
Prelijevanje
sredstava iz razvijenih republika (Hrvatska, Slovenija) u Srbiju i manje
razvijene republike je bilo razlog nezadovoljstva. Srbija je iskorištavala
Hrvatsku i njenim sredstvima preko fonda za nerazvijene gradila prugu
Beograd-Bar, hidrocentralu Đerdap, željezaru Smederevo, kanal Dunav -Tisa
-Dunav i drugo. Hrvatska je ostvarivala značajne devizne prihode (devizne
doznake hrvatskih radnika na privremenom radu u inozemstvu, prihod od turizma,
brodogradnja) koje je morala deponirati u Narodnu banku Jugoslavije u Beogradu.
Srbija je tako iskorištavala i gospodarski uništavala Hrvatsku.
------------------------------------------------------------------------
https://narod.hr/kultura/prof-marc-gjidara-cemu-pociva-jugonostalgija-danas
Djelo prof. Marka Gjidare pod naslovom «Pogledi iz Francuske na socijalističku Jugoslaviju –
institucionalni i upravni aspekti (1980.-1991.)»
Riječ je o govoru profesora emeritusa Marka Gjidare na
predstavljanju njegove knjige «Pogledi iz Francuske na socijalističku
Jugoslaviju – institucionalni i upravni aspekti (1980.-1991.)», u Zlatnoj
dvorani Hrvatskog Instituta za povijest, 20. studenog 2017. godine u Zagrebu.
-
1982. zakonom je zabranjeno proizvoditi i prodavati kruh teži od 800 grama
(Narodne novine br. 62/82, str. 1505.);
- galopirajuća i stalna inflacija dosegla 84% 1985. godine,
a kasnije je Jugoslavija u tom području oborila nekoliko europskih
rekorda, dok je cijena osnovnih životnih potrepština nadmašila 104% te godine,
dok je gotovo 70% radnika zarađivalo manje od minimalne plaće;
- prema prosječnom prihodu po stanovniku, Jugoslavija
se nalazila na pretposljednjem mjestu u Europi, ispred Albanije, s 2.380
dolara godišnje;
- u poljoprivredi, stočni fond 1985. godine bio je na
razini onog iz 1910. godine;
- još je 1985. godine ukupni dug, vanjski i unutarnji, iznosio
više od 38 milijardi dolara.
Treba također podsjetiti sve one koji imaju idiličnu
viziju o bivšoj Jugoslaviji, da je ta zemlja prikupila još neke nezavidne
rekorde u Europi. Naime, od 32 europske zemlje, Jugoslavija je zauzimala:
- prvo mjesto po stopi inflacije, po rastu cijena, ali i po
pomoć ikoju je primala iz inozemstva,
- trideset i drugo, to jest posljednje mjesto, u pogledu
socijalne zaštite, izdataka za obrazovanje i zdravstvo.
U stvarnosti, jedino su članovi jugoslavenske
nomenklature imali političku, upravnu i gospodarsku moć. Ova kasta upravljala
je cijelim državnim mehanizmom, kroz jednopartijski sistem. Nadalje, 1988.
godine, uoči pada komunizma u Istočnoj Europi, utvrđeno je da je
u Jugoslaviji, samo jedna mala desetina stanovništva ostvarivala čak 60%
izdataka za potrošnju.
- Službeni stav bio je, da «između profanih neznalica za
pravo, ali nezamjenjivih za režim, i kompetentnih pravnika koji nisu odani
režimu, apsolutnu prednost treba dati prvima » (to je izrekao sam Edvard
Kardelj)
- Tito je rekao da se ne treba držati zakona kao pijan plota.
- «Partija mora biti prisutna na sudovima, jer njoj pripada
važna uloga u pravosuđu» (to je napisao Mladen Gajer, profesor i sudac).
