JOSIP FRANK U OBRANI
ALBANACA U ZAGREBU
Prvu običajnu bosansko-osmansku kahvanu u Zagrebu, u Kačićevoj ulici, 1907. odtvorio je izbjegli mladotursku osmanski častnik, stanoviti Jusuf Zijabey, i ona je hrlo postala omiljenim okupljalištem muslimanskih sveučilištaraca iz Bosne. Nakon izbijanja mladoturskog prevrata vlastnik se vratio u Istanbul, a kahvanu je preuzeo Albanac rodom iz Makedonije, premjestio je u Ilicu nedaleko od Kačićeva spomenika i pretvorio je u slastičarnicu. Za njim su došli i drugi Albanci iz Makedonije koji su po zagrebačkim ulicama prodavali slastice. Gradski slastičari nezadovoljni suparnicima zatražili su od gradskih vlasti njihovo protjerivanje, a redarstvo i gradonačelnik su izdali nalog skupini Albanaca da sbog ,,čistoćnih razloga'' napuste grad. Ta odluka je uznemirila muslimanske sveučilištarce, pak su zatražili pomoć od Josipa Franka koji je posredovao kod gradonačelnika Milana Amruša i bana Pavla Raucha. Amruš, koji nije bio pravaš, nakon Frankovog posredovanja je ukinuo svoju raniju odluku, uz podrugljivu razložbu: ,,Pa razme se, Albanci ne buju išli proč, jer kaj buju naši Turki vu Bosni rekli''.