-----------------------------------------------------------------------------
https://narod.hr/hrvatska/jugoslavija-zemlja-pljacke-cak-1-3-kriminala-drzavi-privredni-kriminal
GOSPODARSKO
RAZBOJNIČTVO UNUTAR JUGOSLAVIJE I ČINJENICE O RAZPADU JUGO-GOSPODARSTVA
PRIJE 90IH
- Savezni javni tužilac Vuko
Gozze Gučetić obznanio je u svibnju 1982. godine da je u prošloj
1981. godini za gospodarski kriminal podignuta optužnica za 41.000 građana
SFRJ. Od toga je 10.679 osoba optuženo za kazneno djelo „krađe i teške krađe
društvene imovine“. U razdoblju od 1971. do 1981.godine u SFRJ je optuženo
219.000 osoba za privredni kriminal koji je dostigao jednu trećinu ukupnog
kriminala u državi. Među optuženima je bilo 5.000 direktora i 25.000
poslovođa. Gučetić je rekao da porast gospodarskog kriminala
nije neka statistička fatamorgana, niti je rezultat neke posebne
aktivnosti organa gonjenja ili promjene kriterija, nego je „ta vrsta
nezakonitosti u nas našla pogodno tlo za bujanje“. Situacija je vremenom bivala
sve teža. piše vecernji.hr- Primjerice, u BIH koju su zvali „Jugoslavija u
malom“, u prvom polugodištu 1986. godine u 390 bosansko-hercegovačkih
organizacija udruženog rada (OUR-a) kako su tada nazivana „društvena“
poduzeća, u kojima je radilo oko 87.000 radnika iskazan je gubitak od
preko 50 milijardi dinara, što je bilo preko 2,5 puta više nego u istom
razdoblju prethodne godine!
- Prema podatcima Međunarodnog monetarnog fonda Jugoslavija je polovinom 1986. godine imala najveću inflaciju u Europi, rekordnih 85,2%. Najbliža joj je bila Turska sa „samo“ 35,5%, dok je većina zapadnoeuropskih zemalja imala inflaciju ispod 10%, a Belgija i Švicarska ispod 1%.
- Tijekom 1987. godine otkriven je niz pljački “društvene imovine”. U prvih šest mjeseci otkriveno je 1.269 kaznenih djela gospodarskog kriminala (pljačka društvene imovine, zloupotreba položaja i ovlasti, pronevjera, krivotvorenje službenih isprava, utaja poreza, korupcija…), a to je bilo za 18,5% više nego u prvih šest mjeseci prethodne godine.
- O stvarnim problemima u tadašnjoj Jugoslaviji dosta otvoreno i kritično govorio je tadašnji predsjednik Predsjedništva CK SKJ Stipe Šuvar na predavanju održanom na Tribini omladine u Sarajevu 3. svibnja 1989. Taj govor koji je održan u zadnjoj godini komunističke vlasti u Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini predstavlja neku vrstu „završnog računa“ te zaslužuje malo širi citat. Šuvar je s najviše partijske funkcije najprije ukazao na podjele i sukobe među komunistima i u društvu uopće. Zatim je govorio „o „stvarnim problemima: ekonomiji, političkom sustavu, socijalističkom samoupravljanju, socijalnim odnosima, uključivanju u svijet itd“. Šuvar je upozorio na veliku vanjsku zaduženost i unutarnju nelikvidnost izazvanu golemim teretom dubioza i fiktiva iz više decenija prošlosti što je „strahovito breme“ koje još nitko nije ni pokušao skinuti s leđa. Šuvar je pojasnio i o kakvom se bremenu radi: „Gradilo se u ovoj zemlji previše i mnogo, bez sigurnog tržišta, napamet, na ledinama; glavno je bilo da se ugleda dimnjak i da se dobije bilo kakvo radno mjesto, a nije propadalo ništa osim sitnih pogona, sva tzv. velika industrija i privreda je spašavana, socijalizacijom gubitaka, štampanjem novca i svim oblicima fiktivnog poslovanja. […] Dakako, tu je onda i veliki vanjski dug. Kao što znate, uspjeli smo reprogramirati značajan dio naših dugova. Mnogo veći problem od njihovog vraćanja je taj što Jugoslavija nema što izvoziti na svjetsko tržište a da bi pri tom zarađivala, a ne gubila. […] Nismo još ‘likvidirali’ višak agrarne radne snage klasičnog tipa, a pristigle su nove generacije koje su dobro obrazovane i neće da idu u rutinske i teške poslove po svaku cijenu, posebno za ono za što su se obrazovale.
….Jedina smo zemlja u Evropi koja uvozi u poljoprivredi sve, i jaja, i mlijeko, itd. […] U našoj zemlji, pobjedom socijalističke revolucije nastala je, zbog potrebe naroda da zadovolji svoje elementarne aspiracije, prekapacitiranost obrazovanja, zdravstva, kulture. A teško je reducirati već postignuta prava, teško je dokidati ono što ste u kulturi, obrazovanju, u nauci otvarali. Koda nas još svatko pritišće i dalje da otvara zdravstvene domove, da otvara škole, da podiže kulturne ustanove, a nije mi poznato da je ijednu takvu instituciju itko uspio ukinuti. […] Izričito razvojno pitanje je i krah našeg urbanizma. Jugoslavija danas ima više od dvadeset gradova sa po sto hiljada stanovnika, dva sa više od po pola milijuna, a dva sa više od po milijun. Po srijedi je bila sirova urbanizacija, u kojoj su se milijuni ljudi slijevali u gradove.
Gradovi su imali politiku razvoja da gutaju
ljude u proizvodna sredstva, a prazne okolicu i sela, da ekološki upropaštavaju
zemlju. I naš je urbanizam sada velika kočnica razvoja našeg društva.
Gradovi su sami sebi teret i veliki mlinski kamen oko vrata. Posljedice tog
zbjega naroda prema velegradskim košnicama u našim uvjetima, a koje su ostale
na niskoj razini stvarne urbanosti, dok je oko 27.000 sela opustjelo, danas nam
pričinjaju velike glavobolje.“
Stipe Šuvar upozorio je i na „patološku
strukturu zaposlenosti inteligencije“. Iznio je podatak o milijun ljudi u
Jugoslaviji sa završenom visokom i višom školom od kojih se njih oko 700.000
nalazi u „svim vrstama kancelarijskog i birokratskog rada“. Istakao je da
„moramo dopustiti da propadaju poduzeća koja nisu sposobna proizvoditi“.
Ukazao je i na „stambeni problem“, odnosno na činjenicu da je u
Jugoslaviji izgrađeno oko tri milijuna društvenih stanova, ali da ljudi ne
mogu doći do povoljnog stambenog kredita te da se radi o jednoj od
„najskupljih stambenih izgradnji na kugli zemaljskoj“.
----------------------------------------------------------------------------
http://www.safaric-safaric.si/udba/1963%20Zdilar%20Biris%20UDBA%20Karadzic%20Kadijevic.jpg
KAKO SE PODOBNE LJUDE UPISIVALO NA
VISOKA UČILIŠTA U JUGOSLAVIJI - IZVORNI DOPIS
,,Za druga d. Karadžić Radovana
Banja Luka
Prema merama
i saopštenju i Naredbe ustanove Bezbednosti i SSNO iz Beograda Cara Uroša 63,
moramo imati poverljiva lica u svim ustanovama a posebno u lekarstvu bez obzira
na znanje, sposobnost. Molim te po drugi put da za druga Zdilar Rozalina Boris
rođ. 26. 7. 1963 god. iz Imotskog, obezbediš jedno slobodno mesto na Med.
fakultetu u Banja Luci. Ako imaš problema sa mestom jednog dečka prebaci u
Niš kao što si prošle godine uradio sa onim dečkom što sam ti ga posalo iz
Splita.
Problem je u
tome što drug Boris nema završenu odgovarajuću srednju školu. On je
završio šofersku-saobraćajnu školu u SR Hrvatskoj, pa mora polagati
kvalikofani ispit iz: biologije, hemije i fizike, on to ne može položiti jer
nema nikakvi predznanja iz pomenuti predmeta.
Drug Boris i
njegov ćale Rozalin su lični kućni prijatelj mog burazera
generala Veljka i vrlo su poverljiva lica za nas.
Dodeljen mu
je stan od (stambeni odsjek), a saglasno odredbama stambenog fonda JNA u
objektu "Krstarica" iz VP Voj. bol. Split ulica Ruđera
Boškovića 16. Ako ti treba spavanje u Splitu za tebe ili tvog drugara javi
se u ulicu Ruđera Boškovića 16 kraj Vojne bolnice.
Jebo ga bog
nemoj terat mene i Veljka da dolazimo u Banja Luku zbog ti sitni pizdarija.
Nama je jasno da dečko nema smisla za nauku, ali zato ima smisla za ono
što je nama najvažnije.
Dečko
je bio na kratkom kursu provere i obuke bezbednosti i pokazao se vrlo podoban,
ali manje će biti upadljiv da radi kao lekar, jer njegov ćale je
lekar.
Važno ga
progurati (upisati), a posle je lako prebaciti negde u SR Hrvatska - Rijeka ili
Zagreb.
Drugarski
pozdrav i vidimo se u sredu na VMA u Beogradu.
pukovnik dr
Stevan Kadijević
(podpis i
pečat Vojne bolnice Split)''
----------------------------------------------------------------------------
Bivši
Udbaš Kekić Pauk: ‘UDBA je prije sloma komunizma ubacivala svoje ljude u
velike tvrtke za direktore’
No nije problem u nas 750 jer se u radnim knjižicama vidi
gdje smo radili. Problem je u oko pola milijuna suradnika Udbe, KOS-a i drugih od 1945. do 1990., koji su radili pod pseudonimima i
dobrovoljno. To znači da svaka druga obitelj u Hrvatskoj ima Udbaša“,
rekao je Željko Kekić Pauk te ispričao kako je Udba prije sloma
komunizma ubacivala svoje ljude u velike tvrtke za direktore, koji su onda
dovodili svoje kadrove i nakon sloma komunizma privatizirali te tvrtke i u njima zaposlili svoju djecu tako da se u Hrvatskoj, kako kaže, danas
ništa ne može napraviti „bez veze“.
“Samo
sam u Domovinskom ratu mogao sprati taj svoj grijeh. Shvatio sam da Bog ne voli
grijeh, ali voli grešnika. Priliku su mi dali i ljudi koje sam pratio poput
Marka Veselice i Vlade Gotovca, koji su mi dali ruku i bili spremni
razgovarati. No problem su moji bivši kolege koji ne žele prekinuti zavjet
šutnje, a mladima bi to mnogo značilo”, rekao je Kekić objasnivši
kako je u Hrvatskoj djelovalo 850 udbaša, od kojih je 750 prešlo na hrvatsku
stranu.
“Ali
samo nas je pet posto od tih 750 bilo u Domovinskom ratu, ostali su čekali u Zagrebu scenarij
kao s Hrvatskim proljećem i, kada su vidjeli priznanje Hrvatske, otišli su
u mirovinu, pokupili činove i stanove”, upozorio je.
‘Mnoge kolege vidim u
Saboru’
“Crna
sam ovca među svojim kolegama. Postoji nepisani kodeks u službi da se te
tajne odnose u grob, imao sam problema i nekoliko pokušaja
atentata, ali ostao sam ustrajan, vjerujem da je Bog sa mnom i
da mi daje snagu da kažem sve ono što sam radio. Problem je mojih kolega koji
ne žele prekinuti zavjet šutnje, a mladima bi to puno značilo. Prošlo je 30 godina, a vi u udžbenicima ne možete pročitati
ništa o Udbi. Kad bi se to javno reklo, mogli bismo
zaključiti zašto nam se danas neke stvari događaju. Hoće li biti
nešto od lustracije, teško je
reći. Zadnja sam generacija Udbe i imam 56 godina, a mnogi su još stariji
od mene pa od toga neće biti ništa”, ističe Kekić zalažući
se za “pomirenje na istini”.
“Vjerovao
sam da će biti kolega koji će mi se pridružiti, ali nisam našao
nikoga. Možete misliti kako je onda sa suradnicima koji su bili pod
pseudonimima. Vidim ih mnoge po Saboru i u vrhu politike, javnim ustanovama,
tvrtkama, općinama, gradovima, ljude na pozicijama i vjerojatno zbog toga
nikome ne pada na pamet da se provede lustracija jer bi svi oni tada u trenu
ostali bez pozicije”, iznosi šokantne tvrdnje Kekić, a na upit iz publike
o imenima političara poput Šeksa, Karamarka, Mesića kaže da “gdje ima
dima, ima i vatre“, navodi Kekićevo svjedočanstvo Večernji
list.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Šešeljevo svjedočanstvo:
- “Bio sam si dobar s tim Praxisovskim krugom u Zagrebu kojeg
je predvodio Rudi Supek, gdje su bili Gajo Petrović, Milan
Kangrga, (Žarko) Puhovski i njegova tadašnja supruga
Nadežda, Čačinović,
Vesna Pusić je bila, i kad sam napao
Kardelja – na filozofskom fakultetu u Zagrebu na sociološkom jednom simpoziju,
imao sam referat, i žestoko sam napao Kardelja – prvo je Savez boraca kad se
čulo da ja dolazim – a to je iza moje zeničke robije, to je 86. –
tražio da mi se zabrani dolazak u Zagreb tako da ovo nije ništa novo, prvo su
mi komunisti zabranjivali da dođem u Zagreb, sad ustaše…”
- Prof. dr. Svetozar Livada. Svaka mu čast što se sad bori tamo, što dokazuje
progon Srba i sve to, ali je tada on bio ideološki žec centralnog komiteta i
naravno nije mi bio dorastao…
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
DOKAZI
O SIROMAŠTVU U JUGOSLAVIJI (često danas čujemo, kako nekad u
Jugoslaviji nije bilo siromaštva...):
- izvor: ISTARSKA DANICA 2021. (str.117) (Elvis Orbanić,
Župa Žminj 1971.) (Zapisi žminjskog župnika vlč. Marcel Krebel)
,,Oko Božića skupljala se i odjeća za siromahe u Jugoslaviji.
Vlč. Krebel bilježi da su se župljani rado odazivali toj inicijativi.''
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Tito 1971. nakon Hrvatskog proljeća: „Prije će Sava
poteći uzvodno, nego Hrvati dobiti državu“.
- Na fakultetu u Parizu je doznao za omladinske radne akcije u Jugoslaviji pa se 1950. godine pridružio internacionalnim omladinskim radnim brigadama i sudjelovao u gradnji autoceste Bratstvo i jedinstvo Beograd-Zagreb, kao i na podizanju nasipa oko Save u Zagrebu. “To je za mene bilo nenadomjestivo iskustvo. Upravo sam tu shvatio što sve može učiniti dobro organizirana omladina pod pravim vodstvom”, zapisao je u bilješkama psihopat Pol Pot. Budući da se previše bavio komunizmom, a manje fakultetom, zbog lošeg uspjeha vraćen je u Kambodžu 1953. gdje se priključuje Komunističkoj partiji Kambodže koje je osnovana dok je bio odsutan.
- Psihopat i ubojica Pol Pot je kao znak zahvalnosti jednu veliku aveniju u glavnom gradu Pnom Penhu nazvao imenom Josipa Broza Tita. I danas glavni grad ove države, baš kao i neka mjesta u Hrvatskoj, još uvijek ima Aveniju Josipa Broza Tita!
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Dr.
Davorka Budimir: ‘S prvim višestranačkim izborima dogodile su se promjene,
ali se u stvarnosti sustav nije promijenio’
- “U javnosti je malo poznato da je komunistička elita donosila zakone poput Zakona o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine koji je usvojen tri dana nakon provođenja prvog kruga izbora 27.4.1990. godine. Zakon je stupio na snagu 7.5.1990. godine, dva dana nakon završetka drugog kruga”, ističe za Narod.hr dr. Davorka Budimir, predsjednica Transparency Internationala Hrvatske, koja je 20. ožujka, u hotelu Westin u Zagrebu predstavila novu knjigu “Politička elita u Hrvatskoj 1986.-1990.”
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
O tome da se nije moglo samo tako
putovati van Jugoslavije i dobiti putovnicu (Glas Koncila broj 12, prosinac
2020.)